Piše: Marko Vešović

 Pismo iranskom ambasadoru 

Gospodine iranski ambasadore Kakoseonozvaše!

Našao sam na internetu odlomak iz Kur'ana, u kojem se kaže: "Ljudi su poglavari ženama, zato što ih je odlikovao Allah jedne nad drugima, i što troše oni iz imetaka svojih. Zato su dobre poslušne, čuvarke nevidljivog, što čuva Allah. A one za koje se plašite nepokornosti njihove, pa posavjetujte ih, i ostavite ih u posteljama, i udarite ih. Pa ako vas poslušaju, tad ne tražite protiv njih puta. Uistinu! Allah je Uzvišeni, Veliki".

Vaša Ekselencijo! Ako je ovaj odlomak tačno preveden (što nisam, razumije se, u stanju da provjerim), potom i tačno naveden (u šta mi je teško posumnjati, jer sam ga našao u tekstu autora koga niko ne bi mogao optužiti da ima išta protiv islama) – vrijedi kazati samo jedno: ovo nije ni prvi ni posljednji put u ljudskoj istoriji, ni u svjetskim religijama, da se volja muškarca – Friedrich Nietzsche bi dodao: suviše muškarca – proglašava voljom Božjom. Istraživanja u biologiji i psihologiji pokazala su da ne postoje razlike u inteligenciji između dva spola, da muška dominacija nad ženama nema nikakve osnove u građi od koje smo satvoreni i mi i naše hanume, što bi Svevišnji, ako ga ima i ako nas je vlastoručno sazdao, morao najbolje znati.

I zato, Vaša Ekselencijo, da je nadmoć muškarca nad ženama božanskog podrijetla, posljedak Njegovog premudrog nauma da ih napravi nejednakim, to jest da ih "odlikuje jedne nad drugima", da vlast muškarca nad ženom Savaotova usta legitimiraju i njenom ekonomskom ovisnošću, da Jehova muškinju predlaže lekcije iz – volterovski rečeno – eksperimentalne fizike nad neposlušnim ženama, zaista vam kažem, morao bih imati mozak manji nego đačka gumica za šesti osnovne da u sve to povjerujem kao u božanske, to jest vječne istine. Sve su to muške, suviše muške istine i, kao takve, podložne prolaznosti. Doduše, mogućno je, Vaša Ekselencijo, da bih u sve ovo izatrke povjerovao kad bih navijao za nas muškarce, što se ne može desiti nikad, jer "znam ja nas, jebo ti nas" i, kad bacim makar i letimičan pogled na dosadašnju istoriju koju je stvarao muškarac, dođe mi da bacim ključ na grlo.

Nije isključeno, Vaša Ekselencijo, da je u Muhamedovo vrijeme sve što je gore navedeno bilo istina. Još je manje isključeno da je prorok Muhamed duboko vjerovao da mu je sve ovo saopštio Allah. Ali meni moja prosta ljudska pamet kaže: nije mogućno da božanskim istinama može isteći rok važenja, jerbo Bog nije osoba koja jedno misli prije, a drugo poslije podne, još manje mi se, Ekselencijo, čini mogućno da savjet: "s neposlušnim ženama nemojte spolno općiti da bi se opametile" – predstavlja dio dublje, ljudskom razumu nedokučne božanske mudrosti na kojoj se drži svijet. To nije sve.

Sve religije svijeta, kaže Biljana Stojković – ženama nameću pravila "u koga se smete zaljubiti, koga ćete mrzeti, koliko dece rađati, šta možete obući, šta ni po koju cenu ne smete jesti", ukratko: ni jedna religija nije žalila truda da nas ubijedi kako je inferiornost žene, iz koje prirodno proističe njena poslušnost, posljedica i nalog božanske volje. Stoga Vam, Vaša Ekselencijo, odmah moram priznati: meni je Muhamedova tvrdnja da su dobre žene poslušne i, kao takve, čuvarke nevidljivog, što čuva Allah, u sjećanje prizvala pjesmu Ančar u kojoj je veliki ruski pjesnik Aleksandar Sergejevič Puškin poslušnost vidio kao glavni izvor zla u ljudskom svijetu. A Njemica Hanah Aarendt poslušnost je vidjela kao glavno vrelo zločina koje je nacizam počinio nad nenjemačkim narodima, ali i nad samim Nijemcima. Ako ljudski rod u budućnosti, Vaša Ekselencijo, ima ikakvih izgleda – u što se mora sumnjati iz više nego dobrih razloga – njih prije svega vidim u oslobođenju poslušne, da ne kažem robovske polovine čovječanstva, to jest u stvaranju svijeta koji nudi jednake šanse za sve, što ponajprije znači: jednake šanse za hrišćane i hrišćanke, za muslimane i muslimanke, i tako dalje. A poslušnost je, po meni, glavni generator svekolike neljudskosti na ovom zrnu graška u vaseljeni.

Vaša Ekselencijo! Vas je u Bosnu i Hercegovinu poslao režim koji, kako znade cio svijet i tri sela više, proizvodi višak demokratije, čak ima ozbiljnih svjetskih stručnjaka koji kažu: kad bi demokratija bila artikal za izvoz, Iranu ne bi, na svjetskom tržištu, mogla konkurisati niti jedna zemlja iz Azije. Stoga Vas molim da blagoizvolite primiti k znanju: ako nakon ovog teksta ne dignete nešto malo hajke i na mene, kao što ju je Vaša ambasada digla na sarajevskog pisca Željka Ivankovića, biću toliko ogorčen da me odmah možete staviti na listu ljutih neprijatelja više nego demokratskog Irana u kojemu se, u skladu sa svim svjetskim konvencijama o poštivanju ljudskih prava, insanima po zakonu odsijecaju ruke. Ivanković nije bolji pisac od Vešovića, i stoga, Vaša Ekselencijo, ako ne organizujete lov i na mene, tu uvredu vam neću oprostiti ni na ahiretu!

Dani