\'Marijana, maločas nam je gradonačelnik izričito naredio da ti i pas ne možete više ići do tvoje kancelarije skupa, tačnije da je psu dozvoljeno da samo dođe do ulaznih vrata zgrade.\’
Piše: Marijana Mugoša
Dragi prijatelji/ce,
Moj radni dan tog 10. decembra počeo je sa nešto više obaveza, jer je to inače uobičajena praksa nakon sjednice Skupštine Glavnog grada u čijoj skupštinskoj službi sam zaposlena kao pravnica.
Na posao sam stigla oko 8h u pratnji svog psa vodiča, svoje divne Xene. Redovnu polučasovnu pauzu nijesam koristila tog dana, jer sam željela da što više teksta otkucam sa tonskog snimka sjednice, kako bi se što prije pristupilo izradi zapisnika i ekspeditivnom dostavljanju ovih materijala odbornicima u gradskoj Skupštini. Nešto ispred 13h izašla sam na samo nekoliko minuta da prošetam psa i po povratku čula najprije nevjerovatnu i u prvom trenu sam pomislila šaljivu vijest od portirske službe.
‘Marijana, maločas nam je gradonačelnik izričito naredio da ti i pas ne možete više ići do tvoje kancelarije skupa, tačnije da je psu dozvoljeno da samo dođe do ulaznih vrata zgrade.’
Jedva mi je dopušteno da pokupim stvari i ubrzo potom sam bolom ophrvana, obuzeta čuđenjem, s nevjericom da mi se ovo može dogoditi od ljudi sa kojima dijelim radni prostor i obaveze više od četiri godine, izašla van i uputila se ka radnom mjestu svoga supruga. Ta gromada udaraca se jednostavno obrušila na mene, a moj otpor je u tim trenucima sasvim izostao, jer niko od kolega u proteklih pet mjeseci nije nagovještavao ovaj događaj. Topao zagrljaj, riječi nježnosti i ohrabrenja mog supruga, Xenini poljupci i privijanje uz mene u trenu kad je nekoliko teških suza palo na njenu mekanu, divnu glavicu, trgli su iz bunila i nevjerice ubrzo moj razboriti duh i želju da saznam objašnjenje ove, za mene veoma bolne odluke. Kako je cijelom događaju prisustvovala pomoćnica sekretara Skupštine (moj prvi nadređeni) i uskoro kasnije informisala ostale kolege u Službi Skupštine, smatrala sam da trebam dobiti odgovor i iz kabineta Gradonačelnika, koji je uostalom i naložio izvršenje ove diskriminatorne odluke. Tražila sam da u roku od 24h dobijem objašnjenje i eventualno poništenje ove odluke, ali kako odgovor nije pristizao, morala sam hitno pristupiti djelanju i borbi za svoja osnovna ljudska prava.
Divni ljudi i kolege/ice iz Udruženja mladih sa hendikepom (čija sam članica i jedna od osnivača ove NVO) su zaista brzo reagovali i uručili otvoreno pismo na preko osamdeset adresa u Crnoj Gori; medije, nadležno Ministarstvo, relevantne državne i međunarodne organizacije, sve ambasade u CG, NVO sektor, pojedine visokoškolske ustanove, crnogorskog ombudsmana i svakako Gradonačelnika Glavnog grada – Podgorice.
Naročitu ličnu zahvalnost i divljenje izražavam prema g-dinu Aleksandru Zekoviću, istraživaču kršenja ljudskih prava koji se samo nakon sat vremena od obznanjivanja ovog događaja obratio Gradonačelniku i drugim višim instancama države Crne Gore u vezi flagrantnog kršenja Ustava CG, Zakona o kretanju slijepog lica uz psa vodiča, brojnih međunarodnih standarda i propisa, kao i povodom akta direktne diskriminacije zbog invaliditeta. Takođe, iskreno i toplo se zahvaljujem jedinstvenom pokretu osoba sa invaliditetom, NVO sektoru, Ministru g-dinu Miodragu Radunoviću, g-dinu Petru Turčinoviću, Ambasadoru Republike Hrvatske u našoj zemlji, mnogobrojnim prijateljima/cama preko mailing lista, ‘facebook-a’, internet foruma ljubitelja labradora, medijima i mnogim drugim ljudima i organizacijama koji mi daju snage da istrajem u ovoj borbi i svesrdno me podržavaju.
