Piše: Gordan Malić

Uhićenje Sretena Jocića, alias Joce Amsterdama, najbolja je unutarnjopolitička vijest iz Srbije još od vremena famozne policijske akcije Sablja. Tada su uhićeni pripadnici tzv. zemunskog klana, a zatvoren je i osuđen njihov vođa Milorad Luković Legija.

Sablja je uslijedila nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića, dok je uhićenje Sretena Jocića preduhitrilo latentnu mogućnost atentata na Borisa Tadića. "Balkanski kralj droge" ili "najveći balkanski ubojica", kako su Jocića nazivali mediji, svojim je utjecajem zaprijetio političkom vrhu države. Prema izvorima Jutarnjeg lista, srbijanski predsjednik Boris Tadić odigrao je ključnu ulogu u Jocićevu uhićenju.

Bio je potaknut prijetećim porukama koje su, navodno, stizale iz Jocićeva tabora te nagovještajem novog vala mafijaških obračuna u Beogradu.

Odluka o konačnom obračunu s Jocićem kod Tadića je sazrela prije desetak dana kada je o njoj izvijestio i hrvatski državni vrh. Zauzeo se za još intenzivniju policijsku suradnju između Hrvatske i Srbije te najavio rat kriminalnom klanu Sretena Jocića. Sama činjenica da predsjednik Srbije razgovara s hrvatskim državnicima o rješavanju jednog gnusnog zločina i traži pomoć dalekosežna je promjena u političkoj komunikaciji između dviju zemalja.

Do jučer je, naime, takav odnos povjerenja bio rezerviran isključivo za pripadnike podzemlja, što je, u konačnici, dokazalo ubojstvo Ive Pukanića kao rezultat suradnje transnacionalnih mafijaških klanova.

Taj su napredak omogućili i resorni ministri Tomislav Karamarko i Ivica Dačić te direktori policija, Faber i Veljović, koji su, prvi put nakon rata, ostvarili operativnu suradnju koja se temelji na osobnom i institucionalnom povjerenju. To je velika prekretnica. Novost koja je zaslužila naslovnicu BBC-jeva portala ili adekvatan člančić u New York Timesu.

Policije dviju država uspjele su ostvariti ono na čemu uzalud radi već druga generacija političara: vratile su povjerenje u mogućnost otvorene suradnje među državama i institucijama.

Ne samo da su suradnjom riješili jedan dobro organiziran zločin, nego su nasrnuli na sam vrh balkanske mafije čija se moć nadmetala s autoritetom države.

Privođenje Joce Amsterdama, koji je prije nekoliko godina u Beogradu otkupio zgradu beogradskog MUP-a i uselio se u vilu Slobodana Miloševića, prvi je vidljiv dokaz te promjene. U Hrvatskoj su, nešto ranije, počele antikorupcijske i antimafijaške akcije čiji je cilj unošenje nesigurnosti i panike u redove organiziranog kriminala. Posljednja takva akcija je otvaranje istrage protiv Blaža Petrovića kojega u policijskim krugovima nazivaju "računovođom mafije". Događaju se i druge akcije, sa širom platformom.

Početkom travnja su policijska ministarstva u regiji na adrese europskih sigurnosnih agencija dostavila evidenciju lokalnih kriminalnih skupina kako bi se njihovim pripadnicima otežao prelazak schengenske granice.

U dogovoru s Uredom Europola stotine notornih imena srbijanske i hrvatske kriminalne scene sada se nalaze na "crnim listama EU" te prolazeći neugodne provjere pri svakom prelasku granice u vlastitim i drugim državama. Time im se šalje politička poruka da više ne spadaju u kategoriju "zaštićenih građana", čime se ostvaruje poželjni društveni ideal nulte tolerancije u odnosu prema indiciranim kriminalcima.

Slike ubijenih mafijaša spaljenih u automobilu ponovno su osvanule u lokalnom beogradskom tisku, ali ih je brzo prekrio val vijesti o uhićenju "balkanskog bossa" Sretena Jocića. Srbijanski mediji prate svaki detalj operacije, ali se još uvijek ne usude donositi političke zaključke. Tradicionalno su oprezni.

I nakon Sablje je, naime, slijedilo jedno razdoblje zatišja pa ponovnog bujanja kriminala i društvene apatije. No, srbijanska i hrvatska policija sada rade zajedno. Ta je vijest toliko nevjerojatna da se automatski mora proglasiti najpozitivnijim događajem u posljednjih nekoliko godina u odnosima između Hrvatske i Srbije, bez obzira na razočaranja koja mogu slijediti.

Jutarnji.hr