Piše: Ljupka Kovačević

Sve  češće zažalim što me pamćenje ne izdaje jer sve češće vidim izvlačenje ranijih "uspješnih" modela prodavanja "šupljeg za prazno". Prije neki dan "velika" dilema  mladog pulena partije na ministarskoj poziciji koji uskliknu "bolje manje plate nego otkazi" skoro da sam mislila da smo se vratili u devedesete kada su tu rečenicu izgovarali zaposleni ( naročito oni na državnom budžetu, posebno adminsitracija ) dok su ljudi na pozicijama tvrdili da želimo promjenu sistema ( mi želimo ?!) i da to  podrazumijeva privatizaciju, otpuštanje, liberalno tržište, investicije, sposobnosti, konkurenciju. Njih su (administraciju) zadržali za svaki slučaj.  Desila se tranzicija po jasnoj direktivi partije sa dekorom opozicije. Ministar ni pet ni šest, uprkos uspješno promijenjenom sistemu socijalizma u neoliberalni kapitalizam, kada je došao red na budžetarce ( armiju glasača DPS-a) sjeti se "bolje manje plate nego otpuštanje". Svi odslušaše ukradeni eho devedesetih i odćutaše. Da li je moguće da se oni koji se zalažu za liberalni sistem boje otpuštanja? Pa šta su svih ovih godina radili zaokružujući one koji su se bogatili nego sebi krojili kapu?

Da li je moguće da su mislili da neće doći red i na njih? Došao je.

Što se mene tiče, svi koji su zadnjih deset godina budžetarci mogu slobodno knjižicu u ruke i na berzu rada, da vidimo kako su uspješno savladali ideju za koju su se zdušno zalagali na svim izborima. Radi dosljednosti u razvoju sistema druga varijanta im je pobuna protiv ministra koji se zalaže za "jednaku bijedu za sve" dok 10% nedodirljivih smišlja nove  manipulacije kako da zadrži ono što su "uspješno" stekli u tranziciji. Ko je kriv budžetarcima?

Ministar nije dobar učenik i neće prevazići učitelja. Učitelj je potpuno jasan i dosljedan. Malo je zaboravio da je obećavao većini ono što je omogućio manjini, ali ništa, on je na poziciji na kojoj i ne mora da se sjeća tih banalnih detalja. Može da "provocira strast" i da dobro zna da "uspješni" oni kojima je on dao šansu  su se enormno obogatili ali bez strasti. Učitelj zna da tamo stanuje strah da se ne izgubi bogatstvo (ponegdje i glava) a ne  strast. Možda se tu negdje pobrkala ona teza o zavisti? Učitelj razumije da su se snašli i oni kojima on ne daje šansu a koji su izoštrili kritičku svijest pa je malo konfuzan u vremenu jer već unaprijed pravi procjenu "veće umješnosti u vođenju politike". Niko mu ne spori umješnost, teško će ga neko dostići, sporan je cilj i partijske vrijednosti.

Pitanje je da li učitelj razumije da njegovi učenici nisu naučili "političku umješnost" prestaju da slušaju pažljivo i izbjegavaju političke aktivnosti ( iznošenje stavova, ideja, procjena) ili to rade nespretno kao navedeni ministar i kada ne treba. Svi bi da to za njih radi neko drugi npr sud, advokati, javno mnenje, građani. Niko ne smije da pisne o političkoj odgovornosti Gradonačelnika, iako je učitelj jasno rekao svoj stav i da politika DPS-a nije da  se "gubi kontrola". Zar niko drugi u toj partiji nema takav stav ili je on suprotan učiteljevom pa se  ćuti. Nadam se da nisu pobrkali da javno iznesen stav može biti u vezi sa otpuštanjem iz partije, ali nije u vezi sa otpuštanjem s posla. Učitelj je u tome jasan, za otpustiti iz partije dovoljno je nepoštovanje principa partije, za otpustiti sa posla ili funkcije potrebna je sudska odluka, moral nigdje ne pripada. Kako stoji stvar sa učenicima vidjećemo. Oni već zovu upomoć građane za koje obično imaju malo sluha, osim kada im trebaju kao glasačka mašina ili kad ih učitelj pusti u rijeku da plivaju a oni povuku "narod". Svi su sami izabrali svoje pozicije i neka ih se u vremenu ekonomske krize drže čvrsto i dosljedno. Za  ponavljače i demagogiju nema para.