Već nedjelju dana traje moja agonija; svako jutro uredno se prijavljujem portirskoj službi i onda potom u znak mirnog protesta odstojim sa svojim prijateljima/cama, brojnim novinarima i mojim dragim sugrađanima/kama. Moji pretpostavljeni ovo ne smatraju dolaskom na posao i onako stidljivo najavljuju mogućnost uručenja rješenja o otkazu.
Brane se i istovremeno poništavaju sebe, kad kažu da oni u zgradi nemaju posebnih uslova za boravak psa vodiča, a u proteklom periodu su ih imali, pa ih je pas vjerovatno uspio pojesti zajedno sa kolačićima koje su joj poklanjale moje koleginice. Isti ti ljudi će ovih dana biti primorani da potpišu izjave da im pas užasno smeta (ovo čujem iz razgovora sa svojim koleginicama koje me potajno zovu, tuguju sa mnom i žale što su tako bespomoćne u ovom trenutku). Sve što je potrebno meni i, Xeni i svim osobama sa invaliditetom u Crnoj Gori, jeste poštovanje i primjena Ustava, Zakona, Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, Zakona o radu i brojnih drugih pozitivnih propisa.
Marijana Mugoša
Poštovana Marijana,
Potpuno Vas podržavam u Vašoj borbi da zaštitite prava i slobode čeljadeta u Crnoj Gori. Žao mi je što je Vaš humani pas, koji je došao iz daleka, došao u našu divnu Crnu Goru i najnaprednijem gradu u CG se srio sa nečim što on očekivao, jer to njih treneri i ne uče prilikom obuke.
Borite se za Vaša prava. Ja sam uz Vas
Pozdrav iz snijegom zavijane Kanade
Ja se javljam iz Londona i da je nesto ovako napravio gradonacelnik Londona to bi mu bila poslednja odluka na toj funkciji, zaista uzasno ovo je 21 vijek.
“Xenini poljupci” – nesto nije logichki u redu.
Emotivni osjecaji su jedno a razboritost je drugo. Za svako objasnjenje i tumacenje zakona je potrebna razboritost, a ne medijske emocije “privijanja mekane glavice”. Trazenje sazaljenja preko psa i uz to koristiti odskocnu dasku za klevetanje preko medija sa “nevidljivim” svedocima neke interne “uigrane” kampanje nije ni malo ljudski ni posteno.
Kad neko poteze ljudsko dostojanstvo i trazi paznju za humanost situacije, nikako ne bi trebalo da koristi neljudske metode i traceve za postizanje lichnog i emotivnog cilja.
Za sve postoji nacin i metod, a ovakav nije ni malo objektivan, vec djeluje razmazen i mitomanski.
Ignorisanje profesionalnih obaveza i caskanje sa medijima na ulazu u zgradu gdje se nalazi radno mjesto, do momenta zakonskog rasciscavanja, nije ni nacin ni sredstvo za postizanje cilja za koji se tvrdi da je za opste dobro hendikepiranih osoba u CG.
Vise respekta za slucaj gospodje bi bio da ona i dalje dolazi na radno mjesto na nacin na koji je dolazila ranije a da ovaj slucaj rijese odgovorni za sprovodjenje zakona, NVO, i mi kao gradjani damo nasu inicijativu za resenje nastale situacije.
Nepostovanje radnog mjesta u svim uslovima, a ovim kriznim pogotovo, kad ljudi ostaju bez posla i traze bilo koji za prezivljavanje, ovo ignorisanje poslovnih obaveza gospodje djeluje oholo i bahato.
Kao prijateljski savjet mogu preporuciti da ispostuje preuzete obaveze zaposlenog gradjanina a za svoje primjedbe da se angazuje mimo radnog vremena.
“Kao prijateljski savjet mogu preporuciti da ispostuje preuzete obaveze zaposlenog gradjanina a za svoje primjedbe da se angazuje mimo radnog vremena.”
Ovo je zaista vrhunac cinizma – tražiti od osobe sa trajnim invaliditetom kojoj je, bez ikakvog objašnjenja i logike, odjednom nametnut dodatni hendikep i poteškoća, da se “za svoje primjedbe angazuje mimo radnog vremena”. Osoba sa hendikepom? Kao da se radi o kakvoj nevažnoj stvari, a ne o elementarnim pravima ljudskih bića.
