Piše: Inicijativa mladih za ljudska prava

I Prethodne informacije

              Inicijativa mladih za ljudska prava u 2008. godini svoj monitoring poštovanja ljudskih prava u Crnoj Gori, fokusirala je na praćenje slučajeva policijske torture i politički motivisanog nasilja. O svom radu u ovim oblastima Inicijativa, planom za 2008. godinu, javnost obavještava kvartalnim izvještajima. Ovo je treći i poslednji kvartalni izvještaj za 2008. godinu. Inicijativa je u kvartalnim izvještajima ponudila osnovne informacije o stanju u ovim oblastima i konkretnim slučajevima, a o detaljnijim informacijama Inicijativa će obavijestiti javnost putem godišnjeg izvještaja koji je u pripremi i njegovo objavljivanje očekujemo sredinom januara 2009. godine.

            Svi zainteresovani za neki od konkretnih slučajeva, mogu se obratiti kancelariji Inicijative, koja vodi urednu, sistematizovanu i dokumentovanu evidenciju o svim slučajevima. Svi koji posjeduju informacije o slučajevima torture, politički motivisanog nasilja i ostalim slučajevma kršenja ljudskih prava, se mole da informacije dostave kancelariji Inicijative.

            Informacije iz naših prethodnih slučajeva su korišćene u godišnjem izvještaju Amnesty Intrenational-a, na UN komitetu za sprječavanje torture, prilikom nedavne rasprave o Crnoj Gori, kao i mnogih drugih međunarodnih organizacija.

            Monitoring ljudskih prava koji sprovodimo u Crnoj Gori, realizuje četvoročlani istraživački tim, uz podršku Regionalne kancelarije YIHR-a i Švedskog helsinškog komiteta.

II Policijska tortura

                    Istraživači Inicijative mladih za ljudska prava u periodu od 01. septembra do 09. decembra zabilježili su  deset slučajeva u kojima su se građani žalili na postupanja policijskih službenika i jedan incident u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija. Brojnost ovih slučajeva je niži nego u dva prethodna posmatrana i anlizirana kvartala. U prvom kvartalu bilo je 14 slučajeva, a u drugom 13. Građani koji su iznijeli optužbe na rad pojedinih policajaca, u ovom kvartalu, u sedam slučajeva istakli su da su doživljeli mučenje tj. fizičko zlostavljanje, a u tri slučaja ponižavajuće postupanje. Optužbe za incident u ZIKS-u se odnose na fizičko zlostavljanje.

         Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Šefko Crnovršanin 08.12.2008. godine ocijenio je da se u pojedinačnim slučajevima ljudska prava i dalje krše, te da su kancelariji Zaštitnika građani uložili predstavke 14 puta ove godine koje su se odnosile na rad policije.

         U ovom periodu izraženo je i nasilno i neprijateljsko ponašanje građana prema policijskim službenicima. Broj policijskih službenika koji su zadobili povrede u ovom kvartalu, obavljajući svoju službenu dužnost, prema dosadašnjim podacima koje posjeduje Inicijativa je 26.

        Tortura je zabranjena brojnim međunarodnim i domaćim pravnim dokumentima. Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka torturu definiše kao svaki oblik nanošenja bola ili teške tjelesne i duševne patnje kako bi se od te osobe ili neke treće, dobilo priznanje ili informacija, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo koje je izvršila ili za čije je izvršenje osumnjičena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako tu bol ili patnje nanosi službeno lice ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu, ili na njen podsticaj ili s njezinim izričitim ili prećutnim pristankom. Prema brojnim međunarodnim dokumentima „zabrana zlostavljanja" se ne smije ukinuti ni u slučajevima rata i vanrednog stanja. Država ima dvije obaveze kada je u pitanju zlostavljanje prve su negativne da se uzdrži od zlostavljanja i druge su pozitivne da sprovede hitnu, temeljnu i djeletvornu istragu koja vodi gonjenju i kažnjavanju pojedinaca i da preventivno djeluje kako bi sprečavala torturu. Ukoliko država propusti da sprovede hitnu, temeljnu i djelotvornu istragu opšta pravna zabrana zlostavljanja u praksi bi bila obesmišljena i neefikasna. Konvencija protiv mučenja UN izričito predviđa obavezu države da sprovede hitnu i djelotvornu istragu koja vodi sudskom gonjenju i kažnjavanju počinilaca zlostavljanja.

