Konačno se u Crnoj Gori desio skup koji je brojem prisutnih nadmašio čuvene političke mitinge iz vremena tzv. istorijskih i sudbonosnih odluka.

Piše: Balša Brković

Što je svakako dobro: ako je jedna dama u pristojnim godinama u stanju da okupi više ljudi od naših političara (koji su uglavnom mlađi od nje, iako se doima da su nekoliko vjekova stariji) – ima nade za Crnu Goru.

Takođe važno: ovaj skup nije bio na nekom od trgova, već na jednoj prekrasnoj plaži koja imenom asocira na dvije različite stvari – jednu koja ovdje hronično nedostaje i jednu koje je u Crnoj Gori sve više. Naime, sa još jednim „z" na kraju riječi, to bi bilo – „džez" – a ovako, ostaje samo „jaz" (procjep, razvalina, ono što dijeli) koji je, u našoj domovini, sve prisutniji i to po raznim osnovima.

Ono što je bilo do Madone bilo je – odista spektakularno. No, oni segmenti čitave stvari za koje su bili zaduženi domaćini bili su – daleko od nivoa događaja: totalni saobraćajni kolaps, zaboravljeni novinari, nespremnost policije da „isprati" ovako zahtjevno dešavanje… Pop ikona i apsolutna kraljica „vrhunskog kiča" – pokazala je sve ono što se od nje očekuje – spektakl, ikonografiju dostojnu Las Vegasa, i – razigrano tijelo koje prkosi kalendarima i stereotipima. I korak dalje – ova dama danas izgleda neuporedivo bolje nego li krajem osamdesetih kada je djelovala kao mlada Koničanka koja se upravo sprema na put, brodom do Barija.

Ne znam da li su tamo bili i predstavnici crnogorske opozicije – možda je ovo bila prilika da se porazgovara sa Madonom da se, kao nestranačka ličnost, stavi na čelo ovdašnje opozicije. U principu, bilo bi to O.K. Bolje izgleda i modernije misli od svih naših tribuna. Važna stvar je i činjenica da ona ne pjeva dvadeset godina istu pjesmu – što crnogorski političari, uglavnom, rade. Mada, izgleda da ruski kapital povezuje nju i vrh DPS-a, pa bi logičnije bilo da je vidimo u nekoj narednoj kampanji DPS-a, kao „adut iz potaje". Ona, Sveto i Milo, kako zagrljeni pjevaju „Like a Vigin". Ah, tolikoj nevinosti na jednom mjestu bilo bi teško odoljeti…

Moram priznati da mi je jedan aspekt cijelog događaja bio vrlo zanimljiv. Naime, Madona, i bez namjere, potvrđuje da je general Grahovac u pravu kada, ovih dana, upozorava na prirodu ruskog kapitala, koji, baš kao i slavna pjevačica, ima – hiljadu lica. Evo, mi ruskim novcem (makar dijelom) dovodimo u Crnu Goru Madonu, neprijeporni simbol Zapada. Iza Madone je istorija trijumfa Zapada: ona je, zajedno sa pepsi kolom i papom, srušila komunizam. Istovremeno, geneza ruskih tajkuna koji su finansirali i ovaj događaj makar nekim krakom vuče i do mitskog KGB-a. Zamislite vi sad tu reverziju. To vam je postmoderno doba: sve je moguće zato što više ništa nije stvarno.

Pored Rusa, dolazak planetarne pop ikone, kako smo vidjeli iz medija, finansirala je i crnogorska vlada. To je jedinstven primjer, da jedna vlada finansira događaj koji je ultrakomercijalan, odnosno događaj koji, između ostaloga, i postoji (dešava se) zato što neko (organizator) ima namjeru da zaradi. Vlade u svijetu novac daju za izuzetne događaje čija komercijalna priroda je upitna (klasična muzika, veliki art projekti), a ne za koncerte najpopularnijih muzičara današnjice. Istini za volju, sličan mehanizam postoji u feudalizmu, onom današnjih bliskoistočnih šeika. Doduše oni nemaju vlade, čitava država je njihova, tako da sve to plaćaju iz svoga džepa. Što je transparentnije nego ovo kod nas, gdje je po srijedi maltene isti modus, samo je sve zaodjeveno u institucionalnu pelerinu privida…

Kad smo već kod Rusa, izgleda da je ruski ambasador (što ti je istorijska ljubav između najmanjeg i najvećeg slovenskog naroda), zapravo, u Crnoj Gori gotovo i nepotreban: taj posao ionako sjajno obavlja ovdašnji ministar vanjskih poslova. Sumnjam da bi bilo koji Rus (pa da je od Šeremetjevih ili Potemkina) tako predano zastupao interese Imperije. Čak vjerujem da njegova ekselencija Gerasimov ne mora ići u Moskvu na brifinge. Vjerovatno mu iz Moskve samo poruče: Javi se Milanu, on zna što treba da se radi. To je i značajna ušteda na avionskim kartama. Crna Gora, prva mediteranska gubernija u istoriji Rusije.

I, ruski ambasador (ovaj formalni) poručuje generalu Grahovcu, nekadašnjem pilotu, da on treba da leti, a ne da kritikuje Rusiju. Ja bih, moram priznati, volio vidjeti stvar sasvim obrnutu. Da je Crna Gora ozbiljna država, letio bi ambasador, a general neka ostane na zemlji… I kritikuje do mile volje. Kad već to ne rade oni kojima bi, po nekom prirodnom poretku stvari, to i pripadalo…

Vijesti