I ja cu da skratim. Treba nesto da prezalogajim, pa onda malo da odmorim, pa naravno, da cu i prileci malo, jer niko ne radi sa punim stomakom. Kad ustanem, poci cu do onih koji citaju “Dan”, da mi ispricaju kad ce da zakaci nas, ta resesija, ta prokleta kriza?
“Dolazi recesija, dolazi kriza’? Na mene i moju bliznju famelju i kumove, ta vasa recesija nece izazvati nikakvu krizu. Evo ukratko da vam kazem zasto: Imam u krdu 40 ovaca i 15 koza. Imam i tri krave, (Krasulju, Sarulju i Zorulju), koje su steone, i na proljece imacu najmanje, jos troje teladi. Bice dosta i varevine. Na odzaku, na gredama imam nekolika, ili bolje receno, 8 prusuta. Moci cemo ja i moja, da preguramo ovu zimu. Imacemo i posjete od unucadi i kumova, tako da ce imati sto da omeze ovoga puta. Mjesinu punu skorupa jos nijesam nacinjao.
Sve, u svemu, nijesam duzan nikome. (Istina, kum mi je pozajmio nesto evra do prolieca bez kamate.) Dalje, po mome shvatanju, najgore ce nastradati oni, koji su nesto kupovali, gradili, prodavali i manipulisali, da bi se sto prije obogatili. Za mene je najvece bogastvo zdravlje i veselost mojih unucadi. Ja se mnogo ne razumijem u svjetsku ekonomiju. Djed i otac su me ucili da se ne treba mnogo zaduzivatii preko banaka, da bi kockali, i pravili neka bogastva preko noci. Mora se biti strpljiv i posten. Zivjeli mi, i vi koji imate, kao i oni koji sad momentano nemaju!
Hvala vam obojici (Vladimiru Nedovicu i Vuku Micunovicu) na cestitkama. Cuo sam ja da je nas Vladimir ucevan coek. Od onoga Vuka iz “Gorskog Vijenca”, poznati su mi ovi stihovi:
“Bez muke se pjesma ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junastvo je car zla svakojega,
a i pice najsladje dusevno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek zivi,
imao se rasta i roditi!
Vjecna zublja, vjecne pomrcine,
nit’ dogori niti svjetlost gubi.”
Za ovoga Vuka sto bi volijo da mi bude kum, neznam puno. Izgleda da je kucic i odzakovic. Kumstvo se nebi trebalo odbiti. Nije valjda Vuce, da volio biti moj kum zbog onih prsuta i mjesine skorupa! U moju kucu dolazili su i “kusi i repati”, da prostite, i svi su bili fino stimani. Vas dvojicu bih rado docekao, ne zbog cestitki, nego sto “stidna”- nepoznata gosta, uvijek treba fino docekati, pogotovu, zbog ove proklete recesije i krize.
Hvala vam Đurice što ste naveli ove moje nezaboravne riječi. Ne bih da se hvalim, ali za mene je već davno rečeno:
“Mićunović i zbori i tvori!
Srpkinja ga jošt rađala nije
od Kosova, a ni prijed njega.”
Možda je mnozina svojevremeno ipak malo pretjerala, …
Bilo kako bilo, Đurice, moram vam priznati da sam se vremenom i ja promijenio, kao i moja Gora Crna. Naučili su me da se u modernom Montenegru kumstva često prave iz interesa. Kako je vaša priča o domaćem skorupu i pršutu u meni probudila razna interesovanja (suvišno je dodavati da je moj stomak zapravo najviše zainteresovan), pomislih da ovu priču o kumstvu iskoristim da se pošteno kod vas omrsim. To bi mi omogućilo da se uhvatim ruku pod ruku sa savremenim tendencijama u mojoj Gori Crnoj, da postanem moderni montenegrin, a istovremeno i da dočekam sa manje strepnje nadolazeću recesiju. Nadam se da blagonaklono gledate na ovu moju transformaciju u jednog savremenog, novog Crnogorca.