Kratak opis slučajeva od septembra do 10. decembra

03.09.2008. godine

Mirko Žurić iz Kolašina prijavio je incident u kom trvdi da su ga policajci Ispostave Kolašin Vlahović Radovan, Šćepanović Radovan i Drašković Predrag tukli kako bi od njega iznudili priznanje da je korisnik narkotika i informaciju ko je prodao B.S. narkotike od kojih je preminuo.

Nakon toga Žurić je zatražio pomoć u kolašinskom Domu zdravlja gdje je sačinjen nalaz o povredama.

Unutrašnja kontrola rada policije pritužbu koju je Radmila Žurić, Mirkova majka, podnijela 03.09.2008. godine nakon sprovedenog postupka ocijenila kao neosnovano.

Dana 04.09.2008. godine Radmila Žurić je podnijela i krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužiocu u Kolašinu. Proces je u toku.

20.09.2008. godine

Miloš Đurić iz Kolašina 22. septembra obratio se Direktoru Uprave policije, Ministarstvu unutrašnjih poslova, Vladi Republike Crne Gore, Predsjedniku Crne Gore i Zaštitniku ljudskih prava, u kome je naveo nedolično i nezakonito ponašanje policijskih službenika Ispostave Kolašin. Naime, 20. septembra na imanje Đurića došla su dva automobila, sa pet policijskih službenika bez povoda i sudskog naloga, kako su saopštili Đuriću, došli su po usmenom nalogu načelnika policije Ispostave Kolašin da obezbijede Elektroprenosu da izvrši popravke na dalekovodu jer se Đurić nalazi u sporu sa Elektroprenosom. Tada su od njega tražili da pođe sa njima u policijske prostorije da da izjavu. Po navodima Đurića policajci nijesu imali nalog i ponašali su se nedolično.

21.09.2008. godine

Mještani sela Dragovoljića (Nikšić) 21. septembra blokirali su put da ne dozvole prolaz sveštenstvu i vjernicima Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) do imanja Bojana Bojovića i spriječe postavljanje kamena temeljca za izgradnju budućeg hrama CPC u Risjem dolu.

Policija je tom prilikom intervenisala u cilju sprečavanja nezakonite blokade puta i privela 65 stanovnika sela. Mještani koji su privedeni istakli su da su policajci koristili prekomjernu silu i najavili podnošenje krivičnih prijava kod nadležnih organa.

Odbor za bezbjednost i odbranu saglasio se, kako su Vijesti prenijele od 17.10.2008. godine da je policija postupala u skladu sa zakonom primjenjujući silu prema mještanima. Član odbora Dobrilo Dedeić je istakao stav da je policija prekoračila svoja zakonska ovlašćenja i upotrijebila prekomjernu silu prema vjernicima Srpske pravoslavne crkve.

U ovom incidentu neprimjereno ponašanje policijskih službenika prijavili su i novinari koji su bili na zadatku da izvještavaju javnost o zbivanjima toga dana. Novinari su istakli neprimjereno ponašanje jednog policajca, ali i oduzimanje opreme za rad i uništavanje prethodno snimljenog materijala.

Inicijativa nema informaciju da li su novinari podnijeli krivične prijave protiv odgovornih policijskih službenika.

10.10.2008. godine

Miljan Šćepanović, Miljan Nedović, Svetolik Todosijević i Stojan Rubežić tvrde da ih je policija u Kotoru tukla poslije tuče koja se dogodila u kafiću „San Đovani" prenio je dnevni list DAN, Grupa mladića iz Grblja tvrdi da ih je policija u Kotoru pretukla bez razloga, 12.10.2008. godine.

