Predlog mjera za oporavak u vezi sa postojećom globalnom ekonomskom krizom, koje je pripremio predsjednik Pokreta za promjene

Piše: Nebojša Medojević

Privreda Crne Gore je posebno  osjetljiva i zbog dvije veoma važne osobenosti: najvećI dio BDP se kreira u sektoru usluga  i niske pokrivenosti uvoza izvozom (izvozimo 388 mil EUR a uvozimo  1.5 milijardu EUR) po  čemu smo medju svetskim rekorderima, a u Evropi ubjedljivo prvi. Opis toga stanja ne bi bio potpun kad cjelokupnoj slici ne bismo dodali još neke važne dijelove naše domaće stvarnosti: nemamo sopstvenu monetarnu politiku, a na javnu potrošnju u ovoj zemlji otpada  50% BDP-a. 

Velika kriza na finansijskim tržištima svijeta  za sada se pokušava riješiti koordiniranim djelovanjem nacionalnih vlada uz značajnu intervenciju države. Ovaj intervencionizam se pokazao nužnim u cilju preventivnog sprečavanja značajnijeg  negativnog uticaja finansijske krize na tzv. realni sektor, odnosno na cijelu privredu. Moglo bi se reći da je monetarna vlast učinila svoj dio posla kroz pripremu regulative, barem u ovoj fazi, a sada je red na izvršnoj vlasti I Parlamentu da obavi svoj dio posla. Crnogorska Vlada ne može i ne smije biti izuzetak, jer je naše tržište tiijesno povezano sa svijetom i samim time vrlo otvoreno I ranjivo.

Posledice globalne finansijske krize već su pogodile crnogorski bankarski sektor I to se ogleda u smanjenjoj kreditnoj aktivnosti I povećanju kamata . Neki djelovi bankarskog sistema su zbog nagle kreditne ekspanzije koja nije praćena adekvatnom reakcijom centralne banke dospjeli u krizu solventnosti, a u poslednjim mjesecima poajvljuje se I kriza likvidnosti. Zbog vlasničkih veza Premijera I njegovih rodjaka i partijskih i poslovnih partnera sa ovim bankarskim subjektom, postoji osnovana sumnja da će zbog izrazitog konflikta interesa I uticaja na regulatore, mjere koje budu primijenje za rješavanje nesolventnosti I nelikvidnosti biti učinjene na štetu državnog budžeta I imovine. Neke opštine u Crnoj Gori koje su deponovale svoja sredstva kod ovog bankarskog subjekta , već kasne sa isplatama zarada službenicima, zbog nemogućnosti korišćenja sopstvenog novca zarobljenog u ovoj banci. PzP poziva Centralnu banku da učine transparetnim mjere koje su ili će biti primijenjene u postupku eventulane rehabilitacije ili likvidacije nesolventnih banaka. 

PzP u kontinuitetu I vrlo pažljivo prati sve svjetske, ali i domaće trendove I izražava  svoju zabrinutost  trenutnim stanjem koje se ogleda u vidljivom usporavanju ekonomske aktivnosti naših privrednika.  Razumijevajući sadašnje stanje kao upozoravajuće priremili smo set mjera i zahtjeva Vladi Crne Gore kojim bi se ublažio prvi udar globalne  krize na našu privredu  i omogućila priprema mjera aktivne ekonomske politike s dugoročno pozitivnim efektima na privredu, ali i društvo u cjelini:

1.         Odmah transformisati Fond za razvoj u Razvojnu banku koja bi sredstvima iz budžeta, prihodima iz privatizacije i prodaje državne imovine, te sredstvima pozajmljenim po najpovoljnijim uslovima na evropskom i svjetskom tržištu kapitala uz garancije države Crne Gore, finansirala razvojne projekte u sektorima I preduzećima koji bi u kratkom roku osigurali pozitivne ekonomske efekte

2.         Povećati direktnu podršku malim i srednjim preduzećima koja se bave proizvodnjom roba za izvoz, koja su važan faktor za očuvanje i rast zaposlenosti (dokapitalizacija, garancije drzave za kradite za nabavku opreme, nove kreditne linije…)   

3.         Pripremiti Cost -Benefit analizu efekata uvodjenja sopstvene valute

4.         Pripremiti analizu odluke Medjunarodne agencije za kreditni rejting Standard & Poors da svrsta Crnu Goru u kategoriju zemalja visokog ekonomskog I kreditnog rizika  (Grupu 9, zajedno sa Nigerijom, Vijetnamom, Gvatemalom I dr) sa posebnim osvrtom na uticaj enormnog rasta kredita i zaduženosti gradjana I privrede na ovu odluku.

