Studenti su zauzeli fakultet gotovo puritanski. Nijedna cigareta nije upaljena i nijedna čaša alkohola unesena u zgradu. Nema vođa, nema ambicioznih, ne viču niti buče

Piše: Tomislav Čadež

Miroslav Tuđman jedini je pokušao nadmudriti studente u srijedu, trećeg dana studentskog štrajka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Lukavi šef Katedre za organizaciju znanja i bivši šef svih hrvatskih tajnih službi sabrao je potiho grupicu štrajkbrehera u svom kabinetu i počeo predavati. Uspio je gotovo završiti lekciju, kad mu je na vrata banuo najkrupniji student na fakultetu, koji proučava nekoliko egzotičnih i inih jezika. Profesor je odbio završiti, a student mu je objasnio da će ga ometati lupom i vikom. Tuđman mu je odbrusio da će onda i on ometati njega. Začudio se dobrodušni dalmatinski div pa upitao: "A kako ćete me ometati?"

Taj student ostat će anoniman kao i ostali sugovornici studenti u ovoj reportaži.

– Zapamtite – kaže mi jedan – ovi prosvjedi neće iznjedriti ni Budišu ni Čička, nije važno tko u naše ime nastupa i svaki dan to može biti drugi student.

Prošla su 22 sata. Stojim ispred ulaza u dvoranu 7 u kojoj od 20 sati traje plenum. Nekoliko stotina djevojaka i mladića gusto je posjedalo po stepenasto svedenim klupama, mnogi i stoje na marginama, katedru su zauzeli moderatori, raspravljaju o svakoj točki svojih proglasa i zaključaka. Predstavnike za odnose s medijima, članove delegacija za pregovore, članove radnih grupa biraju također izravno. Oni se mijenjaju svakodnevno, sami se prijavljuju za te poslove, a onda se podvrgnu raspravi. Nema vođa, nema ambicioznih.

Tiho razgovaram s Andreom Zlatar, profesoricom komparativne književnosti, pjesnikinjom i političarkom, kandidatkinjom za dekanicu:

– Danas su na Fakultetsko vijeće poslali brojnu delegaciju, stiglo ih je desetak. Prvu točku njihovih zahtjeva počeo je čitati mladić obuzet tremom. Drugu točku iznijela je njegova kolegica, vidjevši da je kolega zastao. Oni doista nisu poslali na pregovore najglasnije i najbrbljavije i najspretnije, nego doista one koji predstavljaju svakog od njih, njihov prosjek.

Današnja generacija i ‘71.

Otkako je Fakultetsko vijeće odlučilo poduprijeti zahtjeve studenata, kao što je ukidanje školarina, studenti su se, čini se, još više uozbiljili.

Detaljno su pretresali svaku rečenicu, nisu se nadvikivali, nisu žurili. U dvorani je i 20-ak profesora, uglavnom mlađih, s odsjeka za povijest umjetnosti, s lingvistike, povijesti, filozofije, sociologije. A onda se dogodio ključan moment. Dvojica mladića stala su polemizirati o hrvatstvu i o tome je li ono njihov, studentski argument. Svaki je iznio svoje mišljenje i nisu se posvadili niti su koga povukli za sobom. Jednostavno pitanje, rekli bismo!

Začuđujuće je, čini se, zapravo daleko ova generacija dvadesetogodišnjaka od generacije njihovih gotovo djedova iz 1968. i 1971. Oni bi se, u istoj prilici, gušili u oblaku dima, na stolu bi stajala boca stocka, hodnicima bi se šuljali udbaši a vani nastupali, kako se zaneseno prisjetio Žarko Puhovski, žongleri.

Sad svega toga nema, studenti su zauzeli fakultet gotovo puritanski. Nijedna cigareta nije upaljena i nijedna čaša alkohola unesena u zgradu.

Plenum je završio oko 23 sata, kad se vrata zatvaraju. Svi koji žele, mogu ostati, a tko iziđe, ne može se vratiti do ujutro, kad počinje joga.

Pedesetak studenata, uglavnom onih koji najviše rade, ostalo je prespavati, treću noć, na svom fakultetu.

Mnogi su ostali i pogledati film u studentskom kinu u koji se sedmica pretvori odmah nakon plenuma. U srijedu su gledali Schenkmanov "The Man from Earth".

‘Nismo ni lijevi ni desni’

Razgovaram u studentskom klubu s vrlo elokventnim, starijim studentom, koji sve vrijeme u ruci drži kartonsku kutiju s dobrovoljnim prilozima za sutrašnje potrebe.  

– Nas školuju da budemo kritičari društva i države, to je, među ostalim, budući zadatak studenata ovog fakulteta. I, znate, nas ne mogu podijeliti na lijeve i desne. Pogledajte ovaj klub, na ovom je zidu predimenzionirani Isus bez lica koji nosi u rukama ogromno srce. U srednjovjekovnoj ikonografiji Isus bez lica predstavljao je đavla. Na suprotnom zidu, koji je crven, otisnute su glave Engelsa, Marksa i Lenjina. Neki su nas optuživali da je taj dizajn antikršćanski. A nije. Jer, jasna je ironija upućena i jednoj i drugoj strani, i crvenoj i crnoj. Još objašnjava: – Pogrešno je čak kazati da smo mi fakultet blokirali. Nismo, svatko može na fakultet ući i izaći.  To što spominjemo liberalizam i antigolobalizaciju ne znači valjda da smo prljave komunjare ili odrpanci, kako nas već etiketiraju.

U klubu se uz šank privio, ispijajući mineralnu vodu, zanimljiv gost.

Arieb Azhar došao je u Zagreb 1990. iz Islamabada i upisao studij filozofije i indologije, koji se baš nije žurio završiti. Danas je profesionalni muzičar.

– Došao sam iz zemlje u kojoj demokracija propada i drago mi je što ovdje demokracija raste. Došao sam u Zagreb na promociju filma Borisa Veličana i doznao za događanja na svom fakultetu. I mi smo nekad protestirali, uglavnom zbog uvjeta na fakultetu, a ovo što se sad događa puno je više od toga.

Jutarnji.hr