Samo dvije uspomene tjerale su suze na oči starog Suna Jaotinga: dan kada mu je otac odsjekao genitalije, i dan kada je njegova porodica bacila njihove ostatke čuvane u formaldehidu, koji je trebalo da budu sahranjeni zajedno s njim.

Posljednji kineski evnuh je bio mučen i osiromašen u mladosti zbog svoje uloge "carskog sluge", ali je na kraju rehabilitovan, najviše zbog toga što je postao nešto kao jedinstvena relikvija, dio "savremene istorije". Sun, koji je rođen 29. decembra 1902. godine, blizu sjeverne luke Tiandžin, bio je svjedok "surovih rituala" u Zabranjenom gradu, posljednjih časova cara Pua Jia, kao i u problematičnog marionetskog režima, kojim su 1930-tih upravljali Japanci.

Poslije svega, obreo se u središtu građanskog rata, postao komunista, a potom je postao i predmet ismijavanja od strane radikalnih ljevičara, prije nego što je konačno ostavljen na miru.

Njegov burni život opisan je u knjizi "Posljednji kineski evnuh", istoričara-amatera Džije Jingua, koji je tokom godina prijateljstva sa Sunom otkrio mnoge suviše bolne i intimne tajne da bi bile izrečene "dosadnim novinarima" ili državnim arhivarima. Sun je umro 1996. godine u starom hramu u kojem je i živio, a njegova biografija je ove godine konačno objavljena i na engleskom.

U njoj su otkriveni mnogi nekadašnji tabui, kao što je seksualni život evnuha i careva kojima su služili, jezive kastracije koje su najčešće vršene u kućnim uslovima i završavale se smrću, kao i nesvjesnost i sramota koji su proisticali iz velike moći.

"Bio je čovjek rijetke inteligencije", kaže Džija, dodajući da kada je Sun 1993. godine, nakon 70-godišnjeg odsustva, ponovo posjetio Zabranjeni grad, još je mogao da ukaže na istorijske nepravilnosti postavki koje su organizovali kustosi u bivšem domu kineskih careva.

"Dugo se premišljao da li da otkrije tajne vezane za cara", otkriva Džija i naglašava da je San sačuvao odanost starom sistemu, jer mu je posvetio veliki dio svog života.

"Bio sam jedina osoba kojoj je vjerovao. Nije vjerovao čak ni svojoj porodici, pošto su bacili njegovo "blago'", ispričao je Džija, misleći na tradicionalni izraz u žargonu za "konzervirane genitalije" evnuha.

Sunova porodica se njegovih genitalija otarasila tokom haotične Kulturne revolucije 1966-76. godine, kada je posjedovanje bilo čega iz "starog vremena i društva" moglo da dovede u pitanje i sam život.

"Plakao je samo kada mi je pričao o dvije stvari: o svojoj kastraciji i gubitku svog "blaga", prisjeća se Džija.

Vjekovima su u Kini jedini muškarci van carske porodice kojima je bilo dozvoljeno da uđu u Zabranjeni grad, bili oni koji su kastrirani.

Oni su se spremno odricali reproduktivnih organa u nadi da će imati ekskluzivan pristup caru i postati bogati i uticajni političari.

Sunova siromašna porodica poslala ga je na taj bolni i rizičan put, nadajući se da će on jednog dana moći da dođe glave opakom seoskom zemljoposedniku, koji je ukrao njihovu zemlju i spalio im kuću.

Suna je kastrirao njegov očajni otac, bez ikakve anestezije i kasnije mu ranu prepovio zavojem koji je bio premazan uljem. U njegov mokraćni kanal ubačeno je guščje pero, kako bi se spriječilo zapušenje tokom zarastanja rane. Sun je tri dana ležao u nesvijesti i jedva je mogao da se kreće naredna dva mjeseca. Kada je najzad stao na noge, istorija se prvi put surovo poigrala s njim – otkrio je da je car, kome se nadao da će služiti, nekoliko nedjelja prije toga abdicirao. "Imao je veoma tragičan život… Bio je kastriran, onda je car abdicirao. Kada je uspio da uđe u Zabranjeni grad, car Pu Ji je iz njega protjeran. Pratio ga je na sjever i tada je propao marionetski režim. Imao je utisak kao da se život poigrao s njim", objašnjava Džija.

"Nikada nije postao bogat, nikada nije postao moćan, ali je stekao neprocjenjivo blago iskustva i tajni", zaključuje Džija, autor biografije: "Posljednji kineski evnuh".

Ema Grejem-Harison

Reuters