Istraživači Inicijative do sada nijesu uspjeli da pronađu kontakte od pomenutih mladića. Takođe, nemamo informaciju da li je Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije ispitivalo navedene navode, niti da li je nadležni tužilac procesuirao slučaj.

13.10.2008. godine

Nikola Stajović iz Podgorici prijavio je incident koji se dogodio ispred Skupštine Crne Gore nakon protesta opzicije povodom odluke Vlade da prizna nezavisnost Kosova. Kako je Stajović ispričao istraživaču Inicijative oko desetak policajaca su ga tukli ispred same zgrade Skupštine Crne Gore. Kako je naveo tukli su ga nogama, rukama i pendrecima svuda po tijelu. Stajević je nedavno imao operaciju „testisa" i u incidentu je povrijeđen na isto mjesto, tako da je morao opet biti podvrgnut operaciji. Stajović je podnio krivičnu prijavu protiv više nepoznatih policijskih službenika za nanošenje teških tjelesnih povreda.

16.10.2008. godine

Porodica Dobrašinović iz Berana (Gornje Zaostro) prijavila je incident koji se dogodio 16. oktobra ispred njihove porodične kuće u Gornjem Zaostru. Naime, toga dana su četiri službenika Područne jedinice policije Berane po nalogu Osnovnog suda U Beranama imali zadatak da privedu Vujadina Dobrašinovića zbog krivičnog djela nezakonita sječa šume.

Porodica Dobrašinović je optužila policijske službenike da svoja zakonska ovlašćenja nijesu preduzeli u skladu sa zakonom. Istakli su da su se policijski službenici ponašali nedolično policijskoj etici, da su prijetili njihovoj maloljetnoj djeci i da su upotrijebili vatreno oružje.

Odjeljenje za unutrašnju kontrolu rada policije pritužbu koju je podnijela Dragana Dobrašinović, Vujadinova supruga, nakon sprovedenog postupka, ocijenilo je kao neosnovanu i konstatovalo da su policijski službenici svoja ovlašćenja preduzeli u skladu sa zakonom. Vatreno oružje su, kako je navedeno u odgovoru Inicijativi, upotrijebljeno nakon više upozorenja od strane policijskih službenika Vujadinu koji se nalazio u bjekstvu da stane, na način da je jedan hitac ispaljen u vis.

Sonja Dobrašinović je podnijela krivičnu prijavu protiv policajaca zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja nadležnom državnom tužiocu, koji je od policije zatražio prikupljanje dodatnih obavještenja.

Policija je takođe, protiv Sonje podnijela krivičnu prijavu zbog sumnje da je počinila krivično djelo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje. Predmet protiv Dobrašinovićke se nalazi kako je Uprava policije saopštila u fazi sudske istrage kod Osnovnog suda u Beranama.

U toku su aktivnosti Osnovnog državnog tužioca u Beranama po optužbama Dobrašinovića protiv policije. 

26.10.2008. godine

           U izjavi, koju je dostavio istraživaču Inicijative, Andrija Lalević iz Bijelog Polja prijavio je incident u kom je optužio policajca O.B. da ga je pretukao u prostorijama Područne jedinice Podgorica. Naime, Lalević je 26. oktobra priveden u Područnu jedinicu policije pod prekršajnom prijavom da je upravljao putničkim motornim vozilom pod dejstvom alkohola gdje je zadržan. Lalević je istakao da ga je jedan policajac pretukao i da je zadržan šest sati u prostoriji koja nije imala prozora niti bilo kakvog mobilijara a da mu niko od policije nije ukazao pomoć, uključujući i vodu.

Unutrašnja kontrola je nakon sprovedenog postupka donijela ocjenu da je pritužba osnovana i predloženo je da se u konkretnom slučaju protiv odgovornog policijskog službenika pokrene disciplinski postupak. Takođe, spisi predmeta su dostavljeni Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici na ocjenu i odlučivanje o postojanju elemenata krivične odgovornosti.

