Rješavanje problema zapuštene i zapostavljene đece ozbiljan sistemski izazov

Piše: Aleksandar Saša Zeković*

Krajem novemra 2008. godine u Podgorici sam registrovao slučaj đetića M.K. koji je danima prosio, sakupljao hranu i druge svari iz kontejnera, te bio jako oskudno odjeven. Na sebi je imao šorc i majicu kratkih rukava, ishabane cipele, a umjesto čarapa jedna noga mu je bila obmotana najlon kesom a druga umotana u papir.

Odmah sam o tome obavijestio pripravne službenike Centra za socijalni rad (CSR), podnio prijavu Upravi policije i obavještenje tadašnjem ministru rada i socijalnog staranja, tražeći preduzimanje odgovarajućih službenih mjera i radnji.

Na ovom predmetu bez prekida radim punih 14 mjeseci i on je i dalje aktuelan ne samo zato što do danas nije riješen, uz uvažavanje najboljih interesa đece iz konkretne familij, već i zato što ukazuje i na određene, veoma ozbiljne nedostatke sistema socijale zaštite.

Iz CSR, pošto su mediji izvijestili o slučaju, je zvanično saopšteno "da je utvrđeno da otac dječaka ima kuću i da zarađuje, te da je u stanju da obezbijedi potrebne uslove za život. Odgovorni u CSR su ocijenili da se dječak, istog dana, "može vratiti u familiju, a da se postupak u pogledu njegovog eventualnog zanemarivanja ili zlostavljanja nastavi redovno".

Nakon četiri pismene urgencije prema mjerodavnim organima i više od tri mjeseca pošto je podnijeta odgovarajuća prijava dobio sam, sredinom marta 2009. godine, odgovor tadašnjeg ministra zdravlja, rada i socijalnog staranja dr Miodraga Radunovića kojim se potvrđuju moji raniji navodi i dodaje da je dana 08.12.2008. godine u Multidisciplinarnom operativnog timu za zaštitu đece od zanemarivanja i zlostavljanja (MOT/Tim) evidentirano četvoro malodobne đece od oca S.K. "jer su u dva navrata zatečena bez roditeljske pažnje, u prošnji i lutanju".

Ministar me je obavijestio da je tokom obrade predmeta Tim "došao da saznanja  da su malodobna đeca ugrožena familijarnim prilikama i da nemaju adekvatnih uslova za razvoj. Majka malodobne đece V.P. je preminula 2008. godine i od tada se, prema ministrovim riječima, S.K. nije snašao u ulozi samohranog roditelja. U dopisu je navedeno "da su đeca vaspitno i obrazovno zapuštena, što je posljedica uslova u kojima su živjeli".

U ministrovom odgovoru dalje se kaže da je stručni tim CSR mišljenja "da je neophodno što hitnije izmiještanje đece iz familije zbog neadekvatnih uslova i njihovo odvođenje u CSR Prijepolje na dalju nadležnost". Ministarstvo je o slučaju obavijestilo i Ambasadu Republike Srbije i zatražilo njeno posredovanje kako bi zbrinjavanje đece bilo što skorije.

Ministar je u prilogu svog odgovora dostavio i detaljan izvještaj MOT-a koji je napisan dana 12.03.2009. godine, znači takođe nakon više od tri mjeseca pošto je isti o slučaju konkretnog korisnika obaviješten. Izvještaj potpisuje koordinatorka gospođa Dijana Popović Gavranović, diplomirana socijalna radnica. U istom su detaljno navedene, po datumima, preduzete mjere i radnje. Tim je dobio saglasnost oca i đece da ista budu smještena u odgovarajuću ustanovu socijalne zaštite. Veoma važno je da je još decembra 2008. godine o slučaju upoznato i Vrhovno državno tužilaštvo. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova je potvrđeno da familija S.K. nema u Podgorici prijavljeno prebivalište niti boravište. Krajem decembra 2008. Đečiji dom "Mladost" iz Bijele obavijestio je CSR da su njihovi kapaciteti popunjeni.

