Sistem vas je zeznuo. Koristio je vec provjeren metod: sakrio je predmet interesovanja tik ispred vaših cijenjenih noseva
Piše: Mia Gagović
Mislim da je većina velikih umova današnjice navučena na šarene pilule – antidepresive, one za raspoloženje, ili, pak, painkillers.
Dvadeseti vijek obilježili su oni koji su, uz pomoć drugih pilula, onih nelegalnih, sa cvjetićima i leptirićima, otvarali vrata percepcije, postajali prosvijetljeni glasnici Duha i Ljepote. Čini mi se da nisu baš najbolje zatvorili vrata za sobom, jer se ovi danas trude da percipiraju što manje. Time je pristup univerzalnom znanju obezvrijeđen i neupotrebljiv. Današnji čovjek ga se plaši, kao što se, pretpostavljam, neandretalac plašio groma, sve dok mu uzrok tog straha nije podario vatru. Vatra je, vremenom se ispostavilo, dobar sluga, ali loš gospodar. Slično je i sa univerzalnim znanjem. Razlika je u tome što ono izričito odbija da služi.
Prije nekoliko dana dođe mi do ruku knjiga Mišela Uelbeka, ‘Mogućnost Ostrva’. Knjiga prati život Danijela 1, kritičara francuskog modernog društva, kao i komentare njegovih klonova (Danijel 24, Danijel 25 etc) vijekovima kasnije, nakon što im je original omogućio postojanje priključivši se sekti koja obećava i omogućava besmrtnost putem – kloniranja.
Simpatična, konspirativna knjiga. Učinila je da se zamislim: da li se kloniranjem tijela, klonira i psiha? Rodiš li se isti? Sa istim intersovanjima, istim ukusom za muziku i filmove, istom seksualnom orijentacijom i željom? Da li je ovčica Dolly preferirala istu vrstu trave kao i original?
Asocijacija: Uelbek – teorije zavjere, Zeitgeist, Esoteric Agenda, Masoni, Templari, Illuminati… Zvuči poznato? Naravno. Ne sumnjam da ste svi to gledali/ čitali/ čuli. Jeftina zabava, lak pristup TOP SECRET informacijama o ultimativnom kapitalisti – crkvi.
I čemu sve to? Može li se smjerni dio sistema – pojedinac, metamorfozom pretvoriti u silu koja ruši sistem? Mogu, ali ne sam, pomisli pojedinac. I šta uradi? Skupi grupu pojedinaca, koja, opet, napravi novi sistem zvani, recimo, ‘Venus Project'… And than back again. Asimilacija, pripadanje sistemu… sve je to ljudska sudbina. Osuđeni smo na kolektivnu svijest.
Povodljivost, kao osnovna karakterna crta modernog čovjeka, čini ga apsolutno beskorisnim, ukoliko nije dio sistema. Instant prosvijetljenje koje vam omogućava neograničen pristup informacijama, umjesto da vam proširi vidike, čini vas smiješnim i glupim. Tako je od sistemskog robota nastao information freak, ili sistemski robot v. 1.1. Sve što sada znate, bilo vam je oduvijek dostupno. Previdjeli ste samo jedno. Sistem vas je zeznuo. Koristio je vec provjeren metod: sakrio je predmet interesovanja tik ispred vaših cijenjenih noseva. Tamo gdje vam nije palo na pamet da tražite.
Dakle, ne smijete previše otvoriti svoj um, naročito ne sada. Rizikujete da se neko useli u njega. Možete se uplašiti prosvjetljenja. Uostalom – ono i nije tako korisno. Dokaz za to je Bela Hamvaš, autor ‘Svete Nauke’ ( Sciencia Sacra ), vjerovatno najprosvjetljeniji čovjek koji je hodao ovom planetom. Upravo taj Bela Hamvaš je, dragi moji, umro kao fizikalac, radeći na hidrocentrali Đerdap.
U ovom slučaju ne možete birati između dobrog i lošeg, niti manje od dva zla. Najviše što možete učiniti jeste selidba iz sistema u sistem, a to iziskuje previše energije, koje prosječan čovjek nema dovoljno, pa ni za puko preživljavanje.