28.10.2008. godine

Saša Ristić, iz Podgorice, prijavio je incident u kom tvrdi da je pretučen u prostorijama podgoričke policije. Naime, Ristić je učestvovao na protestu koji je opozicija organizovala povodom odluke Vlade da prizna nezavisnost Kosova. Policija ga je potraživala poslije protesta zbog sumnje da je počinio krivično djelo „nasilničko ponašanje". Ristić se 28. oktobra dobrovoljno predao policiji u Podgorici. Kako tvrdi 29. oktobra oko 11:30 h policajac ga je iz ćelije br. dva premjestio u prostoriju u kojoj nema prozora, mobilijara i mokrog čvora, koja se žargonski naziva „betonjerka". Ne dugo zatim svijetlo u toj prostoriji je izgašeno i u prostoriju su ušla tri policajca sa fantomkama na glavama, i kako Ristić, tvrdi tukli su ga nogama, palicama i šakama čime su mu nanijeli povrede.

Pravni zastupnik Saše Ristića Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici je podnio krivičnu prijavu protiv trojice nepoznatih policajaca za torturu. Takođe, podnio je predstavku i Upravi policije u vezi konkretnog slučaja. Kako nam je saopštio Unutrašnja kontrola rada policije mu je dostavila odgovor da nije mogla kroz postupak utvrđivanja navoda iz predstavke doći do činjenica koje bi je potvrdile kao osnovanu te da će spise predmeta dostaviti nadležnom tužiocu na odlučivanje i dalje procesuiranje.

28.10.2008. godine

Marija Vujačić iz Podgorice dostavila je dnevnim novinama „DAN" pismenu izjavu u kojoj je opisala incident i kako tvrdi da su je policijski službenici Područne jedinice Podgorica maltretirali u prostorijama policije. Kako je istakla policija ju je uhapsila na ulici i zadržala više od pet sati. Motiv za njeno hapšenje bilo je to što je ona prijateljica Aleksandra Pejanovića koga je policija potraživala kao i Ristića zbog sumnje da je počinio „nasilno ponašanje" na protestu opozicije. Vujačićka je istakla da su je policajci maltretirali, da je jedan od njih gurnuo stolicu i da je pala, kao i da su je policijski inspektori prisilili da potpiše dva papira a da joj pri tom nijesu dozvolili da pozove advokata.

Uprava policije je izdala saopštenje u kom je negirala navode Vujačićke i saopštila da su policijski službenici prema njoj postupali u skladu sa zakonom.

Inicijativa do ovog trenutka nema informacije da li je Vujačićka podnijela krivične prijave nadležnom tužiocu protiv policijskih službenika.

31.10.2008. godine

Aleksandar Pejanović iz Podgorice policiji se predao 31.10.2008. godine, a policija ga je potraživala zbog sumnje da je počinio krivično djelo „nasilno ponašanje" i „napad na službeno lice" na protestu opozicije protiv odluke Vlade da prizna nezavisnost Kosova. Za vrijeme trajanja pritvora od dva dana Pejanović je optužio pripadnike Područne jedinice Podgorica da su ga na brutalan način pretukli u prostoriji koja se naziva „betonjerka". Pejanović je na protestu opozicije zadobio povredu koju je i registrovao dr Aleksandar Filipović na Poliklinici Filipović 13.10.2008. godine i na toj klinici je Pejanoviću ukazana pomoć. U tom izvještaju se navodi samo jedna povreda i to rana na lijevoj arkadi u dužini 2 cm. Nakon izlaska iz policijskog pritvora Pejanović se obratio Kliničkom centru Crne Gore u kom se konstatuju sledeće povrede: krvni podliv na glavi veličine 8×9 cm, potiljačno oguljotina kože veličine 5x1cm, ispod lijevog oka krvni podliv 3×3 cm, u slabinskoj regiji desno krvni podliv veličine 8×7 cm, na leđima tri krvna podliva dimenzija 1×2 cm, u predjelu kičme ilijačne kosti krvni podliv 10×5 cm, u desnoj glutalnoj regiji krvni podliv veličine 12×12 cm koji se nastavlja u krvni podliv po zadnjoj strani desne butine veličine 8×4 cm, na spoljnoj strani desne butine krvni podliv 10×13 cm, na unutrašnjoj strani lijeve butine distalno krvni podliv veličine 6×7 cm, na oba koljena više oguljotina, na unutrašnjoj strani lijeve potkoljenice krvni podliv veličine 8×8 cm i više polja crvenila kože na rukama. Takođe u izvještaju ljekara specijaliste Kliničkog centra navodi se da je Pejanovića dovela policija i da je kazao da su ga u poslednjih 48 sati tukla druga lica, te da je pacijentu bilo teško prilikom snimanja. Pejanović je, kako je naveo zbog toga što mediji nijesu prenijeli istinu kakva jeste, snimio video zapis u kom je ispričao šta mu se dešavalo za vrijeme pritvora u policiji. Video zapis je dostupan na web stranici www.istinaosasi.blip.tv .

