Dosad neuobičajeno brzi pad cijene sirove nafte sa 147,27 dolara za barel na svjetskim tržištima na oko 50 dolara ponajprije treba zahvaliti snažnom usporavanju svjetskoga gospodarstva i financijskoj krizi

Piše: Željko Bukša

Početkom tjedna cijene benzina su, na radost vozača i žalost naftnih kompanija, prvi put nakon gotovo četiri godine pale u Hrvatskoj ispod sedam kuna za litru. I cijene dizelskih goriva, već mjesecima skupljih od benzina, približile su se toj razini. Da je to netko prognozirao ljetos, kad je cijena nafte u srpnju prešla rekordnih 147 dolara za barel, a litra benzina gotovo dosegla 10 kuna, mnogi bi se vjerojatno zabrinuli za njegovo zdravlje. Ali kako se čovjek brzo navikne na dobro, sad su nam tako niske cijene već normalne. Štoviše, svi čiji životni standard poprilično ovisi i o cijeni goriva nadaju se nastavku njihova snižavanja.

Dosad neuobičajeno brzi pad sa 147,27 dolara za barel, koliko je sirova nafta na svjetskim tržištima stajala 11. srpnja, na samo oko 50 dolara za barel sredinom ovog tjedna ponajprije treba zahvaliti snažnom usporavanju svjetskoga gospodarstva i svjetskoj financijskoj krizi. Naime, cijenu nafte na međunarodnim tržištima prije svega određuje omjer ponude i potražnje. Kako je zbog usporenog gospodarskog rasta, koji je u nekim zemljama, primjerice Njemačkoj i Japanu, prerastao u recesiju, već mjesecima znatno smanjena potražnja za crnim zlatom, ne čudi da je njegova cijena u nešto više od četiri mjeseca snižena za dvije trećine.

Zato su se zadnjih mjeseci ubrzano snižavale i cijene naftnih derivata u Hrvatskoj, pa je cijena najprodavanijeg benzina eurosupera 95, koja se u srpnju približila psihološkoj granici od 10 kuna za litru, sad pala na samo 6,8 kuna, a ni eurodizel više nije daleko od još nedavno nezamislive granice od sedam kuna. Najzanimljivije je pitanje što će se ubuduće događati sa cijenama nafte i derivata na međunarodnim tržištima, pa i na mediteranskom o kojem ovise cijene goriva u Hrvatskoj.

Stručnjaci se uglavnom slažu da će ovisiti o tome što će pretegnuti na tržišnoj vagi: OPEC-ovi pokušaji da uzastopnim smanjenjem proizvodnje zaustavi višemjesečni snažni pad cijena nafte ili očekivano produbljivanje problema koji muče svjetsko gospodarstvo, što će dodatno smanjiti potražnju za naftom. Vidjevši da je vrag odnio šalu, OPEC je, želeći zaustaviti za njega krajnje negativni trend, već reagirao i u listopadu odlučio smanjiti proizvodne kvote svojim članicama za ukupno 1,5 milijuna barela na dan od 1. studenoga. Ali, od toga zasad nije bilo mnogo koristi, jer je crno zlato od tada nastavilo gubiti na vrijednosti. Zato se Organizacija zemalja izvoznica nafte sprema ponovo poprilično srezati proizvodne kvote.

Nakon Libije i Kuvajta, prije nekoliko su dana i predstavnici Venezuele i Irana upozorili na to da bi OPEC trebao dodatno smanjiti opskrbu svjetskih tržišta, . Iranski predstavnik u OPEC-u Mohammad Ali Hatibi naglasio je da taj kartel mora ponovo smanjiti proizvodnju kako bi spriječio pad cijene nafte, jer prvo smanjenje nije bilo dovoljno. OPEC je najavio da će se ovog vikenda neformalno sastati u Kairu, a predsjednik te organizacije Hakib Khelil ističe da trenutna slabost tržišta podrazumijeva potrebu da se dodatno smanji proizvodnja za više od milijun barela dnevno.

S procjenama čelnika OPEC-a slažu se i trgovci. Rob Laughlin, broker iz MF Globala, istaknuo je da scenarij potražnje sugerira potrebu još jednog smanjenja. No, napomenuo je da na tržištu postoji određeni skepticizam da će OPEC o tome odlučiti na sastanku ovog vikenda. Ako očekivanu odluku eventualno ne donese na sastanku u Kairu, to će gotovo sigurno učiniti na idućem službenom skupu, najavljenom za 17. prosinca u Oranu u Alžiru. Ipak, stručnjaci upozoravaju da OPEC-ove odluke o smanjenju proizvodnju nemaju brzi učinak, a nerijetko treba i do godine dana od smanjenja proizvodnje da se cijene počnu stabilizirati. Osim toga, pitanje je hoće li njihove mjere postići željeni učinak.

Poznato je da članice OPEC-a i u boljim vremenima uglavnom nisu poštovale propisane proizvodne kvote, nego su zbog želje za što većom zaradom crpile i prodavale više nafte nego je bilo dogovoreno. Sad imaju i dodatni razlog za to, jer im je neočekivano veliko pojeftinjenje nafte znatno stanjilo planirane prihode, a smanjenje proizvodnih kvota još će ih dodatno srezati. Pritom treba imati na umu da mnoge članice tog naftnog kartela dobrim dijelom žive od prihoda koje im donosi izvoz nafte, pa ih se nisu spremne lako odreći.

Da bi se pad svjetskih cijena nafte mogao nastaviti, ukazuju i najave MMF-a i OECD-a o tome da svijet može očekivati najteže gospodarske posljedice tek sljedeće godine. OECD je u novim polugodišnjim gospodarskim prognozama upozorio da će financijska kriza vjerojatno pogurnuti razvijene zemlje svijeta u najdublju recesiju od prve polovice osamdesetih godina prošlog stoljeća. Brojni gospodarski podaci upućuju na spoznaju o tome da je razvijeni svijet zakoračio u recesiju koja bi, procjenjuje se, mogla potrajati najmanje četiri tromjesečja, a blagi oporavak u SAD-u i eurozoni očekuje se tek u trećem tromjesečju 2009. godine.

I MMF upozorava da najgore u globalnoj financijskoj krizi tek slijedi i predviđa da će sve napredne ekonomije u sljedećoj godini doživjeti usporavanje, prvi put nakon II. svjetskog rata. Njihov glavni ekonomist Olivier Blanchard tvrdi da će se globalna financijska kriza pogoršati te da se oporavak gospodarskog rasta ne očekuje prije 2010. godine te da će biti potrebna barem još jedna godina da se globalna financijska situacija ponovo normalizira.

Sve to ukazuje na to da bi se potražnja za crnim zlatom mogla i dalje smanjivati, a time i njegova cijena. Zato nije ni čudno da Michael Lewis iz Deutsche Bank očekuje da će cijene nafte nastaviti padati, možda na razinu između 30 i 35 dolara za barel do kraja iduće godine. No, ima i drukčijih mišljenja. MMF je, unatoč crnim prognozama, svoju temeljnu projekciju cijene nafte u idućoj godini s ranijih 100 dolara smanjio na 68 dolara za barel.

Vjesnik