Odgovor Marijane Mugoše službi Skupštine opštine Podgorica
Poštovana g-đo Maraš,
Pošto je u Vašem dopisu, dostavljenom mi juče putem e-mail-a, izneseno niz neistina i nepreciznih konstatacija, želim da vas obavijestim o sljedećem.
Konstatacija da sam pogrešno protumačila poziv da dođem u službene prostorije skupštinske službe, koje se nalaze u ul. Vuka Karadžića br. 16, apsolutno ne stoji. Svi zaposleni, osim mene, smješteni su u zgradi Glavnog grada – Njegoševa 13., te je sasvim jasno da je riječ o jednoj novoj, mnogo dubljoj i perfidnijoj vrsti diskriminacije koju ovakvim postupanjem prema meni stvarate.
Vaši navodi: "Sve komunikacije sa sekretarom, pomoćnikom sekretara i drugim zaposlenim možete ostvariti upotrebom službenog telefona koji Vam je dat na korišćenje." krajnje su diskriminišuće i segregirajuće, te odišu elementarnim odsustvom spremnosti da spoznate i prihvatite maksimalnu uključenost osoba sa invaliditetom i njihov doprinos koji u značajnoj mjeri daju razvoju našeg društva. Osim toga, kao što Vam je poznato, ja nijesam inokosni organ, te tako ne mogu obavljati poslove i zadatke izolovana i udaljena od ostalih zaposlenih u Službi. Dobro Vam je poznato da se komunikacija i saradnja među kolegama u okviru neke službe ili organa, odvija najčešće putem sastanaka (face to face), međusobnih dogovora i često timskog rada, a da se telefonskoj komunikaciji pribjegava najčešće u situacijama kada je riječ o saradnji između dva ili više organa, javnih preduzeća, ustanova i sl. Jasno mi je da kod Vas i ostalih čelnika gradske uprave, postoji neskrivena ljutnja na mene, što sam podigla glas u odbranu svojih prava, jer sam prema vašim mišljenjima, vjerovatno trebala da pokorno i bez reagovanja prihvatim ono nenajavljeno izbacivanje sa posla u sred radnog vremena, upravo na Medjunarodni dan ljudskih prava, što je zaista najočitiji i ‘najreprezentativniji’ primjer diskriminacije osoba sa invaliditetom u Evropi i svijetu.
Naravno da i dalje ostajem pri tvrdnji da ne prihvatim rad van zgrade u kojoj rade ostale kolege/nice iz ove službe i da me Vaše prijetnje neće pokolebati u borbi za ostvarenje mojih elementarnih prava, kao i prava svih osoba sa invaliditetom koje bi mogle biti na neki sličan način dovedene u poziciju da budu diskriminisane. Jedino što mogu prihvatiti i za šta smatram da je odraz moje velikodušnosti i dobre volje, jeste da budem smještena u bilo koju prostoriju (od suterena do vrha zgrade u Njegoševoj 13.) u kojoj je smještena Služba Skupštine. Svakako, zamoliću jedino da zajedno zaštitimo izraženu volju i prava mojih koleginica iz kancelarije i da naravno ne budem ponovo smještena u istu sa njima, jer apsolutno uvažavam njihove stavove da ne žele da budu u istoj prostoriji sa mnom i mojom Xenom. Takođe, apsolutno sam sigurna da će se nakon Vaših razgovora sa svim ljudima koji su zaposleni u toj zgradi, naći osoba kojoj neće smetati prisustvo psa, ili ona druga varijanta da se odredi jedna od najmanjih prostorija za mene i moju Xenu, a da se ta osoba preseli u neku drugu kancelariju.
Dodatni vid diskriminacije, omalovažavanja moje struke i obrazovanja, jeste činjenica što navodite da u opisu mog radnog mjesta stoji da sam zadužena za izradu prepisa tonskog zapisa sjednica Skupštine Glavnog grada. Pozivam Vas da se podsjetite da sam taj posao prihvatala ne kao radnu obavezu i nešto što je predviđeno Pravilnikom o sistematizaciji i opisu poslova zaposlenih u ovoj službi, već da je to opet bio samo izraz moje dobre volje i želje da pomognem kolegama/nicama. Zamoliću Vas da mi navedete primjer u kojoj to instituciji ili organu, osobe sa visokom stručnom spremom i zvanjem višeg savjetnika obavljaju poslove koji su inače predviđeni za one koji imaju srednju stručnu spremu ili daktilografski kurs (sa apsolutnim uvažavanjem se odnosim prema bilo kojoj struci i stepenu obrazovanja), kao i da mi dostavite primjerak akta u kojem je došlo do promjene mog opisa posla.
U vezi s tim, želim još da dodam i to da sam ja taj posao veoma često obavljala i kod kuće do kasno u noć, a često i vikendom i praznicima, a sve u cilju da pokažem svoju spremnost za rad i da potaknem kod Vas razmišljanja da bih možda i neke druge poslove mogla dobiti, kad već toliko hvalite moju efikasnost u ovom poslu. Više puta ste mi ponovili da ste Vi veoma dobro svjesni činjenice da taj posao ne pripada mom obrazovanju, ali da se nadate da će uskoro prestati potreba da i ja budem uključena u taj posao, te da ću biti u prilici da češće obavljam poslove koji idu uz moje obrazovanje i stručne kvalifikacije. Napominjem i to da nikada nijesam dobila ili uživala bilo koje pravo, koje mi ne pripada prema pozitivnim propisima naše zemlje, kao i to da ih nijesam ni zahtijevala. Tačno je da sam nekoliko puta godišnje dobijala stimulans na platu u iznosu od 10 ili 15%, kada je bilo više od 150 stranica kucanog teksta stenograma, a poznato mi je takođe da su i druge kolege iz Službe dobijale (naravno, takođe smatram sasvim zasluženo) i po 20 ili 30% mjesečnog stimulansa na platu.
Što se tiče laptopa, veoma rado ću ga vratiti i predlažem da to bude na dan i u vrijeme kada ćete me pozvati u Vaš kabinet da primim rješenje o otkazu i predaji radne knjižice. Želim još da Vas podsjetim da sam ja prilikom zaposlenja, tokom 2004-e i 2005-e godine koristila svoj sopstveni desktop računar, koji je usljed starosti krajem te godine prestao da radi. Tada sam dobila laptop računar, softver ‘ANREADER’ i uvjerena sam da ste taj novac refundirali od Zavoda za zapošljavanje, koji prema važećim propisima finansira opremanje radnog mjesta osobe sa invaliditetom koja se zaposli. Vjerovatno će Vam značiti i informacija da je Udruženje mladih sa hendikepom finansiralo nadogradnju memorije ovog laptopa, što takođe svesrdno poklanjamo Službi Skupštine i ne saopštavamo iznos sredstava koji je izdvojen za tu namjenu.
Krajnje dobronamjerno Vam predlažem da proučite odredbe Zakona o radu („Službeni list CG" broj 049/08-1 i 026/09-39), te posebno član 6.
Želim na kraju da Vam s ponosom saopštim, da ako je otkaz cijena mog dostojanstva, veoma rado ću je platiti i svakako ići do krajnjih domaćih i međunarodnih instanci u zadovoljenju pravde.
S poštovanjem i srdačnim pozdravima,
Marijana Maja Mugoša
Napomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN
0 Comments