Brojni međunarodni i domaći subjekti su osudili prebijanje Aleksandra Pejanovića. Pored domaćih opozicionih političkih partija prebijanje su osudile i pojedine nevladine organizacije. Inicijativa je ovom prilikom osudila prebijanje Pejanovića i pozvala nadležne organe da sprovedu brzu, efikasnu i djelotvornu istragu. Ovaj incident su osudile i „Amnesty International", „Freedom hause" i Misija OEBS-a u Crnoj Gori.

Unutrašnja kontrola rada policije saopštila je da su službenici policije prema Pejanoviću službene radnje preduzeli u zakonskim okvirima.

Osnovni državni tužilac Đurđina Ivanović otvorila je istragu u konkretnom slučaju. Na osnovu saznanja koje ima Inicijativa Osnovni državni tužilac je spise predmeta dostavila nadležnom sudu sa predlogom za pokretanje istražnih radnji. Proces je u toku.

Incident u ZIKS-u

13. septembar 2008 godine

Dvije nevladine organizacije Sigurna ženska kuća i Akcija za ljudska prava iz Podgorice 17. septembra 2008. godine izdale su saopštenje za javnost u kome su navele da je došlo do kršenja ljudskih prava Vladane Kljajić dok se nalazila u Istražnom ztvoru u Spužu. Naime, Milena Kljajić, Vladanina majka, je podnijela krivičnu prijavu protiv službenica ZIKS-a zbog nanošenja teških povreda. Direktorka Sigurne ženske kuće Ljiljana Raičević je saopštila da se lično uvjerila da je Vladana Kljajić u modricama, da otežano govori, da osjeća bolove u bubrezima i da mokri krv. Dalje se u saopštenju navodi, da je Raičevićka uputila pismo predsjedniku višeg suda, Ivici Stankoviću, u kome je zahtijevala hitnu i nezavisnu medicinsku procjenu njenog stanja i njeno odgovarajuće liječenje.

Istražni sudija u Podgorici Radomir Ivanović je obavio razgovor sa Vladanom i naredio da Vladana dobije poseban ljekarski pregled koji će obaviti vještak dr Dragana Čukić.

Ovaj incident je prijavljen i kancelariji Zaštitnika ljudskih prava, čija je Zamjenica, Marijana Laković posjetila tim povodom ZIKS i obavila razgovore sa Vladanom, direktorom ZIKS-a kao i sa jednom od službenica koje su učestvovale u incidentu. Kancelarija Zaštitnika će pratiti postupak kod nadležnih državnih organa.

Uprava ZIKS-a je saopštila da je Kljajićka prilikom raporta, zbog disciplinskog prestupa, u kancelariji načelnika zatvora Podgorica fizički napala na službeno lice koje je obezbjeđivalo i tom prilikom nanijela teške povrede službenici ZIKS-a u predjelu lica. Te da bi je spriječile u daljem nanošenju povreda službenice ZIKS-a su upotrijebile fizičku silu u skladu sa zakonom. Dalje se navodi da je ZIKS 8. septembra protiv Kljajićke Osnovnom državnom tužiocu podnio krivičnu prijavu zbog napada na službeno lice i nanošenja teške tjelesne povrede.

