Prijatelji životinja obilježavaju Međunarodni dan prava životinja

Piše: Svetlana Manojlović

Od 1998. godine 10. decembar obilježava se kao Međunarodni dan prava životinja. Obilježavanje ovoga dana ima za cilj da nas podsjetiti da ovu planetu dijelimo s drugim životinjskim vrstama koje imaju pravo na život bez iskorištavanja od strane čovjeka. Međunarodni dan prava životinja obilježava se širom svijeta, kako bi životinje pokazao vidljivijima u svojoj patnji i potlačenosti.

Svake godine, nekoliko desetaka milijardi životinja  širom svijeta je namjerno uzgojeno, zatočeno, mučeno i na kraju ubijeno zbog ljudske obijesti. Kao u Evropi i ostatku svijeta i u Crnoj Gori životinje bivaju na jednak način iskorišćavane.

Ne stoji tvrdnja da su životinje u Crnoj Gori ‘srećne’ i da, primjera radi naše krave žive na prostranim pašnjacima. Skoro 80 posto krava u CG na trajnom je vezu, odnosno čitav život provode zatvorene u štali zavezane lancem. Niti drugim životinjama nije ništa bolje već naprotiv gore nego u drugim zemljama. Pri tom ne treba zaboraviti na činjenicu da bez obzira kakav one ‘tretman’ tokom života imale, sve životinje završavaju brutalno ubijene u klanici.

 ‘Zarobljene životinje’ donose i jasnu poruku saosecanja te nam daju priliku da vidimo one pred čijom patnjom svi zatvaraju oči. Životinje, zatočene u farmama za intezivan uzgoj, pozivaju nas da progledamo i izaberemo put prema održivom načinu života za nas i sve druge životinjske vrste.

Životinje su danas u tolikoj mjeri  izrabljene od strane čovjeka da se prava svjesnih jedinki i njihovih jasnih želja za vlastitim životom ,potpuno izgube u svrsi masovne ljudske proizvodnje.   

Donald Watson, jedan od osnivaca Veganskog pokreta u Engleskoj u 40-im godinama 20-og vijeka, vjerovao je da je uzgajanje životinja na farmama  za intezivni uzgoj (zatvoreni sistemi) izuzetno surovo, kako prema zivotinjama , tako i prema ljudima kao potrosacima i konzumentima mesa.

Zivotinje zatvorene u betonskim halama,vezane  kratkim lancima, nikada ne izadju  da na kratko vide sunce i osjete miris rosne trave. Njihovo kretanje je ograniceno na velicinu lanca. Stalno su pod stresom, imuni sistem im je oslabljen i sklone su bolestima.Tada ih kljukaju hormonima, da bi rasli. Daju im kortikosteroide da bi im podigli imuni sistem, uz masovno korišćenje antibiotika.

Sam čin klanja izaziva užas i strah te je već ionako kontaminirano meso prepuno hormonima straha. Da li ljudi znaju kakvo meso jedu i koliko štete imaju od toga?

A tek koliko štete se nanosi životnoj sredini, kroz neadekvatno uklananje otpada iz tih sistema. Sav izmet i urin kontaminiram gore navedenim  lijekovima ide u zemlji i rijeke (jer se sve naše nazovi farme prave blizu rijeka ili uz jezero  ( zato što nemaju riješene sisteme za skladištenje i uništavanje tog otpada).

Zapitamo li se zašto je sve više ljudi koji imaju alergije, rezistenciju na lekove i antibiotike? Možda ih dobijamo putem hrane!

Da li ljudi u svojoj pohlepi proizvode vise hrane nego sto nam treba , na uštrb kvaliteta iste. Da li takvom proizvodnjom uništavaju šume , zarad pašnjaka (ne da bi na njima pasle životinje, već da je kombajnima pokose ….).

Pohlepa je velika , patnja životinja jos veća.

Nije slucajno da se zadnjih decenija pojavljui epidemije-pandemije (pticiji grip, svinjski grip…).

DA LI SU, SVE OVE EPIDEMIJE  OSVETA ZA ONO ŠTO ČINIMO ŽIVOTINJAMA?

Kucaj srce maleno

Kucaj srce maleno, miruj tu kraj mene
Na svjež život mirišeš još samo ovu noć
Miruj srce maleno, sklopi oči snene
S jutarnjim svitanjem na dug put ćeš poć’.

Kad dođu po tebe više ne gledaj u mene
Glasa nemoj pustiti i pogled obori
Jer tući će te, mučiti i da ne postanu još gori
U tišini sačekaj da tvoja lađa krene.

Po cestama širokim ona će te voziti
I žeđat ćeš i gušit se i daviti u stravi
Al’ druge, milo, ne guraj jer svi ćete tad patiti
O kako to da objasnim tvojoj maloj glavi?!

I znat ćeš da si stigao kad miris krvi osjetiš
I još iz daljine čut ćeš teške krike
Svoj mali dah zadrži i sjeti me se ponovo
I miruj srce maleno – sve brzo bit će gotovo.

Uskoro ću i ja istom lađom krenuti
Al’ ću tiho snivati dok ne dođe taj čas
Da srest ću te ponovno na pašnjaku vječnosti
Iz daljine, vjeruj mi!, prepoznat ću tvoj glas.

Zato miruj srce maleno, kucaj tu kraj mene
Na svjež život mirišeš još samo ovu noć
Kucaj srce maleno, sklopi oči snene
S jutarnjim svitanjem na dug put ćeš poć’.

Svetlana Manojlović,
Društvo za zaštitu životinja Podgorica