Ministar zdravlja, rada i socijalnog staranja u dva navrata je upoznat sa svim detaljima vezanim za slučaj sedmogodišnjeg dječaka koji je danima, po Podgorici, viđen, kako obučen u ljetnoj odjeći, prosi i sakuplja hranu. Od strane zvaničnih službi nijesu još uvijek prezentovane sve relevantne informacije o ovom događaju, pogotovo one, koje su dostavili građani. Nije poznato zašto dijete školskog uzrasta, kao što Mario jeste, nije u školi i kako se moglo desiti, da dijete koje navodno nije siromašno i može imati punu njegu, neodjeveno prosi po ulicama i sakuplja hranu. Ipak postupak je još uvijek u toku i treba puštiti socijalne službe, da bez dodatnog komentarisanja, savjesno i profesionalno završe posao.
U potpunosti sam uvjeren da se ministar zdravlja, rada i socijalnog staranja profesionalno i lično zainteresovao za ovaj slučaj i da će učinjeti sve što je potrebno kako bi bez daljeg odlaganja bili, u punoj mjeri, primijenjeni domaći pozitivni propisi, iskazan pozitivan odnos prema međunarodnim mehanizmima zaštite đece i konačno zaštićeni najbolji interesi ovog i bilo kog drugog đeteta u Crnoj Gori.
Takođe, Ministarstvu zdravlja, rada i socijalnog staranja uputio sam inicijativu za otvaranje prihvalitiliša (svratišta) za đecu u skitnji i beskućnike kako bi istog trenutka po registrovanju slučaja mogla dobiti smještaj uz obezbijeđenu ishranu, liječenje i njegu, u trajanju od nekoliko dana tokom kojih bi Centar za socijalni rad našao najpovoljnije rješenje za dalje zbrinjavanje odnosno trajni smještaj. Ovaj projekat je moguće finansirati preko, dostupnog, IPA predpristupnog fonda tako što će biti kandidovan od strane samog Ministarstva. Uvjeren sam da će podršku inicijativi i projektu pružiti i sve međunarodne i domaće organizacije koje se bave zaštitom đečijih i ljudskih prava.
Takođe, izuzetno je važno da se sa svih nivoa sistema i društva građani ohrabre na slobodno i bezposljedično učešće u stalnoj javnoj debati o socijalnoj zaštiti u našoj zemlji, njenom kvalitetu, uspjesima, efektima ali i slabostima, koje je poželjno identifikovati i što prije otkloniti.
Očekujem da ovakve primjere, u budućnosti, uz pojačanje terenskog rada, identifikuju i procesuiraju sami socijalni radnici/ce a građane i subjekte civilnog društva prepoznaju kao konstruktivne monitore i partnere.
mr Aleksandar Saša Zeković
istraživač kršenja ljudskih prava u Crnoj Gori
Djece…djeteta…dijete…
Nepismenost je najgora kada je namjerna, uz svo uvazavanje Vase namjere da date do znanja svijetu sta vi mislite o jezickom pitanju…
Ja bih zamolio slucajnog prolaznika, koji takodje bezmalo skrivenosti potencira svoj stav o jezickom pitanju, da nadje u novijem pravopisu srpskog jezika ijekavsko narijecje… jer ako nije upoznat po najnovijem pravopisu iz 1997 koji je stampala Matica Srpska ijakavski je izbjegnut… i ne lezi vraze, cak je i u Republici Sprskoj od 1993 u zvanicnoj upotrebi ekavski…
Neka vidi i stavove Dr. Branislava Ostojica, akademika CANUa, koji je ucestvovao u pisanju tog pravopisa iz 1997, koji je revoltiran odlukom da se da primat ekavskom (sto ni Vuk nije htio).
To djeca, djeci, itd. je isiljeni standard koji je cak i (vasa) Matica Srpska izbjegla da definise novim pravopisom… sto vas direktno cini (takodje) covjekom proslih vremena i arhaicnih shvatanja.
Kad je Vuk Stefanovic Karadzic bio u Crnoj Gori i sakupljao nase rijeci, da bi od nasih lijepih ijekavskih rijeci ‘napravio’ srpski jezik, mnogo puta je govorio, kako je lijep ovaj nas Crnogorski jezik. Crnogorski jezik je postajao prije Vuka, postoji i danas, i postojace ubuduce kao jezik kojim se sluze drzavljani Crne Gore.
PS: Dijete, djeca, djecak, djecko, djevojka, djevojcica, itd. Oni koji ne vole nase ijekavske rijeci, nemoraju da ih upotrebljavaju, ali ako citaju nase novine, morace se gospoda naviknuti na “to zlo”.