Osnovni državni tužilac u Podgorici Inicijativi je dostavio informaciju da je 29.09.2008. godine, postupajući po krivičnoj prijavi Uprave policije ispostave Danilovgrad, stavio istražnom sudiji Osnovnog suda u Danilovgradu predlog za preduzimanje istražnih radnji protiv dvije službenice ZIKS-a zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda izvršenog na štetu pritvorenice Kljajić.

Postupak pred Osnovnim sudom u Danilovgradu je u toku.

Zaključci i preporuke

U Crnoj Gori u ovom kvartalu desio se manji broj slučajeva torture nego u prethodno posmatranim periodima, ali je taj broj još uvijek na zabrinjavajućem nivou.

• Istrage za sve slučajeve u kojima se građani žale na postupanja policijskih službenika ne sprovode se hitno, temeljno i djelotvorno od strane nadležnih institucija. Istrage moraju biti javne u svim svojim fazama, nadležne institucije moraju obavijestiti javnost o toku istrage. Istrage moraju biti djelotvorne i voditi sudskom gonjenju i kažnjavanju počinilaca.
• Postoje slučajevi u kojima građani nijesu dobili pravo na pravnog zastupnika i pregled kod doktora po vlastitom izboru. Država mora raditi na uspostavljanju minumuma standarda za prevenciju torture. Svim licima bilo da se pozivaju na informativne razgovore ili da su privedena zbog sumnje da su počinila krivična djela treba omogućititi pravnog zastupnika od prvog momenta, mogućnost obavljanja telefonskog poziva i izbor doktora i pregled bez prisustva policijskih službenika u vidnom okruženju.
• Prostorije za zadržavanje lica nijesu u skladu sa međunarodnim standardima. Inicijativa podržava odluku Uprave policije da ove prostorije adaptira i postavi video nadzor. Smatramo da iako je ovaj korak važan, nije i dovoljan da se spriječi tortura. Zato smatramo da Uprava policije ima obavezu da u zabranu zlostavljanja uključi dodatnu edukaciju svojih službenika koji imaju kontakte sa licima lišenim slobode.
• Kazne pred disciplinskim organima, prema policajcima za koje se ustanovilo da su prekoračili svoja zakonska ovlašćenja i policijsku etiku su blage i često nesrazmjerne sa onima koje izriče sud. Kazne moraju biti srazmjerne počinjenim prekoračenjima kako bi i ostvarile preventivnu svrhu. Kažnjavanje mora obuhvatiti i policajce koji ne sprečavaju ili ne prijavljuju kolege u vršenju nezakonitih radnji.
• Napadi na službena lica moraju se sankcionisati u skladu sa zakonskim propisima i na taj način zaštititi službena lica u obavljanju svoje dužnosti. Razmotriti pooštravanje kazni za napad na službeno lice.
• Natavak neprihvatljivog ponašanja službenika policije prema novinarima zabrinjava. Država mora zaštititi i osigurati nesmetan rad novinara i u kriznim situacijama. Oni se u ovim situacaijama ne smiju smatrati nezgodnim, i kazniti odgovorne policijske službenike.
• U incidentu koji se dogodio u ZIKS-u kvalifikacija krivičnog djela trebala je da stoji kao „zlostavljanje i mučenje", tačnije „nezakonito kažnjavanje" a ne „nanošenje lakih tjelesnih povreda" jer optužbe koje je Kljajićka iznijela upućuju na prvi slučaj.

III Politički motivisano nasilje

        Inicijativa mladih za ljudska prava zabilježila je šest slučajeva politički motivisanog nasilja u ovom periodu. U ovom kvartalu bilježimo rast politički motivisanog nasilja. Incidenti su označeni kao vjerska netrpeljivost, napadi na prostorije političkih partija i nastavak pritiska na svjedoka deportacije bosanskih izbjeglica Slobodana Pejovića uništavanjem njegove imovine.

Kratak opis slučajeva:

04.10.2008. godine

Automobil u vlasništvu Miodraga Baletića zapaljen je 04. oktobra oko četiri sata ujutru. Baletić je predsjednik Odbora Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) u Nikšiću. Uviđaj na licu mjesta je izvršila nikšićka policija. Saopšteno je da je auto zapaljeno na način da je benzinom poliven prvi desni točak automobila a zatim zapaljen. U izjavi za „Vijesti" Baletić je optužio one kojima smeta CPC.