Da ne bih ostala nedorečena:
‘The Me Above The Me’
Giving in is no defeat.
Passing on is no retreat.
Selves are made to rise above.
You shall live in what you love.
Inspirativno, Mia.
Ne znam zbog cega, ali sam se, citajuci tekst, sjetio neceg skoro procitanog, a tice se nade. Poruka je, otprilike, da oni koji imaju nadu (pozitivni afekt, po Ernestu Blohu) gube sposobnost da se pobude i bore.
“Sistem vas je zeznuo. Koristio je vec provjeren metod: sakrio je predmet interesovanja tik ispred vaših cijenjenih noseva.”
Kokain?
Necu u ovoj prilici komentarisati Vas interesantan tekst, vec simpatican opis koji se nalazi ispod naslova “O autoru”. Kada sam procitao ono sto ste napisali i izgovorio Vase ime, saznanje da mi pripadate mi je prouzrokovalo mnostvo lijepih emocija i senzacija. Medjutim, brzo sam se prisjetio da bi izgovaranjem Vaseg imena i komentator cika Veljko, ili Danilo Stojanovic, ili bilo ko drugi, imali istu privilegiju – pa su me srecne misli i emocije ubrzo napustile, i bile zamijenjene laganom ali konstantnom depresijom.
Mozete li da mi pomognete u dobijanju neke vrste ekskluziviteta prilikom izgovaranja Vaseg imena? Postoji li nacin da u trenutku dok izgovaram Vase ime, Vi pripadate samo i iskljucivo meni?
@ petar- Hvala. Drago mi je sto Vas je moj text asocirao na Bloha, jer se i meni desilo isto dok sam ga prekucavala i ispravljala.
Svakako, sam Bloh ce naci svoje mjesto na mom blogu.
@ perfect stranger- Kokain, ne. Internet. Mada bi bilo prigodnije da sam napisala – pod Vasim vijenjenim prstima, pred Vasim cijenjenim ocima.’
Exkluzivno pravo na ime mogu da Vam dam, tako sto cu Vam reci sta zaista znaci 🙂
“Medjutim, brzo sam se prisjetio da bi izgovaranjem Vaseg imena i komentator cika Veljko, ili Danilo Stojanovic, ili bilo ko drugi, imali istu privilegiju – pa su me srecne misli i emocije ubrzo napustile, i bile zamijenjene laganom ali konstantnom depresijom.” PS
Majo, lijep i osvezavajuci blog. Napisacu komentar kasnije, kada budem imao vise vremena.
Perfect Stranger (PS) zaista ste me zabrinuli. Iz vasih komentara nijesam stekao utisak da ste depresivni, vec, nekako vise, agresivni. A ta kombinacija je zaista opasna – po zdravlje (manic-depresive?).
Ipak, nije lijepo da odgvornost za vasu depresiju prebacujete na cika Velju, mene, itd.
“No Ego – No problem” (Zen izreka).
Nista nje crno kao sto izgleda – nego mnogo crnje. Ako nemas svjetlosti u sebi.
Moj dobri, simpaticni, slobodoljubivi i drzavotvorni gospodine Stojanovicu – luco pravde i istine koja, s vremena na vrijeme, na PCNEN-u osvjetljava mracne i agresivne anti-rezimske elemente: ja sam se u prethodnom komentaru, znate, malo nasalio. Pretpostavljam da ste i vi pokusali da se nasalite u Vasem komentaru.
No, vratimo se na temu iz prvog komentara moje malenkosti: primjecujem da mi, u ovoj problematici u vezi svojinskih prava, vise ne predstavljate konkurenta, jer pogresno izgovarate ime uvazene autorke bloga (umjesto Mia, Vi kazete Maja); samim tim gospodjica Vam ne moze pripadati. Ostaje da vidimo kako ce njeno ime da napise cika Veljko i jos neki pojedinci, ali se vec nadam srecnom zavrsetku (za mene).
Krivotvorite vasa svetosti-Perfect stranger! Tako vi svega sto vam je najmilije, ostavite cika Veljka da mirno provodi ove dane i noci pocetkom moje osme decenije. Ako zellite da lijecite vasu depresiju, predlozio bih vam: “Always laugh when you can. It is cheap medicine”. Ako zelite Perfectni neke promjene, predlozio bih vam onu poruku koju je izgovorio davno Mohandas Gandhi: “Be the change that you want to see in the world.”