Potpuno pogrešan komentar, gospođo Majo, možda je vaša namjera bila da se istaknete originalnošću i distancirate od “opšteprihvaćenog” gledišta, ali nijeste u pravu. Umjesto davanja solidarnosti, pozivate žrtvu da se istakne produktivnošću (“u ovim kriznim vremenima”) i uopšte ne uzimate u obzir nepravdu i drskost koju je doživjela. Ne znam šta znači vaša kritika prizivanju medija u ovom slučaju – uostalom čime se mediji imaju baviti ako ne slučajevima sličnim ovome? Pozdrav za vas Majo.
Što se tiče gospođe Mugoše, osim izraza solidarnosti koja se podrazumijevaju, želio bih se upitati šta je moglo podstaći gradonačelnika na jedan takav nerazuman potez? Da li je bio pod uticajem delirium tremensa ili je neposredno prije donošenja odluke imao kakvo neprijatno iskustvo sa lutajućim psima? Ko će mu ga znati…
Gospodja je koristan chlan drustva sa svojim radnim mjestom. Gospodja ima pomoc supruga kao prijatelja, radno mjesto, podrshku NVO, nasu podrsku gradjana i sad ima i pomoc od josh jednog bica – psa.
Da ne bi ulazili u patetiku kojoj smo svi guslarski skloni, precizirajmo u chemu je problem.
Problem nije u zabrani rada i diskriminaciji na radnom mjestu, ili zabrani ulaska na radno mjesto zaposlene osobe, nego zabrana ulaska psa jer nisu stvoreni uslovi.
Da li je radno vrijeme za caskanje sa medijima ili za rad, to vec vi u CG znate najbolje.
Cinizam je kad se izvrcu cinjenice i ne prihvataju niciji razlozi kao objasnjenje za trenutnu zabranu ulaska psa u radni prostor kao i insistiranje na patetici (pas koji ljubi – u cg je i to logichno?).
Pas kojem je zabranjen ulazak zbog neadekvatnih okolnosti za duzi opstanak u radnom prostoru se sad povezuje sa diskriminacijom i invaliditetom osobe?!
Mnogo je diskriminisanih ljudi i bez fizichkog invaliditeta, bez ikog svog za pomoc, bez podrske NVO i bez mogucnosti za zaposlenje.
Odvojite te dvije situacije, i moja preporuka je bila zaista prijateljska – postovanje radnog mjesta, a nedolasci, nerad, i caskanje sa medijima nije za platu.
Sve se to da rijesiti na ljudski nacin, zakonom, NVO akcijom i nasom gradjanskom podrskom, a nikako sa neljudskim spletkama i klevetanjem bilo koga.
Ko ocekuje respekt za svoj problem treba da ima postovanje prema opstem problemu i razumjevanje za okolnosti u kojim se nalazi opstina zbog trenutnog neadekvatnog prostora za smjestaj psa.
Neko ko se predstavlja senzibilnom osobom prema zivotinji i svojim emotivnim problemima treba da ima senzibiliteta i prema drugim ljudima i okolnostima.
“Problem nije u zabrani rada i diskriminaciji na radnom mjestu, ili zabrani ulaska na radno mjesto zaposlene osobe, nego zabrana ulaska psa jer nisu stvoreni uslovi.”
A da li ste mogli pomisliti da je taj pas hendikepiranoj osobi, osim za “ćaskanje” i zabavu, mogao biti od pomoći, pa i pri izvršavanju radnih aktivnosti? Da je tom psu i ranije zabranjivan ulaz situacija bi bila nešto drugačija i o njoj bi se moglo i diskutovati. Zabrana ulaska pod istovjetnim uslovima čini ovu situaciju jasnom – radi se o klasičnom nasilju nad hendikepiranom osobom koja se ne može opravdati ni sa pravne ni sa moralne tačke gledišta. Kao primjere lažne patetike i licemjerja ste mogli navesti druge situacije, kojima obiluje ova nesrećna država. Ako živite u jednoj od zapadnih zemalja, poput mene, valjda vam je jasno da bi opisana situacija u tim zemljama predstavljala prvorazredni skandal, koji bi danima bio prisutan u svim medijima. Čudi me da istrajavate u originalnosti koja u ovom slučaju nije nimalo adekvatna.