Pozvao bih komentatore da se ne bave mojom autentičnošću i nastankom raznoraznih nacija, a opet bih našeg domaćina – Đuricu upitao prihvata li kumstvo i moju transformaciju u jednog modernog i novog montenegrinca. Podsjećam ga da bi moja metamorfoza vremenom i njemu mogla biti od neke koristi. A kumstva danas tome i služe, zar ne?
Vuce, kazes da si se tranformisao u jednog savremenog novog Crnogorca, i pitas me da li prihvatam tvoje kumstvo? Razmisljo sam puno, cak i moja zena je primijetila, da nesto nije uredu sa mnom! Kaze mi ona, da sam joj dosadio sa kumovima, i pita me: “Da li je taj Vuk, koji ima i fino ime i prezime, ikada bio u nasoj kuci? Nije dovoljno, kaze ona, sto se tranformisao u savremenog Crnogorca. Jeli zadrzao one vrijednosti nasih predaka?
Moram ti i ovo reci Vuce, ja moram da pitam zenu za ovo kumstvo. Odkada je ova vlada dosla na vlast, nesmijemo zenu, ni svoju ni tudju, “krivo pogledati”. I na kraju da ti ne duljim, najbolje bi bilo da ti dodjes kod nas, pa da ti spakujemo jednu prsutu, nesto skorupa, cedilo priganica, malo meda i jedne vunene carape da ti se nadju ove zime. Kaze ova moja, da ce tako jevtinije da nas kosta, nego da se kumujemo u ovoj zloj godini, jer ta kumstva mogu mnogo da kostaju.
PS: Nije se fino prihvatati kumstva kad je ova recesija i kriza. Ne pitah te Vuce, kako stojis sa ovima iz vlade? Imasli kao savremeni Crnogorac neku svoju partiju? Jesili aktivan, ili se drzis po strani? Cuvaj se rode moj, u ovo zlo vrijeme nije dobro partijati. Ja ne dijelim ljude po partija, nego za mene postoje: ljudi i neljudi, dobrii i zli, valjali i nevaljali… Budi mi pozdravljen Vuce, i cuvaj se rode moj, jer u ovom sadasnjem vremenu ima svega i svacega.
Dragi Đurice, nesuđeni kume! Da počnem od tvoga posljednjeg pitanja: moga gospodara, Vladike Danila, već odavno nema, te se nijesmo skoro sretali. Mada bi mi bilo milo vidjeti ga i čuti njegovo mišljenje o ovdašnjoj situaciji, o našoj Gori Crnoj.
Čudna su ovo vremena, nesuđeni kume, i zaista ne znam kako da se postavim u određenim situacijama. Neki me poznanici ubjeđuju da postoji samo jedna partija koja obezbjeđuje neograničenu količinu skorupa i pršute, i uvjeravaju da uz odgovarajući broj kumstava neću imati nikakvih problema. Zauzvrat, kažu, moram se samo odreći svog imena i prezimena, i onoga što sam bio i predstavljao u prošlosti ovog naroda.
Još uvijek nijesam siguran, dragi Đurice, kako da se postavim i kojem se carstvu privoljeti, jer sam ipak čovjek iz drugih vremena i neiskusan u ovom modernom svijetu. Mada me, moram ti priznati, ideja savremenog montenegrinca privači, kao i zalogaj njeguškog pršuta. Pa bih te pitao, nesuđeni kume, da li bi me mogao posavjetovati?
Vuce, trazite neki savjet od mene. Posto danas nemam mnogo vremena, navescu vam latinski nacin razmisljanja koje mozemo primijeniti. Latini kazu: “Corrige prarterium, praesene rege, cerne futurum”. U prevodu: Ispravljaj proslo, upravljaj sadasnjim, i gledaj u buducnost.
