Bez dileme, gresan je onaj ko u porobljenome narodu, samovoljno i na sav glas, saopsti svoje kriticko misljenje
Piše: Milika Pavlović*
Profesor Popovic je kriv!
Obija da se povinuje nacelu vecinske alineje: ne diraj gospodara dok hara!
Bez dileme, gresan je onaj ko u porobljenome narodu, samovoljno i na sav glas, saopsti svoje kriticko misljenje, ma koliko bio uvjeren da kazuje neklisiranu, nefriziranu, cjelovitu istinu. Bas time, toliko golemom istinom Profesor Popovic je i pocinio neoprostiv, anticki tezak grijeh.Tako je i samoga sebe izveo na gubiliste i glavu ponudio sjekiri. Vjerovatno ni njegovi djaci ni njegove kolege nece mu se u tome pridruziti.
Profesor Popovic je, bez dileme, kriv jer javno prstom pokazuje na neke pjegice, tek pjegice, na licu nase nacionalne istorije, koje bi valjalo prikriti. Kriv je sigurno, zato sto je iz naseg odnosa prema njemu svima postalo ocigledno da se proslost, u pojedinacnom primjeru, ponavlja kao farsa, a u kolektivnom, narodnom – kao tragedija. Profesor Popovic je postao upravo ta ociglednost koja hoda i govori !
Na trgu robova po niskoj cijeni je prodat helenski filozof ( i taj se, bez dileme, mogao zvati Profesor Popovic ) zato sto je – javno i glasno, kao i Milan – rekao da je Sunce vece od Peloponeza! Time je filozof – kao i Milan – drsko prekoracio okvir robovlasnicke slobode i istine. Ta vijest oligarhiji na vlasti zvuci nerodoljubivo i nepatriotski, otrovno. A od svega je teze sto tako golema istina kao Atlasovo breme pritiska grbu oligarhije.
Profesor Popovic je sigurno kriv, jer baklje zapaljive istine sije na sve strane po utrini sasusene svijesti nasega plebsa, sto bi Crnu Goru mozda moglo pretrvoriti u neki vidi sadasnje Australije u plamenu !
Egzekutori imaju sirok izbor modela da atraktivno zastite svoje gazde od Profesora Popovic. Javnim pogubljenjem – giljotina, vjesala, spaljivanje na lomaci, nabijanje na kolac… Cini se, ipak, jednostavnije je prodati ga na trgu robova. U ovoj drzavi i nema drugog trga.
A ubojitu optuznicu na njegovu adresu nije tesko srociti. U narodu kojeg su upravljaci pretvorili u gomilu moralne nejaci i duhovne sirotinje, svaku vrlinu je lako proglasiti skodljivom i suvisnom – savjest, sloboda govora, kriticka misao – a jos je lakse nepokorne i nepodobne intelektualce pocastiti bezbrojnim uvredama i klevetama.
Na tim poslovima pokazali su osobitu gorljivost portparoli i direktori vladajucih partija. Oni pojasnjavaju, i ono sto nikom nije nejasno. Znaju sve o svemu. Pri tome, kad rijeci s njihovoga jezika sikcu i kidisu, kao psi pusteni s veza, – to niposto nije govor mrznje. Ali svaka kriticka istina o njihovim gazdama – e to je zloba nevaljalih, zavidljivih, neostvarenih, kvaziintelektualaca… Sve cine da Crna Gora sto vise lici onoj mletackoj tamnici pod dvorove dje duzde stajase, gdje se pravo zboriti ne smije.
Profesor Popovic glasno izjavljuje: to nije moja Crna Gora!
Pred stranicama ispovijesti nevino mucenog suznja, Bjelopoljca Ibrahima Cikica, koju sva javnost cita u potresnoj knjizi "Dje sunce ne grije", optuzena drzava je gluvonijema. Ne cuje i ne govori. A Profesor Popovic opet jeca: to nije moja drzava. Moja Crna Gora nije tamo gdje sunce ne grije.
Mucitelji su Ibrahima pretvorili u Isusa, a krst isusovski u – esesovski, i na njemu ga raspeli. Ibrahim s Raspeca pita: Crnogorci, Srbi, zbog cega ste me raspeli?! Suzanj raspeti moli: Srbi, Crnogorci, skinite me vec sa raspeca. A Profesor Popovic – Ibrici: Ibraga, nijesu to ni Crnogorci ni Srbi. To su srpskocrnogorski lazovi, lupezi i svejedi. I danas, avaj, predano posluju. Samo su iz mucilista premjesteni u "demokratske institucije drustva". Vrse svoje duznosti.
Za koje to zlodjelo okrivljujem Profesora Popovica – za ono naneseno Peloponezu ili za ucinjeno ono Suncu? Nemam za svoje optuzbe podrsku od ljudi sa Peloponeza, niti sa koje druge stope pod suncem. Usamljen, tuzilac bez podrske. A dvije domace sudjaje, dvije dame nijesu same. Imaju sva ovlascenja da tuze i sude. I pride – podrsku s vrha piramide!
*Mlika Pavlovic, kndidat za pokojnika
05.03.2009.






0 Comments