Manimo se licemjerja i patetike oko “cheskanja meke glavice” i psa koji dijeli poljupce. Gospodja ima posao i svaki nagovor da treba da bojkotuje radne obaveze su samo oblik licemjerja i politichko manipulantskih metoda.
Ukoliko se insistira na tome da se podrzi nerad, kao neko ko je studirao na kapitalistichkom zapadu uz postovanje svih razlika, shvaticu da je jedini motiv ovog marketinskog pisanja raznih NVO obichna zloupotreba hendikepirane osobe koja kad-tad treba da se vrati na svoje radno mjesto. Kako ce biti prihvacena kao covjek nakon ovakvih kleveta i nerazumijevanja za okolnosti, to nece zanimati nikog od onih koji su sa njom manipulisali samo za svoje politichke interese.
Morala bi gospodja razmisliti o sebi i tom odnosu prema drugima, onoliko koliko zeli da i o njoj razmishljaju drugi.
Gospodjo, pa to je ona ista ekipa koja je rusila Dubrovnik, isporucivala Bosnjake Karadzicu i bila uzoran ucenik i pratilac Milosevicu. Zar treba da cudi kad oni pokazu bahatost prema jednoj slijepoj osobi i jednom psu?
Fasizam je, gospodjo, kod nas prilicno rasprostranjen, ali se o njemu ne prica mnogo. Odnos prema drugim nacijama, manjinama, zivotinjama, prirodi cak, sve su to po meni manifestacije istog.
Maja:
“ovo ignorisanje poslovnih obaveza gospodje djeluje oholo i bahato.”
Ovo u principu zavredjuje ‘no comment’ opasku, ali ga valjda navodim jer mi je nevjerovatno da neko bahatost i oholost u ovom slucaju pripisuje zrtvi, a ne tolikoputadokazanim bahatim glavesinama.
Mozda me zapadni sistem nauchio da postujem radno mjesto pa vam to djeluje chudno. Ali, oni koji znaju sta znachi posao, zakoni na zapadu, i kako se resavaju nesporazumi ili neadekvatne norme, oni ce razumjeti o chemu je rijech. To sigurno ne mogu razumjeti osobe koje sa istoka projektuju kako se radi u zapadnom sistemu.
Posao je privilegija.
Vas prvi dio teksta je upravo ono sto sam vec rekla – Klasicna manipulacija sa hendikepiranom osobom iz motiva politikanstva a nikako iz razloga osjecaja za humanost.
Ako je to svrha i ovih komentara ja sam definitivno pogrijesila i kao stranac sa zapada ostavljam vam prostor za takvu vrstu jedinstvenog CG “humanizma” po politichkoj liniji.
Gospodjo, vi ipak razmislite o buducnosti medju ljudima koje ste generalno prozvali, jer sve ce ovo biti rijeseno i vi cete dobiti mjesto i za Vaseg psa, ali kakav cete imati medjuljudski odnos nakon toga sa onima s kim ste bili 4 godine, to vam nece ispraviti niko od hushkaca niti bilo koja NVO u CG. Niko, kao ni vi ne voli silu, pa ni nametanje.
Sve najbolje i da ljudski rijesite to sto ste planirali sa svim ovim tekstovima i podrskama.
Moja podrska ide samo za reciprocni respekt a nikako za jednostranost ili politichku i marketinsku igru sa emocijama.
Pozdrav.
“Mozda me zapadni sistem nauchio da postujem radno mjesto pa vam to djeluje chudno. Ali, oni koji znaju sta znachi posao, zakoni na zapadu, i kako se resavaju nesporazumi ili neadekvatne norme, oni ce razumjeti o chemu je rijech. To sigurno ne mogu razumjeti osobe koje sa istoka projektuju kako se radi u zapadnom sistemu.”
