Piše: Dzavid Kahari
Iz udeljenosti i poslije toliko godina odsustva donositi zakljucke na osnovu dnevnih novina i telefonskih razgova, a pri tome zadrzati neutralnost, je nezahvalan pokusaj. No, kao sudionik i svjedok u donosenju odluka istaknutih u nedavnim polemikama na novinskim stranicama, dajem sebi za pravo i osjecam se obaveznim u iznosenju nekih cinjenica, bez namjere u odbrani ili napada iznijetih stavova.
| Povodo nedavne polemike, objavljenje u dnevnim novinama "Vijesti", gdje su Luka Djakonovic -Predsjednik Odbora za Povracaj Maslinade, Dzemal Perovic – NVO i celnik ulcinjskog DPS -Luidj Skrelji iznjeli svoje stavove i misljenja, obratio sam se istoj redakcije sa pismom u namjeri za neka pojasnjenja. Vjerovatno iz razloga uredjivacke politike i prioriteta u iznosenju dnevnih vijesti i pojedinih misljenja , tekst nije objavljen. U nadi da ce vase redakcija naci prostora za objavljivanje prilazem isti tekst u nepolitizovanoj i iskrenim namjerama. |
Isticem na pocetku sa dozom zabrinutosti da je polemisanje preko sredstava informisanja sasvim nepotrebno i da u svemu ovome nedostaje komunikacija i dijalog, koji umnogome mogu pomoci u prevazilazenju nesporazuma, zadovoljavanje prohtjeva gradjana i sto je najvaznije doprinijeti privrednom razvoja Ulcinja i drzave. Za tako nesto potrebno je stisavanje strasti i neosporan dijalog medju predstavnicima Vlade, opstinske uprave, predstavnika politickih partija i udruzenja gradjana. Potrebno je ono licno i partijsko podrediti zajednickim ciljevima za dobrobit generacija koje dolaze.
Priznacu da ne poznajem gospodina Skrelju, odnosno upoznat sa radom i sveobuhvatnim angazovanjem, tako da bi svaka moja ocjena bila zasnovana na neobjektivnim zakljuccima. Uzdrzacu se od iznosenja misljenja o gospodinu Perovicu, buduci da se licno poznajemo, kao i iz raloga odsustva za vrijeme njegovog politickog angazovanja, cime bi svako izjaznjavanje bilo subjektivno.
U odbrani stavova vlade i zamisljenjih projekata u vezi prostora Valdanos gospodin Skrelja ima potpuno pravo i na osnovu partijske pripadnosti obavezu da to uradi. Da li su takvi stavovi ispravni, odnosno u interesu grada i gradjanja Ulcinja, koje u prvom redu kao predstavnik politicke partije gos. Skrelja treba da zastupa, je na biracima i clanovima DPS-a da ocjene, a za gradjane suprotnog misljenja da na sledecim izborima potvrde svoje ubjedjenje.
Citajuci tekstove mogu jednostavno reci da ne sumnjam u dobre namjere gos. Skrelje, gos. Perovica i gos. Djakonovica, uvjeren sam da su akteri ovih novinskih polemika uz i za Ulcinj i da u svojim dobrim namjerama zele dobrobit svim gradjanaima Ulcinja kao i stvaranje naboljih preduslova za ekonomski prosperitet svoje sredine, svog okruzenja i generacija koje dolaze.
U obracanju povodom navedenih nesporazuma iznjetcu svoje neslaganje na konstatacije i ocjene gos. Skrelje na rad i doprinos gos. Djakovica, kao bivseg predsjednika Opstine Ulcinj. Vjerovatno su konstatacije gos. Skrelje zasnovane na osnovu nedovoljnog informisanja i na osnovu subjektivnog sagledavanja stanja sa vremenske distance, ili neupucenosti u rad opstinskog rukovodstva osamdesetih i uloge jednopartiskog sistema. Uvjeren sam da je Batko sposoban da odbrani sebe i na osnovu cinjenica polozi racune za svoj rad, svoje namjere i cjelokupno angazovanje za vrijeme svog mandata, medjutim kao neposredni sudionik politickog zivota burnih osamdesetih iznosim cinjenice koje Luka Djakonovic iz svoje skromnosti nece napomenuti.
Netacne su konstatacije da je Luka Djakonovic bio protiv povracaja eksproprisanog zemljista mjestanima Stoja, u suprotnom Batko je bio najveci pobornik i svesrhdno se na tome zalagao, tako da je cesto dolazio u sukob sa ostalim predstavnicima drustveno-politickih organizacija, prestavnicima Vlade Crne Gore, a da se ne zaboravi da su uglavnom odluke tog vremena dolazile "odozgo".
Svako pridavanja epiteta gos. Djakonovicu liderstva komunistickog sistema je smijesno, jer je u svojim svjetskim vidjenjima i libelarnim shvacanjima nadzivljavao tadasnje vrijeme i izmicao od partijskog ustrojstva. Ukoliko postoji osoba kome je privredni razvoj grada bio primaran prioritet onda je to Batko, Luka Djakonovic. Svojim totalnim angazovanjem, koristeci svoja ogromna poznanstva i cesto troseci svoj licni dohodak, Batko bi svojim autoritetom svoje poznanike primoravao da se bezrezervno ukljuce u iznalazenju rjesenja za ulaganje u turizam i privredni razvoj grada. Sjecam se da bi neradnim danima i preko vikenda Batko pozivao predstavnika drugih organizacija na sastanke od znacaj za interes grada i na ustrb vremena provedenog sa svojom porodicom dolazio iz Bara, koristeci svoje privatno vozilo. Tako da sam i ja kao tadasnji Predsjednik Omladine bio obavezan da prisustvujem poslovnim sastancima za izgradnju hotela " San", planovima za igradnju marine i hotelskih smjestaja na uscu Bojane.
Da odlukama tadasnjeg rukovodstva Crne Gore i Jugoslavije nisu zabranjena i obustavljene aktivnosti za koje se nesebicno angazovao gos Djakonovic, danas bi Ulcinj bio bogatiji za mnoge kvlalitetnije turisticke objekte.
Opis angazovanja gos. Djakonovica, zbog zahtjeva teksta moram skratiti, ali bih ovom prilikom iznio njegovu znacajnu ulogu u teskim istoriskim trenutcima, koje mnogi od nas pamte. Uz nesebicno angazovanje gos. Aca Janinovica, Cafa Kapetanovica, Sabra Buzukua, Sabira Nimanbegovica, Koste Kovacevica i moje licno, Batko je bio spreman da svoju licnu karijeru i buducnost svoje familije podredi interesima grada u ocuvanju medjunacionalne i medjuvjerske harmonije u vremenu kada je je nad ulcinskim nebom oblak nacionalizma pretio da kisom mrznje opere dugogodisnju skladnost zivljenja. Doprinos politickog angazovanja nije uvjek primjetno i ostavljeno generacijima kroz betonska zdanja, ili brojkama statiskickih pokazatelja, vec ponekad postavljanjem cvrstih temelja na kojima ce buduce generacije graditi svoju buducnost.
Na kraju isticem, po pitanju Valdanosa, da se uz iskreno i nesebicno angazovanje svih zainteresovanih strana moze odrzati skladnost hiljadugodisnje istorije, intimna povezanost tradicionalnog uzgoja i prerade maslina sa modernim investicionim poduhvatima i potrebama razvoja. Svi ucesnici u donosenju odluka imaju obevazu i zadatak da usmjere svoju energiju u ostvarivanju potrebne skladnosti za dobrobit grada i njenih gradjana.
Dzavid Kahari
New York






0 Comments