Odavno ne slušam što pričaju “naši” poslanici u Skupštini.
“Uvuijek, uvijek ista priča”-pjevao bi Džoni Štulić.
“Uvijek, uvijek isti ljudi”-dodao bih ja.
Sa ove distance, ne mogu da shvatim samog sebe, kako sam, nekad, gledao po vas bijeli dan ta lupetanja. Skupštinska.
Ipak, na tren, vidjeh jedno izlaganje. Možda čak na nekom od dnevnika(hmmm!), gospodina Sekulića.
On otprilike reče:
“Da smo mi bili takvi(misli na svoju partiju, DPS) i da smo podržavali zločin u Srebrenici, ne bi bas valjda Bošnjaci-Muslimani u tolikom broju glasali?”
Naprosto, iako imam averziju prema toj interseno-kriminalno-ratnoj-profiterskoj grupaciji, da sam mogao, poljubio bih čovjeka. Rekao je baš ono, što treba reći.
Doista, koji bi Musliman-Bošnjak glasao njih, ako su podržavali genocid nad njihovim narodom?
Moja malenkost je medju jedinke koja ih nije glasala, nikad. Pored ostalog, zbog svih Srebrenica koje su podržavali. Ja sam “izdajnik”, sad medju “svojima”, po ko zna koji put. Jer svjedočim o onome što sam vidio svojim očima, doživjeo na svojoj koži, koja je orapavila kao šmigrl. Od njih.
P.S. O “majkama iz Nikšića” koje proklinju i odriču su svoje djece ako se ne odazovu u sveti rat, ovaj put neću. Niti o “peračima prošlosti” – antiratnim profiterima, koji su debelo naplatili svoj, svojevremeni antiratni angažman.
Nažalost vazda se krečila nečija prošlost i vazda su državni aparati bili glavni moleri.
Recimo skoro gledah na SAT RTCG dokumentarac o Bošnjacima deportovanim iz Herceg Novog. Ipak je velja promjena viđeti tako nešto na crnogorskoj televiziji. Bio sam prijatno iznenađen.
No na koncu sam imao jedno pitanje: kako se to zadovoljava pravica? Dobro pomagače znamo, MUP Crne Gore. A izvršioci? A nalogodavci?
Skoro se osvrnu Koča Pavlović na Bulatovićevo pisanje o švercu tokom 90-tih jer je to politički argument. Da, Momir Bulatović je tih godina skupljao materijal za knjigu đe će nam opisati sve fino što je bilo i kako su za sve krivi Vizigoti i bogomi Huni… a da su Bošnjaci, Crnogorci, Albanci, Hrvati njina peta kolona.
Da li stvarno iko može vjerovati tekstu iz računara Momira Bulatovića? Ne velim da mu se ne omakne istina, ili da nije bilo sve i svašta, ali meni nije validan izvor. I ne može biti validan izvor za smjenu ove vlasti osim ako Momir svjedoči u sudnici.
Predśednik Crne Gore koji je dopuštio 3 neđelje deportacije iz Novoga, prebijanja i torture, paljenja i mitingovanja raznih fašista, pregazi riječ svojega parlamenta, napućka nas jedne na druge taj predśednik koji posla naše najmilije da ginu za interese jedne bolesne postkomunističke klike. Najbolje da iskoristimo Karadžića takođe. Fino pjesme u vrtić za đecu.
Nikad se pravica neće nać za zločin jer zločini ne mogu bit ispravljeni. Naš politički razvoj je težak jer nam pored ostalih u vlasti śede saradnici i propagandisti Rata za mir, a u veljem dijelu opozicije njihove dojučerašnje kolege i jedan dio kojima se još kriva što se od Skadra do Trsta ne krste sa tri prsta. A ovo pozivanje na “boga” je ekvivalentno onome “obrazami” koje možda značaše nešto nekad ali ni to nije sigurno. Kad se ljudi pozivaju na bogove mene je odmah strah od nekakvog kastiga.
Ja ipak mislim da ide neko zdravije vrijeme i da naše generacije neće dopuštiti nove Srebreničke priče. Još jednom hvala na tekstu. Fino je čitati neuobražene i ljudske kritike.