Insistiram – ovaj pokušaj da se bude originalan kroz distanciranje od opšteprihvaćenog gledišta je u datom slučaju u potpunosti promašio temu. Jer, ponekad se desi i da je opšteprihvaćeni stav u potpunosti ispravan, kao ovaj. Ispisivanje hvalospjeva radnom mjestu i aktivnostima, kao i prednostima zapadnih sistema bi se prikladno moglo primijeniti na neke druge situacije kojima obiluje ova država, ali ne i na ovu, s kojom nema nikakve veze (a pritom se treba prisjetiti da možda još poneko sa ovih prostora živi i radi na Zapadu, i da bi imao štogod reći o tim temama). Ne treba zaboraviti da i tolerancija, kao i borba protiv diskriminacije, predstavljaju još neke od osnovnih vrijednosti zapadnih sistema, osim onih na kojima vi insistirate. Na kraju, možda bi bilo bolje da ne insistiramo više na ovoj temi, kako ne iste došli u iskušenje da uputite još kakvu neadekvatnu riječ žrtvi ove situacije -što bi možda kod vas proizvelo naknadno kajanje.
Vuk Micunovic, zao mi je zbog vaseg velikog truda da mi objasnite ” kineski sindrom” na CG nachin. Meni je sada posve jasno o chemu se radi i vi mozete nastaviti sa politichkim humanizmom.
Rekla sam da sam pogrijesila sto sam uopste napisala moje misljenje shvativsi pogresno da je ovdje u pitanju human motiv.
Nikad necu podrzati zloupotrebu ljudi za neracionalno hushkanje, pa shvatilo se ovako ili onako, a posebno ne podrzavam slichan rad sa hendikepiranim osobama.
Takodje, vidim da namjerno preskacete moja objasnjenja za svaki stav i da vam nije bitno drugachije glediste na problem pa mi to potvrdjuje vase namjere.
Kada bude u pitanju iskrena humana akcija pridruzicu se sa punom podrskom. Ali u ovom slucaju gdje su ochigledne brzopletost, predrasude, kao i osudjivanja druge strane sa projekcijama koje nijesu dokazane meni ni najmanje ne djeluju kao izliv humanosti.
Vi slobodno nastavite sa takvim tonom prema neistomishljenicima, a ja ne zelim da ucestvujem u zloupotrebi slucaja hendikepirane osobe i ocigledno politichki obojenim igrarijama.
Podrska i pozdrav iz Londona.
Gradonacelnik-domacin je pravo precera ovaj put.
A i reka bi coek da se onako sav lijep & glavat lakse snalazi medju direktivama nego u normalnoj komunikaciji.
Ne znam koliko je prasine digla ova bruka dolje ali bi ovdje, ka sto rece neko, perje uvelio lecelo.
Vazda.
Izgleda da su Mugosinim istomisljeninicima sve ”politicke igrarije”….kad nemaju nijedan racionalan argument!
bez obzira sto ste ovdje iskljucivo radi o tome da jedan lokalni autokrata krsi ljudska prava jedne slijepe zene, ne postuje zakon i ponasa se kao psihicki bolesnik!!!!
ovdje ne govorimo o politici, vec o ljudskom dostojanstvu!
taj covjek ne zasluzuje ni trunku postovanja nakon ovoga sto je ucinio, ja se sramim zbog njega kad vec on obraza nema, uzas!!!
No comment!!! – ovo se odnosi na posljednji post koji potpisuje ivzjesna Maja
Gospođo Majo,
vaša objašnjenja nijesam preskakao, već ih ne smatram odgovarajućim za datu situaciju. Ne vidim kakvu ste potvrdu dobili o mojim namjerama – želim istaći da se u svojim komentarima nijesam bavio politikanstvom, već smatram da se radi o klasičnom primjeru ugrožavanja elementarnih prava. Istina, ne može se preskočiti činjenica da se gradonačelnik u ovom slučaju propisno obrukao i izglupirao, bez obzira iz koje partije poticao.
Ne razumijevam šta nije u redu sa mojim tonom prema neistomišljenicima, nadam se da vas svojim komentarima nijesam uvrijedio ili prekoračio granice pristojnosti. Drago mi je da vam je “sada posve jasno o chemu se radi”, ali mi ipak dopustite da izrazim uvjerenje da nijeste sasvim ispravno procijenili i komentarisali situaciju o kojoj je riječ. Poštovanje.
