Piše: ŽRK Rudar

Agonija koja već 10-tak dana traje u ŽRK Rudar iz Pljevalja podržana je totalnom ćutnjom društvene i rukometne PV javnosti, kao da se radi o predizbornoj ćutnji na dan uoči izbora, a ne o 80-tak mladih pljevaljskih djevojčica koje su od prošle godine odlučile da se ozbiljno i sa uživanjem bave ovim sportom.

Za one koji imaju manje informacija o ovom problemu, predočićemo one najznačajnije kako bi shvatili zapravo o čemu se radi i kako je došlo od početnih podmuklih udaraca do totalnog nasrtaja da se ovaj klub potpuno izbriše, a njegov dosadašnji rad ponizi i degradira.

Klub je ponovo formiran na inicijativu rukometnog pregaoca Predraga Boškovića, 22. decembra 2008. godine. Za prvog čovjeka kluba koji će poslagati sportske funkcije kluba (selekcija, trening, takmičenje)  Bošković se odlučio za prof.  Edina Bojadžića, najozbiljnije trenersko ime iz Pljevalja, koji je trenirao i vodio prvoligaške seniorske klubove poput Goražda, Željezničara, Bosne… itd.

Međutim, sve poslovne funkcije kluba (kojih je mnogo više) su u potpunosti zatajile. Tako je klub prvu godinu dana rada završio sa mizernih VJEROVALI ili NE 700 – 800 eura. Tek nakon godinu dana klub je dobio simboličnu pomoć od giganta CG privrede Rudnika uglja, takođe u visini od 1000 eura.

U međuvremenu oprema i rekviziti su se nabavljali pomoću mađoničarskih trikova.

Klub u ovom momentu ima u svom članstvu oko 80 djevojčica i predstavlja najveću bazu mladih rukometašica u Crnoj Gori. Vrijedno je istaći i to da niti jedna djevojčica nije plaćala članarinu u klubu.

Klub je do prekida trenažnih i takmičarskih aktivnosti 2. februara funkcionisao samo na osnovi pomoći Opštine Pljevlja koja svim klubovima plaća termine za treninge u SC ADA kao i prevoz za takmičenja. Nakon što se klub i pored svih nevolja prijavio na učešće na pionirskom prvenstvu Crne Gore, niko nije obratio pažnju na njega da mu konkretnije pomogne, te je rad stopiran.

Svi ostali rukometni klubovi u Pljevljima uživaju neuporedivo bolji status nego ŽRK Rudar, iako mnogo više koštaju u svom funkcionisanju. Zašto je to tako neće niko da kaže?! Valjda ih je sve sramota ili uživaju u patnji ovih djevojčica koje u svom rodnom gradu žive kao podstanari. Da se ne bi poigravali sa djecom iz grada, što nailazi na ogromno negodovanje njihovih roditelja, ipak bi bio red da se oglase oni koji organizuju i upravljaju rukometnim sportom u Pljevljima.