Odavno ne slušam što pričaju “naši” poslanici u Skupštini.
“Uvuijek, uvijek ista priča”-pjevao bi Džoni Štulić.
“Uvijek, uvijek isti ljudi”-dodao bih ja.
Sa ove distance, ne mogu da shvatim samog sebe, kako sam, nekad, gledao po vas bijeli dan ta lupetanja. Skupštinska.
Ipak, na tren, vidjeh jedno izlaganje. Možda čak na nekom od dnevnika(hmmm!), gospodina Sekulića.
On otprilike reče:
“Da smo mi bili takvi(misli na svoju partiju, DPS) i da smo podržavali zločin u Srebrenici, ne bi bas valjda Bošnjaci-Muslimani u tolikom broju glasali?”
Naprosto, iako imam averziju prema toj interseno-kriminalno-ratnoj-profiterskoj grupaciji, da sam mogao, poljubio bih čovjeka. Rekao je baš ono, što treba reći.
Doista, koji bi Musliman-Bošnjak glasao njih, ako su podržavali genocid nad njihovim narodom?
Moja malenkost je medju jedinke koja ih nije glasala, nikad. Pored ostalog, zbog svih Srebrenica koje su podržavali. Ja sam “izdajnik”, sad medju “svojima”, po ko zna koji put. Jer svjedočim o onome što sam vidio svojim očima, doživjeo na svojoj koži, koja je orapavila kao šmigrl. Od njih.
P.S. O “majkama iz Nikšića” koje proklinju i odriču su svoje djece ako se ne odazovu u sveti rat, ovaj put neću. Niti o “peračima prošlosti” – antiratnim profiterima, koji su debelo naplatili svoj, svojevremeni antiratni angažman.
Fino pisanje i fin komentar. Hvala.
Nažalost vazda se krečila nečija prošlost i vazda su državni aparati bili glavni moleri.
Recimo skoro gledah na SAT RTCG dokumentarac o Bošnjacima deportovanim iz Herceg Novog. Ipak je velja promjena viđeti tako nešto na crnogorskoj televiziji. Bio sam prijatno iznenađen.
No na koncu sam imao jedno pitanje: kako se to zadovoljava pravica? Dobro pomagače znamo, MUP Crne Gore. A izvršioci? A nalogodavci?
Skoro se osvrnu Koča Pavlović na Bulatovićevo pisanje o švercu tokom 90-tih jer je to politički argument. Da, Momir Bulatović je tih godina skupljao materijal za knjigu đe će nam opisati sve fino što je bilo i kako su za sve krivi Vizigoti i bogomi Huni… a da su Bošnjaci, Crnogorci, Albanci, Hrvati njina peta kolona.
Da li stvarno iko može vjerovati tekstu iz računara Momira Bulatovića? Ne velim da mu se ne omakne istina, ili da nije bilo sve i svašta, ali meni nije validan izvor. I ne može biti validan izvor za smjenu ove vlasti osim ako Momir svjedoči u sudnici.
Predśednik Crne Gore koji je dopuštio 3 neđelje deportacije iz Novoga, prebijanja i torture, paljenja i mitingovanja raznih fašista, pregazi riječ svojega parlamenta, napućka nas jedne na druge taj predśednik koji posla naše najmilije da ginu za interese jedne bolesne postkomunističke klike. Najbolje da iskoristimo Karadžića takođe. Fino pjesme u vrtić za đecu.
Nikad se pravica neće nać za zločin jer zločini ne mogu bit ispravljeni. Naš politički razvoj je težak jer nam pored ostalih u vlasti śede saradnici i propagandisti Rata za mir, a u veljem dijelu opozicije njihove dojučerašnje kolege i jedan dio kojima se još kriva što se od Skadra do Trsta ne krste sa tri prsta. A ovo pozivanje na “boga” je ekvivalentno onome “obrazami” koje možda značaše nešto nekad ali ni to nije sigurno. Kad se ljudi pozivaju na bogove mene je odmah strah od nekakvog kastiga.
Ja ipak mislim da ide neko zdravije vrijeme i da naše generacije neće dopuštiti nove Srebreničke priče. Još jednom hvala na tekstu. Fino je čitati neuobražene i ljudske kritike.