Moj dobri cika Veljko, Vase plemenite rijeci su melem za moju napacenu dusu! Vi ste u svega nekolike recenice u potpunosti uklonili depresiju koja me je obujmila, i ja sam sada onaj dobri, stari, srecni Perfect!
Sada, posto smo ustanovili da od sve trojice gospodjica pripada meni i iskljucivo meni – nema vise razloga za neke razmirice i neslaganja.
Budite mi zdravi cika Veljko.
Tuzno je sto moj blog nije pokupio ni izbliza onoliko komentara, koliko je to uradio komentar koji cak nije ni vezan za njega….
Gospodjice Mia, nadam se da se nijeste naljutili zbog mojih sala. Ponavljam, Vas tekst je interesantan i – ukoliko Vam ne smeta – prokomentarisacu njegove odredjene djelove kad ugrabim malo vremena.
@perfect stranger:
1.Ukoliko mi smeta? Naravno da mi smeta. I da li je potrebno da pitate da li ja zelim da prokomenarisete moj tekst? Pa valjda ga ne bih postavljala da ne zelim cuti sta drugi ljudi misle o tome?
2. Isti tekst nije postavljen da bi se Vi, Veljko i Danilo prepucavali.
Ukoliko obratite malo vise paznje na sam sadrzaj teksta, a ne ‘O autoru’, uvidjecete da je autor anarho-socijalista, a ‘O autoru’ – ironija (moj stav prema zivotu vs. ime koje mi je dao neko drugi, vjerotavtno zeleci da mu dovijeka pripadam). Dakle, da biste pravilno shvatili sve ovo sto sam napisala, trebalo je procitati i jedno i drugo sa jednakom paznjom.
Ponavljam, tuzno je sto sam na svoj prvi blog dobila ovakve komentare. Mislim da ce sledeci govoriti bas o tome.
Gospodjice, ovo moje “ako Vam ne smeta” nije trebalo bukvalno da shvatate, vec kao neku formu pristojnog ponasanja prilikom obracanja drugima; Englezi bi rekli: … if you don't mind” (a moze se posmatrati i kao neki pozitivni vid captatio benevolentiae).
Naravno da sam primijetio da je “O autoru” ironija (kao sto sam i dobro znao da se u dijelu koji sam citirao u prvom komentaru nijeste odnosili na kokain). Namjera mi je bila da se malo nasalim, a nikako da nekoga provociram ili uvrijedim, da izazivam neka “prepucavanja”, niti da skrecem temu s bloga. Nadao sam se da ce moje dobronamjerne sale da budu od Vas shvacene na pravi nacin; posto se tako nije desilo (a sale ne treba nikad dodatno pojasnjavati) iskoristicu ovu priliku, AKO MOGU:), da se diskretno povucem iz daljeg toka diskusije (jer sam vjerovatno dosadio i Bogu i narodu:))
Pozdravljam Vas.
Postovani, ja se nisam uvrijedila, ali drugi jesu. Valjda se u prvom komentaru vidjelo da prihvatam salu – kao salu.
To da li sam nesto bukvalno shvatila, prozrokovalo je vise faktora. Fakat je da mi nije prijalo ovo sto sam jutros procitala, kao i to da nisam zeljela da izazovem ovakve reakcije.
Mislim da se gosp. Stojanovic i gosp. Ilic nijesu naljutili zbog mojih sala. Uostalom, saljivo su na njih odgovorili. Bespotrebno se opterecujete.
Steta je da ne popricamo sa Mi(j)om o temi ili povodom teme. Sta ako previse zatvorimo um, i manipulatori nam kroz taj otvor ubace ono sto oni zele (sok terapije). Nije da mi nije blisko upozorenje, nego samo nastojim otvoriti i drugaciju perspektivu.
