Čime bi pedagosko -psiholoske sluzbe iuprave osnovnih i srednjih skola krenule u Kampanju da se nisu desile KIDS ŽVAKE ?

Piše: Ljupka Kovačević

Desilo se nešto neočekivano u  Crnoj Gori  a to je potpuni konsenzus o opasnosti u vidu  kids žvaka koje u visokom stepenu ugrožavaju  mir i bezjednost djece u školama. Svi su s na nogama ! Mediji, škole, zdravstvo, policija. Konačno proneđena je tema !

Teme nije nasilje među djecom i svakodnevne intervencije

Tema nisu dječja prava koja se svakodnevno krše od strane nastavnika i roditelja.

Tema nije diskriminacija po svim osnovama koje postoje među djecom i nastavnim osobljem u nekim školama

Tema nije  konzumiranje alkohola u školama.

Tema nije ni korišćenje uobičajenih droga odraslih.

Tema naravno nije jezik kojim djeca pišu i govore u školama koje im roditelji određuju u skladu sa svojom nacionalnom orjentacijom

Tema nije ni nedostatak užine i produženog boravka u školama

Tema nije ni uvođenje vieo nadzora ni policije u škole.

Naravno, ovo su teme nevladinih organizacija koje su po  opisu „neprijatelji sistema i države". Ove teme se samo ponekad pomenu od relevantnih institucija ako se  nekad  pojavi neki ekspert ili međunardoni  stručnjak, nastavnik/ca kao eksces,  neki roditelji kao brižni, neko dijete  sa povredom koja treba veću intervenciju , neki datum koji terba obilježiti ili neki politički izbori. Naravno za „glavni tok"sve su to nebitna i sporadična dešavanja u Crnoj Gori.

Naravno glavna tema i problem našeg obrazovanja je KIDS ŽVAKA naročito kada one ni ne postoje u Crnoj Gori. One su hit upravo zato što ne postoje

Taman kada sam mislila da će djeca u osnovim školama biti pošteđena fatamorgane u kojoj živimo, desilo se!  Nije dovoljan  ovoliki stepen negiranja, potiskivanja, zanemarivanja bijedne realnosti našeg življenja, nije dovoljno projoktovanje fantazija odraslima. I djeca su postala opasna ! Treba im baciti ŽVAKE ! Na vrijeme, svakako, na vrijeme. Da se strave! da nastavnici, roditelji policajci, svi redom imaju dovoljno razloga da im razvaljuju usta pri svakom zalogaju tražeći drogu koje naravno nema. Samo tako, vica radi ! Na vrijeme da se adaptiraju na sve ono što im dalje slijedi od države. Ni jedna linija razvoja ne smije ostati van, ni jedna kreacija ne smije ostati autentična , nijedan izbor slobodan.

Dođe mi da prošvercujem nekoliko  kids žvaka da fatamorgana postane činjenica realnosti. Znam da bi svi ovi koji se ovih dana dižu na noge, dižu svoj glas u odbrani zdravlja djece zaćutali. To bi značilo da je i to kao sve gore navedeno normalna pojava sa kojom treba živjeti i o kojoj treba ćutati. Evropa razumije brigu zbog kids žvake ali ne razumije zašto ni jedno pitanje od vitalne važnosti za obrazovanje i zdravlje djece  nije bilo tema kampanje svih navedenih faktora. Nije valjda da nevladine organizacje mogu da riješe neorganizovanost obrazovnog sistema CG u kojemu nisu u stanju da za dvije godine definišu koje nacionalnosti žive u CG. Izvinjenje u ovakvim situacijama je neprimjereno a benevolentnost je ponižavajuća.

Ljupka Kovačević, psiholoskinja

ANIMA Kotor