Protestno pismo grupe NVO i građana zbog napada na Slobodana Pejovića
Piše: Sloboda izražavanja
Povodom desetog napada na javnog svjedoka ratnog zločina deportacije muslimanskih izbjeglica iz Crne Gore vojsci Republike Srpske 1992. godine, Slobodana Pejovića, koji crnogorska policija i pravosuđe nijesu spriječili, kao što nijesu odgovarajuće istražili i sankcionisali niti jedan prethodni napad, izražavamo
P R O T E S T
– zbog toga što Crna Gora očigledno samo deklarativno prihvata međunarodne obaveze u odnosu na zaštitu ljudskih prava, a ne primjenjuje ih u praksi;
– zbog toga što država omogućava i toleriše da se već deseti put svjedok ratnog zločina javno zastrašuje od onih koji su vjerovatno i sami ratni zločinci;
– zbog toga što Slobodan Pejović od najviših zvaničnika ove države nikada nije dobio javno priznanje za hrabro svjedočenje koje spira ljagu sa crnogorske policije, već ostaje prinudno penzionisani policijski službenik koji se sam nosi sa napadima na svoju imovinu i porodicu;
– zbog toga što se zbog svega navedenog u Crnoj Gori podržava atmosfera nekažnjivosti za najteža krivična djela i na taj način zastrašuju oni koji se tome hrabro i časno suprotstavljaju.
* * *
Ovaj protest, zajedno sa dopunjenom hronologijom deset dosadašnjih napada na Slobodana Pejovića dostavićemo danas Ujedinjenim nacijama, Savjetu Evrope, Evropskoj komisiji, OEBS-u i ambasadorima u Crnoj Gori.
ALFA centar
Akcija za ljudska prava
Centar za građansko obrazovanje
Centar za razvoj nevladinih organizacija
CEMI
Evropski pokret u Crnoj Gori
Inicijativa mladih za ljudska prava
Institut Alternativa
Liga žena glasača u Crnoj Gori
Međunarodni forum ”Crna Gora”
OKC Juventas
Sigurna ženska kuća
Udruženje građana Bukovice
Udruženje pravnika Crne Gore
Aleksandar Saša Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava
Dragoljub Duško Vuković, novinar PCNEN-a
Milka Tadić Mijović, novinarka Monitora
Mirjana Kuljak, profesorka Univerziteta Crne Gore
Petar Komnenić, novinar TV Vijesti
Slavica Brajović, novinarka Radio Slobodne Evrope
Tanja Pavićević, novinarka dnevnika Vijesti
Šerbo Rastoder, predsjednik Bošnjačkog savjeta u Crnoj Gori
Slavica Vukčević, izvršna direktorka Montenegro Adventures
Snežana Nikčević, novinarka RTCG
Sonja Radošević, slobodna novinarka
Šeki Radončić, novinar
Veseljko Koprivica, novinar Monitora
Omer Šarkić, građanin
Hronologija napada i prijetnji Slobodanu Pejoviću
Na Slobodana Pejovića atentat je pokušan dva puta, 1992. godine, kada je pucano na automobil u kojem se vozio sa suprugom i djecom i 1993. godine, kada je upućen na službeni put vozilom kojem su kočnice otkazale, jer su prethodno onesposobljene, prema nalazu mehaničara. Ni jedan od ovih napada nije istražen.
Do kraja devedesetih godina Pejoviću je više puta anonimno prijećeno smrću.
Od 2000. do 2004. automobil mu je uništavan četiri puta, što je Pejović uredno prijavljivao policiji. Ni jedan slučaj nije rasvijetljen.
U avgustu 2006. godine, državni tužilac je uručio poziv Pejoviću za svjedočenje u istrazi povodom ratnog zlocina deportacije bosanskih izbjeglica 1992, tako što su specijalci pod punim naoružanjem, maskirani, u 11 časova uveče, došli u njegovu kuću da mu uruče poziv za saslušanje sjutradan. Prema svjedočenju Pejovićeve porodice, urucenje poziva bilo je zastrašujuće i ličilo na pokušaj hapšenja nekakvog teroriste.
U decembru 2007. godine, prilikom šetanje, Slobodana Pejovića je napao Vuk Selić metalnom palicom. Pošto se Pejović uspješno odbranio i Selić bio uhapšen, istraga protiv njega se odugovlačila, nalogodavci nisu traženi, a prvostepenom presudom Selić je kažnjen uslovno.
U 2008. godini, Pejoviću je kamenom razbijen prozor od kuće, zatim prozor od automobila, a na sjedištu je zatekao poruku „minirano".
U septembru 2009. godine, razbijen je prozor na Pejovićevom automobilu, a na vozačevom sjedištu ostavljen je metak velikog kalibra koji se koristi u lovu na divljač.
Dana 10. novembra 2009. godine, automobil Slobodana Pejovića ponovo je demoliran.
Akcija za ljudska prava zatražila je 16. septembra u pismu Vrhovnom državnom tužiocu da, u skladu sa Zakonom o zaštiti svjedoka, kontaktira Pejovića i da u dogovoru sa njim, odluči o odgovarajućim mjerama njegove zaštite. Iako je Viši državni tužilac poslije toga kontaktirao Pejovića, zaštitne mjere još uvijek nijesu odobrene.
Pridruzujem se protestu.
Nadam se da ce razum i pravda najzad pobijediti, iako se ni jedno ni drugo ne cijeni dovoljno u nasem drustvu.
Dovoljan je jedan hrabar, posten, covijek kao g. Pejovic da se pokaze kukavicko i podlo lice njegovih progonitelja. Moramo se izboritri sa nasim zlom. Jer ti zlocinci smo svi mi. Kad god cutimo i trpimo laz i nepravdu mi cinimo zlocin prema istini i pravdi.
I ja se pridruzujem Protestu.
Jeli moguce da pocetkom Treceg Milenijuma u drzavi Crnoj Gori, njenog postenog i casnog gradjanina gospodina Slobodana Pejovica, progone, maltretiraju, prijete i vrijedjaju neka maloumna olos i neljudi. Vlast cuti i ne preduzima nista! Opozicija se ziva ne cuje! Sta da se radi? Kako pomoci ovom cestitom covjeku? Nije dovoljan samo Protest. Moramo angazovati sto vise ljudi i zena, i pisati protestna pisma, direktno Vladi Crne Gore. Sta da se radi, postovani komentatori?
Ja sam pokushao sa materijalnom nagradom preko radia anteneM, da probudim javnoct i gradjane CGe,
Gospodin Pejovic je odbio tu skromnu nagradu iz nekih drugih razloga, ne zbog mene lichno, jer se ne poznajemo.
U vishe navrata po forumima i blogovima sam otvarao TEMU, bez velikog uspjeha, jer i ako je pao BERLINSKI ZID,
ZID U NASHIM DUSHAMA I GLAVAMA nece pasti , jer FUKARLUK koji vlada dvije decenije, ne zeli da AFIRMISHE PRAVE LJUDSKE VRIJEDNOSTI i velike ljude u teshkim vremenima, nego sije STRAH u narod, da se ko ne usudi, da pomene MORALI ETIKU, to su rijechi koje su zabranjenje od ULICHARA koji nas vode u SVIETLU BUDUCNOST iz SVIJETLE PROSHLOSTI.
Sto reche pop Risto o nama i onoj PITI.
Ja osjecam STID, zbog AMBIJENTA u CGi,
dje nam ratni i antiratni PROFITERI, prodaju mOOda za bubrege,
a PRAVE LJUDE KAMENUJU,
jadna smo mi drushtvena zajednica i nemocni pred MILOM&SILOM I NEPRAVDOM.