Inicijativa do sada nema saznanja da li je Uprava policije identifikovala počinioce ovog djela.

07.10.2008. godine

Na sjednici Skupštine Crne Gore dok je trajala rasprava o Izvještaju o stanju tržišta osiguranja došlo je do incidenta između poslanika Demokratske partije socijalista Obrada Miša Stanišića i Socijalističke narodne partije Velizara Kaluđerovića. Kako su prenijeli mediji nakon kraće verbalne prepirke pomenuti poslanici su krenuli jedan prema drugome dok su njihove kolege spriječile da dođe i do fizičkog sukoba. Poslanici su jedan drugome uputili prijeteće riječi.

O ovom incidentu nadležni skupštinski organi se nijesu izjašnjavali.

13.10.2008.godine

Povodom odluke Vlade Crne Gore da prizna nezavisnost Kosova opozicione političke partije su organizovale protesno okupljanje građana ispred Skupštine Crne Gore 13. oktobra. Na protestu je došlo do sukoba između demostranata i policije. Određen broj demostranata je napao policijske službenike bacajući na njih kamenice, flaše kao i pirotehnička sredstva.

U neredima je povrijeđeno 26 policijskih službenika i 11 građana. U toku noći 13/14 oktobra policija je izvršila oko 20 uviđaja na licu mjesta kojom prilikom je utvrđeno da je na objektima Skupštine Crne Gore, Predsjednika, Pošte, Centralne banke kao i većem broju privatnih objekata, policijskim i privatnim motornim vozilima konstatovana značajna materijalna šteta. Utvrđivanje iznosa materijalne štete u nadležnosti je opštinskih organa Glavnog grada. Inicijativa je uputila zahtjev za slobodnim pristupom informacijama Glavnom administratoru Glavnog grada, ali do sada nijesmo dobili informacije o visini počinjene materijalne štete.

Uprava policije je protiv 17 lica podnijela krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužiocu, dok je Područnom organu za prekršaje podnesen zahtjev protiv 26 lica navodi se u dopisu Uprave policije Inicijativi. Protiv organizatora skupa nije procesuirana prijava.

18.11.2008. godine

Prostorije Socijalističke narodne partije (SNP) koje se nalaze u Bloku V u noći između 17.11. i 18.11.2008. godine su kamenovane. I tom prilikom polomljena su prednja stakla od kancelarija. Predsjednik opštinskog odbora SNP-a, Velizar Kaluđerović istraživaču Inicijative  je kazao da se SNP na toj lokaciji nalazi blizu deceniju i da im se nešto slično nije desilo. Takođe je istakao „da bi mi u SNP-u veoma voljeli da se počinioci otkriju, jer u suprotnom ostaje sumnja da je mogući motiv da se kamenice bace na SNP pokušaj zastrašivanja funkcionera i aktivista SNP-a uz poruku koja bi mogla da glasi ućutite ovo Vam je samo blaga opomena ako nastavite kao do sada slijedi mnogo oštriji atak prema vama". I dalje je istakao „Mi smo u prvoj reakciji nakon što se ovo desilo poslali poruku svima da ako je napad motivisan nečijom namjerom da nas zastraši onda je to bio samo pucanj u prazno. I funkcioneri i aktivisti koji dolaze u ove prostorije i ukupno naša partija nastavljaju doslednju političku borbu za pravednije crnogorsko društvo, borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala". Kaluđerović je kazao da je policija bila na licu mjesta i da ih za sada niko iz policije nije obavijestio o rezultatima istrage.

18.11.2008. godine

Slobodanu Pejoviću iz Herceg Novog demolirano je auto 18.11.2008. godine. Pejović je svjedok o deportaciji bosanskih izbjeglica početkom 1992. godine.  Od kada je počeo da svjedoči u ovom procesu Pejović je više puta bio ugrožen, uništavana mu je imovina i pristizale su mu prijetnje.

