Matura u Herceg Novim
Piše: Ervina Dabižinović
“Umjesto maturske slike u izlogu”
3 0 komentara
Submit a Comment
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Matura u Herceg Novim
Piše: Ervina Dabižinović
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Gospođo Ervina, gotovo da bih ovaj tekst potpisao kao svoj. Dakle, u potpunosti se slažem. I moj sin je sinoć bio u toj koloni maturanata i to na samom čelu te prelijepe kolone. U hotel je pošla samo majka jer ja sam bio višak u njihovoj hotelsko-pljačkaškoj kombinaciji. No, za mene bilo pa prošlo, život ide dalje, bogatiji sam ja od tih sitnih duša i umišljenih bogataša. Da sam se potrošio, potrošio sam se ali ne ni na kakva skupa odijela i neznam kakve još kombinacije, već na ono što je moje djete izabralo i što misli da priliči njegovim godinama i zbog toga mi uopšte nije žao. Na kraju, mislim da niste bili precizni u cijeni za hotelske usluge, ja sam platio za sina i moju suprugu 34+6 eura. Toliko
Ova moja chetvoro, evo sve ukupno chetiri decenije , uche i studiraju i na odvojeni zivot od roditelja, Kraljevina Danska isplati svima po 550 eura mjesechno.
Za ovog malog Jocu-Kopenhagena,
plate 200 000 godishnje, za transport do specijalne shkole i poseban tretman i obuka za autiste.
Svakoga BOZIJEG dana pomislim na VAS iz CGe, i zahvalim BOGU ili nekoj drugoj sili, shto me spasila tih ponizenja.
Ftrithof Nansen, 1920 se borio za jednake uslove za shkolovanje, svih klasa i rasa, a za one shto ima mame i tate,
shiju jastuchnuice ispod pazuha, ako nijesu talentovani i vrijedni, da se sklone i daju shansu sposobnima i radnima, i da takvi uzivaju plodove svoga rada u skladu sa svojim sposobnostima, kod nas su veze i nepotizam, vaznije od svega, zato nas i vode MUTAVCI, i drze kruto prikovane na samo Jevropsko dno.
PINKALIZACIJA omladine i prenemaganje novinarki na razne modele svijetskog GLAMURA, mi toliko ide na q.rac i zivce, da cu ovo ljeto posvetit Kraljevini Danskoj i paradajzu i paprikama, ljudi i zivotinje mi idu na zivce, sa biljkama se osjecam SUPER.
NA trule kompromise nikad nijesam pristajao,
POPU POP, A BOBU BOB,
a tim malim SNOBICIMA PINKOVIZIONARIMA i turbo fanovima, nebi branio da to rade, ali bi sigorno izrezao u KARTUCH, jasnu sliku o tome shto ja mislim o tom SKOROJEVICKOM GLAMURU, dje trecina gradjana kuburi da prehrani familiju.
Za moje matursko sam posudio sako i mashnu, od jednog poznanika, plesali TWIST i HALI-GALI i slushali svijetsku muziku u dom JNA,
da apsurd bude veci.
Moja dobra drugarica radila je u jednom exluzivnom butiku u Podgorici, koji je ujedno bio medju najskupljim. Pričala mi je, da joj je bilo najteže u vrijeme maturskih proslava. Udju djeca/ljudi, sa vidi se, finasijsko slabo stojećim roditeljima. Kada roditelji vide cijene, bude im neprijatno, pokušavaju djecu/ljude na diskretan način odvući iz butika. Nerijetko onda nastaju scene, priča mi ona, od kojih sam se kao prodavačica ježila a morala sam biti uslužna i nasmjana. Da sam mogla, najradije bih nekim od te djece/ljudi, opalila dobru šamarčinu. Dešavalo se da traže da im roditelji kupe, košulju npr., od 100 ili više eura, iako se vidi da im roditelji bukvalno jedva preživljavaju. Istovremeno praveći takve scene očevima ili majkama(više), koje su za neopisat. I obično su se stidjeli roditelji, ne oni-djeca/ljudi.
Ko je kriv, neznam. Valjda mi, roditelji. Oni su upravo onakvi kakav ih je napravio ambijent koji smo im mi kreirali.