Postovani/e,
Zelim najprije da vam saopstim da ja uprkos svemu sto mi se dogadja i sto ce mi se svakako jos prirediti (to ocekujem i naredna sam mu) necu dopustiti da se u moju dusu uvuku mrznja, netolerancija prema razlicitim misljenjima i postupcima, zelja za osvetom i ostale karakteristike koje ne prilice čovjeku. Izaći ću ja iz svega ovoga samo jača, obogaćena novim iskustvima i srećom nedotaknuta zlom i zlim duhovima koji bi tako bili srećni da me mogu uvući u njihov svijet. Ne dragi/e moji/e, ostajem ja samo običan mali čovjek koji će istrajati u svojoj pravednoj borbi i podnijeti brojne epitete i predstavljanja neke, meni nepoznate same sebe, na vaš način. Samo izvolite, udarajte, šamarajte, smišljajte nove intrige i kvalifikacije, ostajem snažna i nesalomljiva kao naš čvrsti crnogorski krš.
Dalje, grubo kršenje Zakona, način na koji sam izbačena iz zgrade u sred radnog vremena, ničim ne najavljena odluka je ono na što želim ponovo podsjetiti. Poznate su mi veoma dobro situacije kada poslodavci u slučaju promjene radnog vremena ili'dress-code’, barem nekoliko dana ranije pismenim putem obavijeste zaposlene, a ja nijesam udostojena niti jednog poziva i upozorenja makar dan ranije.
Vjerujte još i to da bih ozbiljno razmislila o tome da li ću uzeti psa, samo da mi je i u šali saopšteno da je pas nepoželjan u prostorijama zgrade u kojoj radim, pa uprkos Zakonu koji je stupio na snagu i uprkos evropskim standardima koje tako svesrdno zagovaraju baš oni koji ih još u sljedećem momentu tako direktno gaze i izruguju im se.
Žao mi je iznad svega što se ljudima koji ne poznaju ovu savremenu vrstu asistencije i pomoći od naših divnih pasića – vodiča i pomagača, plasiraju sasvim krive predstave o nekim posebnim uslovima za njihov boravak ispod pisaćeg stola pokraj naših nogu, koji sad odjednom od 10. decembra ne postoje.
Razumijem ja i ne osudjujem ljude koji se boje pasa, koji ih ne vole, koji ne podržavaju unaprijeđenje i olakšanje kretanja osoba oštećenog vida uz pomoć nama novih servisa podrške (u mnogim zemljama Evrope, u Americi i Kanadi na primjer, psi vodiči i pomagači postoje već decenijama), ali ne mogu shvatiti zašto onda glasaju za ovakve zakone i zašto se predstavljaju kao veliki dobročinitelji i borci za naša prava.
Dopuštam ja svakako različita mišljenja, ali budite za uzvrat I Vi (uvažena g-djo Majo) ‘velikodušni’ barem toliko I ispoštujte, saslušajte I uvažite jedan posvwe drugačiji glas.
Na kraju vam moram saopštiti da sam se ja punih sedam godina borila i radila na tome da bijeli štap zamijenim ovim plemenitim prijateljem, bila ponosna na svoju zemlju čiji su poslanici u Skupštini CG jednoglasno usvojili ovaj zakon I čiji su pojedinci, institucije, preduzeća u tako kratkom roku obezbijedili sredstva za školovanje tri psa vodiča I pomagača. Zar sad sve te ljude izigrati, zar poništiti Sporazum o saradnji i školovanju pasa vodiča sa Hrvatskom udrugom za školovanje pasa vodiča I mobilitet, zar vratiti ova divna topla bića nazad?
Topao i srdačan pozdrav,
Postovana Majo,
Pokusacu da vam odgovorim na nekoliko vasih teskih rijeci koje ste iznijeli u vasem postu:
“Xenini poljupci” – nesto nije logichki u redu.
Emotivni osjecaji su jedno a razboritost je drugo. Za svako objasnjenje i tumacenje zakona je potrebna razboritost, a ne medijske emocije “privijanja mekane
glavice”. Trazenje sazaljenja preko psa i uz to koristiti odskocnu dasku za klevetanje preko medija sa “nevidljivim” svedocima neke interne “uigrane” kampanje
nije ni malo ljudski ni posteno.
