Skaline. Predvečerje. Momak i gitara. Momak prebira po žicama i pjevuši. Primaknem se neosjetno i bilježim u notes koji vazda nosim sa sobom. Pjesmu prenosim od riječi do riječi kako sam je čuo. Naslov pjesme je moj

Piše: Ovlašćeno lice

Mudri vođa naš

Početkom devedesetih rodih se ja
Ne baš srećan zbog zbitija tog
Al’ ne bi druge, mora se, jebi ga
Bio je tako voljan gospod Bog

Bilo je kako zborim, bilo baš
I Milo bješe mudri vođa naš

Napunih sedam i u školi se obretoh
Radostan vrlo zbog raspleta tog
Ratovi minuli, sa mirom se sretoh
Bio je tako voljan gospod Bog

Bilo je kako zborim, bilo baš
I Milo bješe mudri vođa naš

Izrastoh vitak i očvrsnuh svuda
Svemu naredan i za otimanje oran
Mojima nije bilo ravnih muda
Sve u svemu, bijah momak zoran

Bilo je kako zborim, bilo baš
I Milo bješe mudri vođa naš

Al’ tranzicija bješe vrlo odmakla
Mrvice grabeži rasute ispod stola
Bastadurima se ruka dobro omakla
Meni i vršnjacima ostala ledina gola

Bilo je kako zborim, bilo baš
I Milo bješe mudri vođa naš

Vjerujem u bolje, i to me drži
Dok lutam od nemila ka nedragu
Nada me prožima sve do srži
I napinje mi momačku snagu

Ovako je kako zborim, ovako baš
Jer Milo je i dalje mudri vođa naš

Copyright©neznani momak sa gitarom