@ perfect stranger – Zene imaju tendenciju da se bespoterbno opterecuju, narocito kad strepe nad komentarima svog prvog bloga. Ako uz to uzmete u obzir da doticna zena ima samo 22 godine… 🙂
@ petar – Ovaj blog osmisljen je kao niz tekstova koji obradjuju teme pomenute u prvom (kloniranje, manipulaciju, teorije zavjere, mjesto individue u drustvu etc.).
Dakle, ono sto sam htjela reci jeste da ce covjek u svakom slucaju biti izmanipulisan.
Pogledajte filmove koje sam navela. Zatim, pokusajte da se informisete o Venus Projektu. Dok kude jedan sistem, pokusavaju da stvore novi, i hvale ga. Zaboravljaju cinjenicu da se vrte u krug. Uvijek ce biti manipulatora i izmanipulisanih.
Caka je naci pravu mjeru, kada otvarate svoj um. Ja Vas ne mogu posavjetovati, jer i sama jos ne znam kako da nadjem pravi omjer. Moj problem je u tome sto sam grozno analiticna. Jako sam zainteresovana za ezoterijska znanja, a opet- hvatam sebe kako metafiziku pokusavam da objasnim fizikom.
Trudim se da se obrazujem, pa da tek onda pokusam da pristupim univerzalnom znanju, da bih ga u potpunosti razumjela.
‘Trudim se da se obrazujem, pa da tek onda pokusam da pristupim univerzalnom znanju, da bih ga u potpunosti razumjela.’
Dobar je ovo pristup Mia. Saznavanje je putovanje u dobrom smjeru.
Gospodjice Gagovic,
tekst je neobican i interesantan. Ujedno, zbog naznake u tekstu, jako me je zainteresovao Bela Hamvaš tako da sam se malo osvrnuo na njegovo pisanje.
Dobro dosli medju blogere, i ne brinite za komentare, jer se oni cesto ne podudaraju s temom teksta blogera.
Naime, kada ja napisem neki tekst , ova rubrika komentara se obavezno pretvara u “ratno popriste” gdje tema ode u treci plan, a sve ostalo postaje mnogo vaznije. Prosto se treba navici i sve ce biti o.k.
Na kraju krajeva – tu postoji i razlika u uzrastu, u godinama, sto sa sobom donosi razna interesovanja, a samim tim i razne teme tekstova i, logicno, razlicitost komentara.
Zelim vam puno uspjeha u pisanju i manje brige oko reakcija na tekstove.
Hvala.
Skoro sam gledala dokumentarac koji se bavio djecom- genijima. Jedno od te djece su pitali – sta je definicija genija. Djevojcica je rekla : ‘Genije je onaj koji od pocetka svog zivot zna sta tacno zeli, i radi iskljucivo na tome.’
Imajuci u vidu da ja nisam genije, trudim se da prikupljanjem informacija saznam sta tacno zelim. I sto vise znam, to mi se vise cini da zelim mnostvo toga.
Drago mi je sto je moj tekst bio triger za Belu Hamvasa. Ukoliko zelite da procitate trilogiju ‘Sciencia Sacra’, rado cu Vam je ustupiti, jer sumnjam da se moze negdje naci.
Hvala za savjete, vjerujem da ce mi koristit, buduci da sam bloger u povoju.
Postovana Mia,
interesantno bi mi bilo da pocitam tu knjigu, medjutim – za sada to nije moguce zbog ogromne zauzetosti, ali i razdaljine u teritorijalnom smislu. Naravno, trazeci ponesto o Hamvasu, nasao sam sledecu misao:
“Neljubav se ispoljava u umu kao ludilo, u moralu kao zločin, u telesnom životu kao bolest. Neljubav je isto što i kvarnost bivstva. – Ljubav je mera bivstva.
Paradoks ljubavi: ljubav je ispoljavanje čovekovog najdubljeg bića, i to tako što najdublje biće odlučuje suprotstavljeno samom sebi i protiv sebe (Etinger). Ljubav čoveka oslobađa na taj način što ga vezuje.
Praslika svake ljubavi je žrtva na Golgoti: samog sebe dati bez ostatka.”
Mislim da je ovo jako upecatljivo, dovoljno da se nema potrebe za bilo kakvim komentarom. I uopste, blogovanje postaje jedan novi oblik razmjene informacija, koji nosi sa sobom elemente tihe revolucije.