Ovdje ste iznijeli niz nekorektnih izjava i ocekujem da budete odgovorni pa da nam ih pojasnite. Prije svega, pored vasih uopsteno iznijetih neistina volio bih da znam i neke konkretne argumente na kojima ih zasnivate. Kazete da neko tratzi sazaljenje, a ja vas pitam da nam konkretno iznesete koja je to rijec ili recenica bilo koga od nas koji smo se pojavili u medijima imala takvu konotaciju da trazimo necije sazaljenje koje nikad ni u ludilu ne bi smo trazili?
O kakvim vi to klevetanjima govorite? Niti Marijana, niti bilo ko od nas koji se borimo za vladavinu prava i reagujemo na krsenje Zakona ni u jednom momentu nijesmo govorili o licnosti ljudi koji su donijeli ovakvu nerazumnu odluku, vec uporno govorimo o pozicijama tih ljudi. Pa tako kad god izgovorimo ime Miomir Mugosa, obavezno naglasimo da mislimo na gradonačelnika glavnog grada, a ne na Miomira Mugosu gradjanina, sto nas osigurava da nas niko ne moze optuziti da imamo nesto licno protiv bilo kog covjeka. Naprotiv, jedino sto mi trazimo je postovanje Zakona i borimo se da institucije i odgovorni ljudi koji se nalaze na celu institucija primjenjuju donijete zakone.
Kad neko poteze ljudsko dostojanstvo i trazi paznju za humanost situacije, nikako ne bi trebalo da koristi neljudske metode i traceve za postizanje lichnog
i emotivnog cilja.
Koji su to neljudski metodi? A tračevi? Kada nesto ovako navodite, reci te konkretno na sta mislite.
Za sve postoji nacin i metod, a ovakav nije ni malo objektivan, vec djeluje razmazen i mitomanski.
I opet, sta to nije objektivno odnosno sta je mitomanski?
Ignorisanje profesionalnih obaveza i caskanje sa medijima na ulazu u zgradu gdje se nalazi radno mjesto, do momenta zakonskog rasciscavanja, nije ni nacin
ni sredstvo za postizanje cilja za koji se tvrdi da je za opste dobro hendikepiranih osoba u CG.
Ovo ne vrijedi komentarisati samo cu reci da sam jezik kojim oslovljavate osobe sa hendikepom/invaliditetom govori da nedovoljno poznajete problematiku ovih osoba.Konkretno mislim na to da je poznajete znali bi da se u pokretu osoba sa hendikepom trudimo da se koristi korektna terminologija, a u korektnu terminologiju se sigurno ne moze svrstati termin „hendikepirana lica“
Vise respekta za slucaj gospodje bi bio da ona i dalje dolazi na radno mjesto na nacin na koji je dolazila ranije a da ovaj slucaj rijese odgovorni za sprovodjenje
zakona, NVO, i mi kao gradjani damo nasu inicijativu za resenje nastale situacije.
Nepostovanje radnog mjesta u svim uslovima, a ovim kriznim pogotovo, kad ljudi ostaju bez posla i traze bilo koji za prezivljavanje, ovo ignorisanje poslovnih
obaveza gospodje djeluje oholo i bahato.
Gospodja Mugosa ne ignorise obavljanje radnih obaveza, naprotiv rado bi ih obavljala, samo da joj dopuste da dodje do prostora u kome ce obavljati svoje radne zadatke. Oholo i bahato je ponasanje odgovornih u zgradi u kojoj ona radi, s obzirom na to da joj ne dozvoljavaju da predje prag portirnice.
Kao prijateljski savjet mogu preporuciti da ispostuje preuzete obaveze zaposlenog gradjanina a za svoje primjedbe da se angazuje mimo radnog vremena.
Hvala vam na prijateljskom savjetu. Bojim se da zaboravljate da joj krseci Zakon o kretanju slijepoh lica uz pomoc psa vodica ne dozvoljavaju da dodje do svoje kancelarije.
Bravo Gogo,
mislim da pod hitno mora da se radi na edukaciji pojedinih osoba posebno ovih intelektualaca da bar budu potpuni intelektualci.
Majo istraj ti si pravednik i svako ko iole normalno razmislja treba da te podrzi.