U izvještaju se jasno kaže da je konkretna familija "poznata svim relevantnim institucijama u Crno Gori: u vezi nelegalnog boravka, neadekvatne roditeljske brige i u vezi đečije prošnje koja ima uzrok u ugrožavajućim familijarim prilikama i potrebe đece da sama sebi obezbijede egzistenciju i nije posljedica đečije neposlušnosti".

Na kraju izvještaja iz marta 2009. godine se konstatuje da đeca i dalje žive u familijanoj sredini koja ne odgovara njihovom fizičkom, psihičkom i socijalom razvoju. Iako CSR imaju mandat da pruže pomoć i podršku, i preduzimaju hitne mjere zaštite, posebno prema đeci, nijesu u mogućnosti da izdvojeno od ostalih institucija sistema, samostalno rješavaju ovaj i ovakve probleme", kaže se na kraju izvještaja ovog Tima.

Nakon više mjeseci od CSR sam tražio konačnu informaciju o tome kako je riješen ovaj predmet, da li su đeca i dalje na teritoriji Crne Gore i, ako jesu, da li su upisana u školu. Nakon dvije urgencije, prvo telefonom a potom i pismeno, početkom ovog januara, od strane koordinatora Tima obaviješten sam da u međuvremenu nije ništa preduzeto i "da spletom okolnosti nije došlo do realizacije predviđenih mjera zaštite". U dopisu se kaže da je maja 2009. promijenjen sastav MOT-a u čijoj je nadležnosti konkretni predmet. Iz CSR je saopšteno da je i novoformirani Tim saznanja da đeca i dalje žive u neadekvatnom okruženju. Za razliku od ranijeg izvještaja, u ovom se konstatuje da "ova familija često mijenja adresu stanovanja i da otrac nije voljan za saradnju". Dodaje se dalje da "postoji i čitavi niz drugih problema koji onemogućavaju adekvatno zbrinjavanje đece". Na kraju dopisa se kaže "da su se ovih dana intenzivirale aktivnosti oko realizacije zbrinjavanja malodobne đece", te očekuje i moja pomoć.

Dana 11. 01. 2010. godine sam imao razgovor sa novoimenovanim koordinatorom MOT-a gospodinom Milanom Popovićem. Nijesam siguran koliko su od strane službenih lica iz CSR preduzete dovoljno djelotvorne mjere i radnje kako bi, ako ništa drugo, đeca bila redovno upisana u školu, bila pošteđena još nepovoljnijih okolnosti, te da li mandat za rješavanje sličnih situacija može imati isključivo pomenuti Tim, tim prije što sam od koordinatora obaviješten da isti nije dobro sistemski postavljen, da radi bez sredstava za rad i da podrazumijeva angažovanje članova, među kojima su socijalni radnici, pravnici, pedagozi, psiholozi, sudije i tužioci, nakon njihovog radnog vremena. Prema mojim saznanjima, raniji Tim je podnio ostavku upravo zbog nepostajanja adekvatnih uslova za njegov rad.

Istog dana sam  zatražio i hitan prijem kod mjerodavnog ministra. 

Dana 12. 01. 2010. godine kompletan predmet spisa vezan za ovaj slučaj dostavio sam na ocjenu i odlučivanje zamjenici Osnovnog državnog tužioca (ODT) u Podorici, gospođi Danki Đerić Ivanović, koja je, inače, članica ovog Tima, radi razmatranja osnovanosti krivičnog gonjenja zbog nepreduzimanja odgovarajućih službenih mjera i radnji (član 417. KZ). O predmetu sam razgovorao i sa Vrhovnim državnim tužiocem gospođom Rankom Čarapić prilikom nedavnog prijema.

mr Aleksandar Saša Zeković
istraživač kršenja ljudskih prava