"Mogu slobodno da procenim da je to jedna trećina novca kojem je u trag ušao Šelzi, što je već od 250 do 300 miliona evra. Ali, to je samo za 1999. i 2000. A šta je sa poslom koji se odvijao od 1995. godine? Dakle, razmislite koje su to sume u pitanju? Srbija se mora početi ponašati kao Italija koja je sa devet ostalih pogođenih zemalja EU i Evropskom komisijom tužila tri najveće duvanske kompanije za nelegalno ponašanje i sarađivanje sa njihovom mafijom. Na ime izgubljene dobiti od poreza uzela je lavovski deo od nagodbe koja je postignuta u Njujorku", rekao je Knežević u intervjuu za beogradski Blic.

Knežević otkriva i da je šverc cigareta preko Crne Gore počeo pod kontrolom Stanišića onoga momenta kada se supruga Slobodana Miloševića, ševica JUL-a Mirjana Marković suprotstavila Stanišićevoj namjeri da od fabrika duvana u Vranju i Nišu uzme dio profita radi finansiranja tajnog rata.

"Prvi kandidat za izvođača posla, čovek koji poseduje trgovačku strukturu, već kontroliše snabdevanje je Vanja Bokan. On je već te 1995. na 1996. godinu imao ekskluzivni ugovor sa Crnom Gorom zahvaljujući svom rođaku, pokojnom Mišku Laliću, direktoru Agencije za razvoj crnogorske vlade, te izdašnom finansiranju DPS-a. Po vlastitom Đukanovićevom priznanju, Bokan je dao dva puta po tri miliona dolara te godine za finansiranje izborne kampanje tada jedinstvenog Bulatovićevog i Đukanovićevog DPS-a", priča Knežević i u nastavku intervjua otkriva kako je Bokan zamijenjen Canetom.

Logistička podrška Stanišića je Đukanoviću donijela pobjedu u unutarpartijskim sukobom sa Momirom Bulatovićem, tvrdi Knežević.