Bit Europe i Europske unije upravo je u jedinstvenom načinu spajanja privatnog individualizma s javnim kolektivizmom

Piše: Anđelko Milardović

Raspravu o konceptualnim pitanjima Europe i Europske unije valja povesti i u vrijednosnom ili kulturološkom pravcu. Taj je pravac obvezujuć utoliko što sadrži identitetsku dimenziju već rečenog projekta kojem je ambicija da postane globalan ili konkurirajući projekt u areni globalnih igrača. Poglavito se ovdje misli na SAD kao globalnog igrača ili središte jednog sustava vrijednosti koji se medijima globalizacije kulture, kao amerikanizacije, širi i rasprostire diljem svijeta. Upravo je taj američki sustav vrijednosti ugrađen i u ideologiju globalizma i neoliberalizma. On se širi i ulazi u sve sfere zapadnih društava. Taj sustav reprezentira američki tip identiteta. On se u obliku »američkog načina života«, kao kulturnog i vrijednosnog stila, nekritički adoptira u Europi, uže u Europskoj uniji.

Nekritičko adoptiranje te pokušaji prakticiranja tog kulturnog i vrijednosnog stila u ovom dijelu svijeta ne vode računa o različitim kulturnim tradicijama Europe i Amerike ili kulturnoj raznolikosti. Uključivanje kulturologije u raspravu i promišljanje koncepta Europe i EU-a na tragu je ideje o dvama različitim identitetima ili konceptima Drugoga (Other), koji svoje uporište ima u zapadnoj kulturi i tradiciji.

Za važnost naše teme valja istaknuti pripomoćno razumijevajuću razdjelnicu koja nam omogućava razumijevanje tih dvaju sličnih, ali ipak uvelike strukturno različitih identiteta. Uzme li se u obzir odnos individualizma i kolektivizma, u slučaju Europe i SAD-a, zamjetna je razdjelnica razdvajanja dva tipa kulturnog identiteta. Naglašeni privatni individualizam, i zazor od bilo kakvoga kolektivizma, uvelike određuje karakter američkog društva i kulture. To se može ilustrirati primjerom Obamine reforme zdravstvenog sustava u kojoj su neokonzervativni krugovi prepoznali novi kolektivizam. Znamo da su američki neokonzervativci u ekonomskim pitanjima neoliberali. Stoga je logično, a u kontekstu ideologije neoliberalizma, naglašavanje privatnog individualizma i zazor od kolektivizma, mehanizama javne socijalne države.

Privatni individualizam versus kolektivizam jedna je od razlikovnih i razdvajajućih crta američke i europske tradicije i kulture. Taj je privatni individualizam sastavnica i europske kulture i tradicije. Nominalno je sukladan s američkim, dok je vrijednosno i funkcionalno različit, jer se nastoji uskladiti s javnim kolektivizmom. To pak znači da se europski identitet u pitanju individualizma i kolektivizma, kao dvaju principa organizacije privatnog i javnog života, ipak razlikuje od američkog shvaćanja individualizma i kolektivizma. Ta je razlika nadasve izražena u spajanju privatnog individualizma i javnoga kolektivizma.

Jürgen Habermas kaže: »U literaturi komparativne kulturologije Europi se pripisuje vrijednosni obrazac koji privatni individualizam na jedinstven način spaja s javnim kolektivizmom« (Jürgen Habermas, Eseji o Europi s prilozima Dietera Grimma i Hansa Vorländera, Školska knjiga, Zagreb 2008.). Upravo taj pripisujući vrijednosni obrazac postaje mjesto razlikovanja dvaju sličnih, ali ne istih vrijednosnih obrazaca.

Europa i njezina pojedinačna društva nastojala su pronaći točku ravnovjesja, ravnoteže privatnog individualizma u kojem je pojedinac središte zbivanja i njegov interes, dok je istodobno razvijala sustav javnoga kolektivizma u liku i djelu socijalne države. Ona u Europi, EU, nije doživjela usud potržišnjenja na zasadama ideologije neoliberalizma. Europa i EU ne bi smjeli nasjedati na zamke neravnoteže individualizma i kolektivizma koja je sastavnica američkog vrijednosnog obrasca u kojem je došlo do poremećaja ravnoteže u korist privatnog individualizma. Bit Europe i EU-a upravo je u jedinstvenom načinu spajanja privatnog individualizma s javnim kolektivizmom. Taj je model ravnoteže odnosa pojedinca i društva zapravo model učinkovite socijalne interakcije primjeren tradiciji europskih pojedinačnih društava. Potonji bi se mogao opisati kao model funkcionalne ravnoteže odnosa pojedinca i društva. Europa, EU, vaga je, libra, koja pokušava spojiti ono što se i u sociološkoj teoriji i praksi socijalnog svijeta teško spajalo. Europski izazov je to veći što pokušava slijediti načelo ravnoteže interesa i uspostave optimalne socijalne ravnoteže. A to ipak u ovo turbulentno doba nije mala stvar!

Vjesnik