Pisite, ide vam od ruke. Sve najbolje!
Postoji mogucnost da se zivi van sistema ali ste onda osudjeni na samocu.
Said Ramadan, islamski mislilac, je htio da se bori protiv diktatorskog sistema koji su vladali na Bliskom Istoku. Kako je ubrzo shvatio da bi kraj jednog sistema znacio samo dolazak drugog sistema, on se okrenuo izolaciji od drustva. Kako je I sam rekao: “ja se ne borim za moc, sta bih radio kada bih imao moc?”
On je cilj pronasao u ljubavi prema bogu. Sad, ja ne vjerujem u boga ali mozda postoji nesto sto bi moglo da bude jace od sistema a sto nije konkretno i materijalno… Svijet u kome se mozemo preseliti duhom a da materijalno ostanemo u sistemu…
Ne znam.
Kao sto napisah Petru – trik je u pronalazenju ravnoteze izmedju duhovnog i sistemskog zivota.
Covjek je drustveno bice, ne prilici mu da bude samotnjak. Zapravo, mozda mu i prilici, ali tim izborom uskracuje sebi mnostvo saznanja, bez kojih je tesko doprijeti do Duha. To je mac sa dvije ostrice.
Mia,
Ja sam vam odmah pohvalio blog i dodao da cu ga komentarisati kada budem imao vise vremena, jer, kao i moj prijatelj g.Grubac, veoma sam zauzet – svojim poslovima.
PS u pravu ste – salio sam se. I dobro je da smo poceli da se salimo na ovim blogovima – jer me od lose politike, kao i od loseg vina, boli glava.
I tu se dodirujem sa Miom (trebali bi da je nazovemo “Nostra” jer je svima, izgleda, simpaticna). Naime, i ja volim da citam, i izuzetno cijenim, Belu Hamvasa. Uzged, napisao je najsjajniji esej o vinu – tako da djelimo, i ljubav prema vinu (“Pijenje je najblizi srodnik ljubavi. Vino je kao tecni poljubac”), a i osudjeni smo na usamljenost – iako smo “tragali (ja jos uvijek tragam), citavog zivota, za sagovornicima”.
Naravno, tu svaka moja slicnost sa B.Hamvasem prestaje, jer on je zaista bio veliki mislioc i pisac.
Takodje, u ovoj eri relativnih istina (a to su lazi – jer istina je jedna – i “do nje nema puta” (Krisnamurti), ima necega plemenitog (don-kihotskog)u pokusaju B. Hamvasa da se vrati “izvorima” (tradiciji), da traga za iskonskom istinom. Mada, licno, ne mislim da je tradicionalizam pravi odgovor na pitanje egzistencije.
Mi stalno zaboravljamo da je jedini pravi zivot sada. Umjesto da uzivamo u ljepoti koju nam je obilato poklonio Tvrorac, mi se svadjamo oko raznih gluposti. Na veliku srecu i radost onih koji nas stalno “mute i svadjaju”.
Zapravo, izvor (zivot, “zivu vodu” Isusovu) mozemo doseci samo u sadasnjem trenutku. Tu su tradicije istoka: Budizam , Taoizam i njihov spoj u Zen Budizmu, najblize istini.
Dakle, duzan sam vam malo detaljniji razgovor o blogu, i, naravno, B. Hamvasu. I, izvinite ako sam, nehotice, mojim komentarom na PS, skrenuo sa teme.
P.S. Samo jednu primjedbu, na brzinu, pravljenje klovnova je kao i “zidanje Babilonske kule” tj. pokusaj stvaranja zivota od materije ka duhu, a proces je obratan.
@ Danilo
Od skoro proucavam numerologiju. Zanimljivo je koliko se ljudi pronalaze u brojkama, tj. ‘reinkarnacijama’. Pripisujem to ljudskoj navici da vjeruje samo onome sto moze da pojede, izracuna, pipne i sl.
U svojoj biblioteci nemam nista od Krisnamurtija (ne mogu naci u knizarama), tako da mi je info glede njega veza za Internet.
Rado cu biti sagovornik – ako me smatrate kompetentnom.
U potpisu: Koza Nostra 😀