:)) :)) :))
I ja cu da skratim. Treba nesto da prezalogajim, pa onda malo da odmorim, pa naravno, da cu i prileci malo, jer niko ne radi sa punim stomakom. Kad ustanem, poci cu do onih koji citaju “Dan”, da mi ispricaju kad ce da zakaci nas, ta resesija, ta prokleta kriza?
“Dolazi recesija, dolazi kriza’? Na mene i moju bliznju famelju i kumove, ta vasa recesija nece izazvati nikakvu krizu. Evo ukratko da vam kazem zasto: Imam u krdu 40 ovaca i 15 koza. Imam i tri krave, (Krasulju, Sarulju i Zorulju), koje su steone, i na proljece imacu najmanje, jos troje teladi. Bice dosta i varevine. Na odzaku, na gredama imam nekolika, ili bolje receno, 8 prusuta. Moci cemo ja i moja, da preguramo ovu zimu. Imacemo i posjete od unucadi i kumova, tako da ce imati sto da omeze ovoga puta. Mjesinu punu skorupa jos nijesam nacinjao.
Sve, u svemu, nijesam duzan nikome. (Istina, kum mi je pozajmio nesto evra do prolieca bez kamate.) Dalje, po mome shvatanju, najgore ce nastradati oni, koji su nesto kupovali, gradili, prodavali i manipulisali, da bi se sto prije obogatili. Za mene je najvece bogastvo zdravlje i veselost mojih unucadi. Ja se mnogo ne razumijem u svjetsku ekonomiju. Djed i otac su me ucili da se ne treba mnogo zaduzivatii preko banaka, da bi kockali, i pravili neka bogastva preko noci. Mora se biti strpljiv i posten. Zivjeli mi, i vi koji imate, kao i oni koji sad momentano nemaju!
Djurica, naijskrenije vam svaka cast!
Đurice, najiskrenije žalim što nijesam vaš kum.
Hvala vam obojici (Vladimiru Nedovicu i Vuku Micunovicu) na cestitkama. Cuo sam ja da je nas Vladimir ucevan coek. Od onoga Vuka iz “Gorskog Vijenca”, poznati su mi ovi stihovi:
“Bez muke se pjesma ne ispoja,
bez muke se sablja ne sakova!
Junastvo je car zla svakojega,
a i pice najsladje dusevno,
kojijem se pjane pokoljenja.
Blago tome ko dovijek zivi,
imao se rasta i roditi!
Vjecna zublja, vjecne pomrcine,
nit’ dogori niti svjetlost gubi.”
Za ovoga Vuka sto bi volijo da mi bude kum, neznam puno. Izgleda da je kucic i odzakovic. Kumstvo se nebi trebalo odbiti. Nije valjda Vuce, da volio biti moj kum zbog onih prsuta i mjesine skorupa! U moju kucu dolazili su i “kusi i repati”, da prostite, i svi su bili fino stimani. Vas dvojicu bih rado docekao, ne zbog cestitki, nego sto “stidna”- nepoznata gosta, uvijek treba fino docekati, pogotovu, zbog ove proklete recesije i krize.
Hvala vam Đurice što ste naveli ove moje nezaboravne riječi. Ne bih da se hvalim, ali za mene je već davno rečeno:
“Mićunović i zbori i tvori!
Srpkinja ga jošt rađala nije
od Kosova, a ni prijed njega.”
Možda je mnozina svojevremeno ipak malo pretjerala, …
Bilo kako bilo, Đurice, moram vam priznati da sam se vremenom i ja promijenio, kao i moja Gora Crna. Naučili su me da se u modernom Montenegru kumstva često prave iz interesa. Kako je vaša priča o domaćem skorupu i pršutu u meni probudila razna interesovanja (suvišno je dodavati da je moj stomak zapravo najviše zainteresovan), pomislih da ovu priču o kumstvu iskoristim da se pošteno kod vas omrsim. To bi mi omogućilo da se uhvatim ruku pod ruku sa savremenim tendencijama u mojoj Gori Crnoj, da postanem moderni montenegrin, a istovremeno i da dočekam sa manje strepnje nadolazeću recesiju. Nadam se da blagonaklono gledate na ovu moju transformaciju u jednog savremenog, novog Crnogorca.