Poštovani, posebno Poštovana gospodjo Marina Mugoša,
Posebno poštovana iz razloga što ste istrajni, dostojanstveni, razložni, hrabri, umni. Što ste Vi samo fizički hendikepirani. Nas, velika većina ostalih, smo intelektualno hendikepirani, što je mnogo teži hendikep. Vaš hendikep je pojedinačno uočljiv. Naš je kolektivno očigledan. Ja Vas ne žalim (kako neki žele da Vas prikažu), jer Vi nijeste za zaljenje. Ja žalim nas. Vas beskrajno poštujem.
Rasprava tipa „zanemarivanje radnih obaveza, mediujeske emocije, traženje sažaljenja, tračevi za postizanje ličnog i emotivnog cilja, nepoštovanje radnog mjesta…“ i druge insuinacije koje Vam se i ovdje u komentarima podmeću, po meni su plod naručenog komentara. Ne nikakve namjere da se izvjesna gospodja/din predstavi „originalnom“. Cilj takvih komentara je najčešće da minimiziraju slučaj. Oblate oštećenog. Rasplinu kritičke komentare. Skrenu raspravu u drugom smjeru. Opet, angažovanje takvih ljudi da se javljaju na internet stranicama, živim emisijama, javnim debatama, je tipična karakteristika diktatorskih, poludiktatorskih, policijskih i neslobodnih društava.
Gospodjo Mugoša,
Zakon je jasan. Zakon jasno propisuje da ste Vi u pravu, što Vi i znate. Zakoni se u pravnoj Državi moraju poštovati. Ako Zakon nije dobar onda treba pokrenuti inicijativu da se isti promjeni.
Opravdanja tipa „smeta koleginicama, nema adekvatnog prostora za smještaj psa“ i slične, ne interesuju zakonsku normu, koja to nije predvidjela. Predvidjela je da „pasa vodiča slabovida osoba može koristiti u službene prostorije“.
To što gradonačelniku (namjerno bez onog „gospodin“) „službena prostorija nije isto što i radna a to mu je protvrdila grupa eminentnih pravnika njegovih savjetnika! (izjava u emisiji „Živa istina“) i „da su službene prostorije tamo dje je šalter“ je smiješna, da nije bolna, sobzirom sa kojom arogancijom i osjećaja svemoći isti to izjavljuje.
Vi nasuprot sebe imate čovjeka koga odlikuje osjećaj gubitka svake mjere, silništva, bahatosti, moći, prepotencije, arogancije. Čovjek koji nam u istom intervju-u samo ne uzvikuje, kao u onom filmu „Mogu da vas karam“. On može sve. Čak da ponudi istraživanje javnog mijenja povodom Vašeg slučaja, koje uzgred košta nekoliko desetina hiljada eura. On to nudi, iz budžeta Opštine, mog i vašeg budžeta, kao da mu je to prćija, kao da je sve to njegovo. A ponaša se uvijek, kao i da jeste. On to može ponuditi kao svoj hir i dokaz da je u pravu. I vjerujte, da se sprovede istraživanje-vjerujem da bi bio u pravu. Da bi dobio većinsku podršku i tu. Jer smo mi, kao što već rekoh, intelektualno (a i moralno) hendikepirani.
Moja puna podrška Vama, Vašoj borbi i traženju doslijednog sprovodjenja Zakona. Vaša borba je i moja borba protiv silnika, ratno-mirnodopskih profitera, ljudi iznad Zakona, umišljenih Cezara i Bogova. Bogova rata, pljačke, bezakonja, antiljudskih i anticivilizacijskih vrijednosti. Istrajte, zbog nas, ako ne zbog sebe.
Lijepo se vidi koliko je ova “Maja” naucena i zadojena zapadne demokratije kada se uhvatila sa knjizevnu slobodu u kom pas ljubi/voli gazdu.
Pa, zar, crna i najade odbojna Majo nikada niti jednu knjigu nisi procitala? I jos ne mozes da se postidis dovoljno kako bi se povukla u svoju neljudsku tamnicu ni kada ti slijepa osoba pise i objasnjava stanje i nastalu situaciju?! Ti si Majo porazavajuca za ovo drustvo!
Ma, ne bi me zacudilo ni to da je “Maja” u stvari neka gradonacelnikova saradnica, koja ga je i naucila na tako sto.
Koliko je samo ugleda taj covjek izgubio u narodu, i jos insistira da nastavi u svojoj odluci.
Neko ga je 100% naucio na to!