NVO Akcija za ljudska prava je osudila poslednji napad na Pejovića u vidu uništavanja njegove imovine i podsjetila na ranije česte slučajeve napada na njegovu bezbjednost i imovinu. I zatražila od nadležnih državnih organa da zaštite Pejovića na način što će pronaći i kazniti počinioca i nalogadavca poslednjeg djela.

Istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Saša Zeković povodom saznanja za demoliranje automobila bivšem službeniku Ministarstava unutrašnjih poslova Slobodanu Pejoviću obratio se direktoru Uprave policije zatraživši informacije o preduzetim mjerama i radnjama i provjeru bezbjednosnih prilika samog Pejovića.

           Uprava policije je dostavila odgovor u kom se navodi da je na automobilu, koji je u vlasništvu Slobodana Pejovića, polomljeno staklo na prednjim desnim vratima uz konstataciju da je do loma došlo usled udara kamena, čiji su se djelovi nalazili u vozilu. Takođe u odgovoru stoji da službenici Područne jedinice Herceg Novi preduzimaju mjere i radnje na otkrivanju počinioca a da dosadašnje aktivnosti u ovom slučaju ne ukazuju na osnovanost sumnji g-dina Pejovića.

Takođe u odgovoru stoji da „na osnovu raspoloživih saznanja i podataka, rukovodilac i starješine PJ Herceg Novi smatraju da ne postoje izvori prijetnji prema gospodinu Pejoviću, posebno ne zbog njegovog svjedočenja o deportaciji tokom 1992. godine".

Akcija za ljudska prava je istakla da od maja 1992. godine, kada je odbio da učestvuje u izvršenju Ratnog zločina protiv izbjeglica, život Slobodana Pejovića ozbiljno je bio ugrožen tri puta, dva puta mu je uništavana imovina i nebrojeno puta mu je prijećeno usmeno. I dodaje se da ni jedan izvršilac ovih napada i prijetnji do danas nije kažnjen.

28.11.2008. godine

Nepoznati počinioci ili više njih, kako su prenijele dnevne novine „DAN" 30.11.2008. godine, kamenovali su prostorije Demokratske srpske stranke (DSS) u Nikšiću. Polomljeni su prozori na prostorijama DSS. Kako se navodi incident se dogodio poslije sastanka Opštinskog odbora DSS. Iz DSS-a su istakli da ovo nije prvi put da se ovo dešava i dodali da je kamenovanje njihovih prostorija samo epizoda koja se više ne smije ponoviti i ne smije ovakvo ponašanje obilježiti lokalne izbore u tom gradu.

Povodom ovog događaja nadležni državni organi se nijesu oglašavali.

Zaključci i preporuke:

• Veoma zabrinjavaju incidenti vjerski motivisani na relaciji dvije crkve SPC – CPC. Država mora uložiti dodatni napor na otkrivanju počinilaca i srazmjerno počinjenom krivičnom djelu propisati sankcije i naći modalitete da se problemi i netrpeljivosti između vjernika dvije crkve rješavaju na miran i dostojanstven način. Inicijativa poziva crkvene velikodostojnike da se uzdrže od izjava koje mogu produbljivati sukob i podsticati na sukobe, a da u svojim izjavama pozivaju građane na razumijevanje i toleranciju. Pozivamo vjernike da promovišu vjeru, a ne da čine nasilje u ime vjere.
• Nadležni organi moraju uložiti dodatni napor na otkrivanju lica koja su izvršila napade i uništavanje prostorija političkih partija. Ovo je posebno bitno, jer su u nardenoj godini izbori.
• Inicijativa poziva nadležne državne organe da preduzmu sve što je potrebno da se obezbijedi sigurnost i bezbjednost svjedoka deportacije Muslimana, Slobodana Pejovića, kao i da otkrije počinioce napada na njega.
• Inicijativa poziva poslanike Skupštine Crne Gore da se ponašaju u skladu sa etikom poslaničke funkcije, jer ponašanje suprotno tom se multiplikuje u netrpeljivosti kod građana