5.         Pripremiti analizu strukture kamatnih stopa , sa posebnim aspektom na uticaj političkih I drugih neekonomskih rizika i predlog mjera za smanjenje ovih rizika

6.         Smanjiti javnu potrošnju I definisati je tako da ne smije biti uzrok rasta troškova poslovanja

7.         Odmah pristupiti racionalizaciji javne uprave na državnom I na nivou lokalnih zajednica I ukidanju nepotrebnih radnih mjesta

8.         Povećati poreze na potrošnju, posebno luksuznu , kao I na bogatstvo, a oslobadjati od poreza investicije u proizvodnju. Uvesti dodatno poresko opterećenje na promet luksuznih proizvoda, višak stambenog prostora, kao I novi porez na imovinu koja bi se iskazivala kumulativno.

9.         Realne plate treba održavati poreskim rasterećenjima

10.       Država ne smije biti uzročnik  nelikvidnosti ni u jednom sektoru

11.       Urgentno popravljati konkurentnost izvoznog sektora kombinacijom mjera fiskalne i monetarne politike (opcija uvodjenja sopstvene valute) i podsticati sektore koji mogu supstituisati uvoz )

12.       Mjerama aktivne politike onemogućiti rast sive ekonomije koja ima plodno tlo u uslovima krize (posebno u oblasti zapošljavanja, kredita po zelenaškim kamatama , prometa akciznih proizvoda)

13.       Kreditni potencijal  banaka treba usmjeriti  prvenstveno ka privredi  a ne prema državi.

14.       Priprema odgovarajućeg socijalnog paketa za podršku najugroženijim slojevima stanovništva, a posebno radnicima koji će zbog ekonomske krize ostati bez posla

15.       U saradnji sa Centralnom bankom provjeriti mogućnost komercijalnih banaka da ponude dodatne olakšice gradjanima u otplati postojećih kredita (produženje roka otplate  I sl) 

16.       Odmah pristupiti izraditi zakona kojim bi se regulisao postupak bankrota porodičnih finansija , u slučaju prinudne naplate kredita od strane banaka

Ne može se više zatvarati oči pred usporavanjem privrednih aktivnosti u svim emitivnim tržištima za naš ionako mršavi izvoz. Opasno je ignorisati sve vidljivije probleme crnogorske privrede. Sada je povoljan trenutak da se otvori ozbiljan dijalog izmedju Vlade, Skupštine, udruženja poslodavaca, sindikata , jer je u toku usvajanje novog budžeta za 2009. godinu, kao jednog od najvažnijih instrumenata uticaja na prevenciju krize I podršku posustaloj privredi.

Upravo je zato i potreban apel Vladi da budžet strukturira I dimenzionira , imajući u vidu da će kriza pogoditi one sektore crnogorske privrede koji najviše učestvuju u BDP – trgovinu, turizam I gradjevinarstvo, te posledično zaposlene u tim sektorima, čija radna mjesta mogu biti dovedena u pitanje. 

U takvoj je ekonomskoj situaciji izrazito je važno voditi računa o jednostavnoj formuli prema kojoj je makroekonomsku stabilnost moguće ostvariti samo ako javni rashodi ne rastu brže od procenta rasta industrijske proizvodnje, poljoprivredne proizvodnje, fizičkog obima građevinskih radova i fizičkog rasta turističke potrošnje.

Dosadašnji obrazac ponašanja, da rast javnih rashoda od 2000 godine znatno premašuje opseg fizičkog rasta proizvodnje, neodrživ je i prijeteći ne samo za nacionalnu ekonomiju već i za državu i društvo u cijelinii. Izvršna vlast mora pronaći unutrašnje rezerve kojima će se amortizovati svi negativni efekti na realni sektor ali i na privredu u cjelini. Već se sada s velikom sigurnošću može predvidjeti otežan pristup finansijskog kapitala na međunarodnom tržištu, porast cijene kapitala, problemi u unutrašnjoj likvidnosti, pad ekonomske aktivnosti, smanjenje plata i zaposlenosti. Upravo radi toga PzP poziva Vladu da ugradi predložene mjere u politiku Vlade za 2009 godinu u vezi izrade budžeta.

PzP je siguran da bez prilagodjavanja  svakog učesnika u tripartitnom dijalogu (Vlada, Sindikat, Poslodavci) neće biti ni  ublažavanja negativnih efekata na poslovanje privrednih subjekata, ali i na život naših građana. Poslodavci će se iz nužnosti opstanka morati prilagoditi novonastalim uslovima. Plašimo se da bi to moglo značiti smanjenje poslova, izvlačenje kapitala van zemlje I otpuštanje zaposlenih

To mora učiniti i izvršna vlast najprije na nivou Vlade a potom ina nivou lokalnih zajednica (bez obzira na predstojeće lokalne izbore). Dosadašnji mršavi rezultati u socijalnom dijalogu sa sindikatima ne ulijevaju nadu u to da postoji razumijevanje socijalnih partnera za novonastalu situaciju ali i zajednički interes da se u novim uslovima svi ponašamo odgovornije i solidarnije. Nećemo imati bolju priliku za ovakve odgovore. Svako odlaganje će doći na naplatu kasnije I to s velikim kamatama. Bude li mudrosti kod vlasti i svijesti o mogućim posledicama I spremnosti na akciju, efekti globalne krize bi se mogli značajno umanjiti.