Pozvao bih komentatore da se ne bave mojom autentičnošću i nastankom raznoraznih nacija, a opet bih našeg domaćina – Đuricu upitao prihvata li kumstvo i moju transformaciju u jednog modernog i novog montenegrinca. Podsjećam ga da bi moja metamorfoza vremenom i njemu mogla biti od neke koristi. A kumstva danas tome i služe, zar ne?
Vuce, kazes da si se tranformisao u jednog savremenog novog Crnogorca, i pitas me da li prihvatam tvoje kumstvo? Razmisljo sam puno, cak i moja zena je primijetila, da nesto nije uredu sa mnom! Kaze mi ona, da sam joj dosadio sa kumovima, i pita me: “Da li je taj Vuk, koji ima i fino ime i prezime, ikada bio u nasoj kuci? Nije dovoljno, kaze ona, sto se tranformisao u savremenog Crnogorca. Jeli zadrzao one vrijednosti nasih predaka?
Moram ti i ovo reci Vuce, ja moram da pitam zenu za ovo kumstvo. Odkada je ova vlada dosla na vlast, nesmijemo zenu, ni svoju ni tudju, “krivo pogledati”. I na kraju da ti ne duljim, najbolje bi bilo da ti dodjes kod nas, pa da ti spakujemo jednu prsutu, nesto skorupa, cedilo priganica, malo meda i jedne vunene carape da ti se nadju ove zime. Kaze ova moja, da ce tako jevtinije da nas kosta, nego da se kumujemo u ovoj zloj godini, jer ta kumstva mogu mnogo da kostaju.
PS: Nije se fino prihvatati kumstva kad je ova recesija i kriza. Ne pitah te Vuce, kako stojis sa ovima iz vlade? Imasli kao savremeni Crnogorac neku svoju partiju? Jesili aktivan, ili se drzis po strani? Cuvaj se rode moj, u ovo zlo vrijeme nije dobro partijati. Ja ne dijelim ljude po partija, nego za mene postoje: ljudi i neljudi, dobrii i zli, valjali i nevaljali… Budi mi pozdravljen Vuce, i cuvaj se rode moj, jer u ovom sadasnjem vremenu ima svega i svacega.
Zaboravih te pitati Vuce, kad si posljednji put bio kod Gospodara?
Dragi Đurice, nesuđeni kume! Da počnem od tvoga posljednjeg pitanja: moga gospodara, Vladike Danila, već odavno nema, te se nijesmo skoro sretali. Mada bi mi bilo milo vidjeti ga i čuti njegovo mišljenje o ovdašnjoj situaciji, o našoj Gori Crnoj.
Čudna su ovo vremena, nesuđeni kume, i zaista ne znam kako da se postavim u određenim situacijama. Neki me poznanici ubjeđuju da postoji samo jedna partija koja obezbjeđuje neograničenu količinu skorupa i pršute, i uvjeravaju da uz odgovarajući broj kumstava neću imati nikakvih problema. Zauzvrat, kažu, moram se samo odreći svog imena i prezimena, i onoga što sam bio i predstavljao u prošlosti ovog naroda.
Još uvijek nijesam siguran, dragi Đurice, kako da se postavim i kojem se carstvu privoljeti, jer sam ipak čovjek iz drugih vremena i neiskusan u ovom modernom svijetu. Mada me, moram ti priznati, ideja savremenog montenegrinca privači, kao i zalogaj njeguškog pršuta. Pa bih te pitao, nesuđeni kume, da li bi me mogao posavjetovati?
Vuce, trazite neki savjet od mene. Posto danas nemam mnogo vremena, navescu vam latinski nacin razmisljanja koje mozemo primijeniti. Latini kazu: “Corrige prarterium, praesene rege, cerne futurum”. U prevodu: Ispravljaj proslo, upravljaj sadasnjim, i gledaj u buducnost.