Piše: Darko Saveljic

Poštovani Predsjedniče Crnogorske akademije nauka i umjetnosti,

Obraćam Vam se jer nijesam bio u mogućnosti, zbog pravila CANU da se na otvorena pitanja tokom izlaganja otvori diskusija i traže pojašnjenja od izlagača, ista dobijem na svojevrsnom performansu poetičnog naziva: „Ekologija je ekonomija prirode a hidroelektrane na Morači bogatstvo za budućnost".

Izlaganje profesora koga ste angažovali da brani interese onih koji se zalažu za izgradnju brana nasmijao je njegove bivše studente, novinare, a nijesu bili ravnodušni ni uvaženi stručnjaci, predstavnici crkve i ostali okupljeni. U svim državama svijeta akademije nauka zauzimaju posebno mjesto u kreiranju smjernica razvoja zemlje kojoj pripadaju a koje su zasnovane na naučnim osnovama.

Svi uspjesi civilizacije, sva predviđanja i stanja u prirodi i društvu mjere se brojem – kad se rodiš već si broj, brojem se mjere masnoće u krvi, inteligencija, i bogatstvo i siromaštvo, a i kvalitet života koji će se povećati nakon izgradnje brana.

U kojim segmentima i koliko? Što dobijamo a što gubimo, u brojevima?

To su naučne istine. Sve je ostalo šarlatanstvo. A brojeva nije bilo u govoru. U stvari, samo sam čuo za sjajnu priliku za 2500-3000 Rovčana i Moračana koji bi se mogli uposliti tokom izgradnje brana, a da će se mnogi, nakon njihove izgradnje, vratiti na napuštena ognjišta.

Nijesam ekonomista, kao ni predavač na tribini, i nemam pravo polemisati o ovome – ipak, nijesam siguran da se brane grade vječno i da će ti izmanipulisani ljudi imati posla nakon izgradnje.

Nekima koje sam ja vidio na studijskom putovanju po Austriji prije tri godine u organizaciji Vlade Crne Gore i UNIDa upravlja 3-4 uposlena i to iz kuće.

Povedite govornika do Pive, neka izbroji koliko se ljudi vratilo na svoja napuštena ognjišta i kakve blagodeti od brane oni danas uživaju.

U krovnoj naučnoj instituciji Crne Gore, a koju Vi vodite, dozvoljeno je da se bez diskusije, a u desetercu koji slavi blagodeti potapanja Morače, čuju naučne neistine. Samo sam u CANU čuo da potapanje kanjona i trajni gubitak staništa donosi progradacione procese u prirodi.

Čuo sam da ptice lete i do 150 km/h. Lete, gospodine Predsjedniče Akademije i 320 km/h, ali se nikada ne vrate tamo gdje izgube dom. Čuo sam da bi patke i guske naselile akumulacije. Bi, gospodine Predsjedniče Akademije, da gusaka imamo u tom broju u Crnoj Gori a da patke imaju čime da se hrane u takvim akumulacijama. Pođite do Pive, pogledajte tu progradaciju, ta silna jata pataka i gusaka.

Čuh i da su ptice neznatno ugrožene izgradnjom brana. Ko se osjeća „neznatno ugorženim" kad mu potope dom? Jesu li ove polave neznatno ugrozile stanivništvo Zete u Ulcinja, iako znaju da će voda pasti za par dana? Toliko o naučnoj istini.

U svom zanosu i zaslijepljenosti ljepotama i na prirodu pozitivnim učincima brana, ekolog na tribini CANU iznosi novu dimenziju njihovog pozitivnog učinka, ovaj put na zdravlje ljudi: gajićemo ribu, konzumirati je i time raditi na sprječavanju kardiovaskularnih bolesti.

A što ćemo mi koji je ne jedemo (istina je, Predsjedniče, nijesam je probao više od 20 godina)? . Nama ostaje samo da vozimo otvorenih prozora, da bi se, u slučaju pada u jezero, lakše izvukli i spasili živu glavu.

Sjajna naučna istina iznesena u govoru u krovnoj naučnoj instituciji moje zemlje. Hrabro je iznositi stav u Akademiji nauka da se Tara prevodi u Moraču a da to nema ekoloških posljedica. Prevesti riječni sliv u sliv a da to nema negativnih uticaja u najmanju je ruku smiješno.

Da li ste svjesni da se sa govornice CANU pozvalo na kršenje pravnog akta donešenog od strane najvećeg zakonodavnog tijela u državi. Još je hrabrije pozivati na kršenje međunarodne konvencije čiji su Mrtvica i Mala rijeka sastavni dio. Kad student na ispitu dobije ocjenu pet, ništa strašno.

Biće još ispitnih rokova. Međutim, kada student profesora ocijeni peticom, to se ne popravlja. Milioni kubika vode iz brana na Morači, za čiju se izgradnju založio govornik na tribini CANU (ekolog po struci, profesor na fakultetu), neće oprati neznanje iznešeno pred ministrima, vrhunskim stručnjacima i bivšim studentima. Prozvani su ornitolozi na tribini, ali nijesu mogli odgovoriti. Takvo je pravilo. Ja sam svoje mišljenje dao u naučnom radu- u brojevima.

Dodajem još i peticu za profesora na tribini Akademije nauka.

Darko Saveljić, građanin