Dvojica australskih znanstvenika tvrde da su uspjeli dokazati kako su ljudi, a ne klimatske promjene, zaslužni za izumiranje predstavnika australske megafaune – divovskih tobolčara, gmazova i ptica neletačica, prije 40.000 godina.

U studiji objavljenoj u časopisu Science, autori navode kako su nove metode datiranja fosila pokazale da su ljudi i megafauna koegzistirali još relativno kratko nakon što su ljudi naselili Australiju, što podupire ranije argumente da je lov doveo do izumiranja ovih vrsta velikih dimenzija.

Naime, Richard ‘Bert’ Roberts i Barry Brook tvrde da nove metode izravnog datiranja kostiju i zuba izumrlih vrsta pokazuju da ne potječu svi fosili megafaune i oruđe aboridžina iz istog vremenskog perioda, kako se mislilo. "Debate oko razloga izumiranja vrsta u kasnom pleistocenu traju već više od 150 godina, a znanstvenici uglavnom zauzimaju jedan od dva oprečna stava: da su odgovorne klimatske promjene ili dolazak ljudi", pojašnjava Brook.

"Australija je kolonizirana u vrijeme relativno blage klime, što ide u prilog teoriji da su ljudi uzrokovali izumiranja", nastavlja. No jedno australsko nalazište, Cuddie Springs, isticalo se kao argument koji podupire suprotnu teoriju. Naime, fosili divovskih klokana, ptica i roda Diprotodon (najvećeg tobolčara (veličine nosoroga) koji je ikad živio u Australiji) pronađeni su u istom sloju sedimenta kao i kameno oruđe ljudi, što je neke znanstvenike navelo na izjave o "nepobitnim dokazima" dugog preklapanja života ljudi i megafaune.

Profesor Roberts, glavni autor novog istraživanja, kaže kako izravno datiranje fosila pokazuje da su se artefakti i fosili megafaune na nalazištu Cuddie Springs miješali tijekom više tisuća godina, dugo nakon što su divovske životinje umrle.

"Ljudi su u Australiju došli prije između 60.000 i 45.000 godina te je upravo njihov utjecaj vjerojatni pokretač izumiranja, bilo kroz lov ili promjene u staništu", zaključuje. 

Biologija.com