Gornja Maoča je ekstremni izraz političkih namjera u i prema BiH, osnovanih na teritorijalizaciji hegemonističkih ideologija kojima je cilj pokoravanje ili odstranjivanje drugog i drugačijeg

Piše: Zija Dizdarević

Hapšenje grupe pripadnika selefijskog pokreta u Gornjoj Maoči zbilo se u osjetljivo političko vrijeme za Bosnu i Hercegovinu. Moglo bi se kazati da je riječ o državnoj intervenciji prema islamskim radikalima u trećoj fazi njihove infiltracije u BiH.

Prvo ubacivanje muslimanskih ekstremista bilo je džihadsko-misionarski motivisano u vrijeme agresije i prvom poraću. Pod krinkom pomoći muslimanima, u BiH su ušli mudžahidi kojih nisu mogli bitno uticati na ishod rata. Od njih je bilo mnogo više štete nego koristi. Isticali su se autonomnim vojnim djelovanjem, rigidnim ponašanjima prema svima koji ne dijele njihov nazadnjački svjetonazor i teškim ratnim zločinima nad "neprijateljima islama".

Bilo je tu i probisvijeta koji su računali s materijalnom korišću, džihadskih fanatika koji djeluju po logici Al-Qaide, a i onih s ciljem zametanja ćelija širenja svojih uvjerenja. Taj fanatizam dovešće nakon rata i do ubistva troje katolika Anđelića kod Konjica.

Drugi stadij djelovanja selefija obilježio je 11. septembar 2001. i njihovo povezivanje sa Al-Qaidom. Akcijom SAD-a i domaćih vlasti, uz teška kršenje ljudskih prava, grupa ekstremista je faktički kidnapovana i završila u Guantanamu. Slijedilo je oduzimanje nezakonski dodijeljenih bh. državljanstava. Ipak, nicale su nove zajednice selefija, njihov uticaj se posebno širio putem džamija izgrađenih novcem islamskih zemalja. Muslimanski militanti poveli su borbu za prevlast u džamijama i degradiranje Islamske zajednice u BiH. Najradikalniji potez bio je pokušaj osvajanja Careve džamije u Sarajevu.

Treća faza je pokušaj talibanizacije. Riječ je o teritorijalizaciji ideoloških namjera stvaranjem zajednica tipa Gornja Maoča, gdje je život uređen mimo Ustava i zakona BiH, a po pravilima islamskih ultraša. To znači i nametanje svojih pravila svugdje gdje se za to pruži prilika. Tu namjeru prate razne mutne radnje, uključivši i bračnu trgovinu maloljetnicama. Težnja za talibanizacijom društva iskazana je i organizovanjem ad hoc "ramazanske milicije" koja je zaprijetila linčom učesnicima Queer festivala u Sarajevu. Karakteristično je i uvezivanje selefija na prostoru bivše Jugoslavije s BiH kao centrom.

Ograđivanje ključnih bošnjačkih političara od mudžahida je neuvjerljivo. Oni su došli u vrijeme kada je predsjedavajući Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović samovoljno proveo islamizaciju Armije RBiH. Na desetine državljanstava i pasoša nisu mogli biti dodjeljivani strancima mimo volje najmoćnijih Bošnjaka.

IZ u BiH nije se jasno distancirao od nametanja selefijskog ekstremizma. Poticanje turkonostalgije, slavljenje sultana Mehmeda II Osvajača kao osloboditelja i ustavotvorca, uzdizanje otomanskog uređenja vlasti kao primjera za svagda, agitovanje za šerijatsko pravo kao nadmoćno – što čine reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić, neke muftije i nazoviintelektualci tipa Džemaludina Latića – samo ohrabruju militantni islam. Ne treba zaboraviti, nedavno je Dnevni avaz Fahrudina Radončića stao u odbranu gornjemaočkog selefizma.

Hapšenje selefijske osmorke obrazloženo je sumnjičenjem za teška krivična djela. Uz ostalo, riječ je o napadu na ustavni poredak i ugrožavanje teritorijalne cjeline BiH, izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti.

Izražavanje mržnje po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, praćeno rasističkim ispadima dio je ukupne bh. svakodnevnice. Dejtonskim uređenjem i legitimiranjem nastavka ratnih politika, zemlja je isparcelisana po ideologiji segregacije i praksi aparthejda. Manjine na prostoru dominacije većinskih nacionalno-vjerskih grupacija izložene su latentnoj i otvorenoj diskriminaciji i asimilacijskim pritiscima. Sve su to na svoj način – Gornje Maoče.

Četiri godine traju sistematične prijetnje ustavnom poretku i teritorijalnoj cjelovitosti bh. države iz RS, nemjerljivo opasnijeg potencijala nego je danas selefijski. Prostor s hrvatskom nadmoći omeđen je hrvatskim zastavama, a termin kanton je zamijenjen neustavnim izrazom županija.

Gornja Maoča je ekstremni izraz političkih namjera u i prema BiH, osnovanih na teritorijalizaciji hegemonističkih ideologija kojima je cilj pokoravanje ili odstranjivanje drugog i drugačijeg. Sve što se pripisuje selefijskom radikalizmu varijantno je prisutno i kod drugih što rade o glavi BiH bez zakonskih posljedica.

U akciji Svjetlost iskazano je političko i profesionalno jednodušje nadležnih domaćih i stranih subjekata. Državni ministar sigurnosti Sadik Ahmetović kaže da je tom operacijom BiH postala odgovorna i odlučna pravna država, spremna da takvo što primjeni na bilo koga i bilo gdje u zemlji. Da mu vjerujemo?

Oslobođenje