Sveštenik CPC Bojan Bojović za \'Vijesti\’ o incidentu u Dragovoljićima

Piše: Tanja Pavićević

Sveštenik Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) Bojan Bojović kazao je za Vijesti da su dešavnja u Dragovoljićima proizvod manipulacije određenih političkih krugova, te da su zato mještani izašli da brane pristalicama te vjerske organizacije da prođu "slobodnom Crnom Gorom do svoje đedovine".

– Hvala državi koja je prvi put reagovala i zaštitila prava pravoslavnih Crnogoraca, prava da idu putem, da dišu vazduh, da vjeruju u Hrista Boga i u Crnu Goru, kazao je najmlađi sveštenik CPC-a, koji je prije završenih studija u Rimu na Akademiji Sveti Maksim ispovjednik (pravoslavni institut) pjevao u podgoričkom pravoslavnom crkvenim horu, nakon čega se pridružio crkvi kojoj i danas služi. Jedno vrijeme Bojović je služio u Kotoru, i vršio funkciju paroha kotorskog i arhijerejskog namjesnika bokokotorskog, da bi, kako je kazao, nakon toga donesena odluka o njegovom premještaju u Nikšić, gdje će, nastaviti rad sa zvanjem nikšićkog paroha.

• Smatrate li sebe hrabrom osobom?

– Neki put se čini da je to ludost. Hrabri su svi Crnogorci i svi oni koji su rekli da su pravoslavni Crnogorci. U Crnoj Gori je to najteže.

• Zašto ste se opredijelili za sveštenički poziv?

– To je familijarna religioznost i moja vjera u Boga. Za ovaj poziv sam se odlučio zbog potrebe da više učestvujem u ispoljavanju duhovnih potreba.

• Zašto CPC?

– Jer sam Crnogorac. Riječ je o duhovnoj vertikali hiljadugodišnje CPC koja nastavlja tradiciju hrišćanske crkve osnovane u četvrtom vijeku na ovim prostorima.

• Pjevali ste u crkvenom horu koji je pri Mitropoliji. Jeste li imali ponuda za angažman iz te crkve prije nego što ste ušli u CPC?

– Zvanično ne.

• Nezvanično?

– Da. Moj odgovor je, sada i tada i uvijek – ne, jer ja sam pravoslavni Crnogorac i sveštenik CPC. Što se mene tiče SPC je naša sestrinska crkva kojoj ćemo mi opraštati grijehove. Ipak, kad pojedinci iz te crkve nastupaju previše ekstremno, moramo ih izopštiti, jer odgovornost postoji i to ne samo pred božijim sudom. To je i razlog zašto mitropolit Amfilohije ne želi da ide u Hag, iako postoje dokazi, fotografije, na kojima on nosi glave djece i govori „ovo su srpska djeca" ne znajući čija su zapravo. Na taj način on je, kao čovjek koji ima dosta znanja i iskustva, širio mržnju.

• Šta se zapravo desilo u nedjelju?

– Ljudi su izmanipulisani, i zato su izašli da nam brane da prođemo slobodnom Crnom Gorom do svoje đedovine. Hvala državi Crnoj Gori koja je prvi put reagovala i zaštitila prava pravoslavnih Crnogoraca, prava da idu putem, da dišu vazduh, da vjeruju u Hrista Boga i u Crnu Goru. Desilo se to da je par ljudi iz vrhova partija u Podgorici našlo svoje ljude u organima partije u Župi i Dragovoljićima, da su oni organizovali narod, i umjesto da u nedjelju budu na Veliku gospojinu u crkvi u 10 sati da se mole Bogu za spas duša i svih hrišćana, oni su se našli na ulicama kaljajući dostojanstvo Crne Gore stavljajući starice da sjede na stolicama posred puta ne bi li spriječili kolonu da prođe. Ti ljudi su bili pod uticajem alkohola, čupali su se sa policijom. Zato su i pohapšeni do 8 i po ujutro. Ja sam bio taj koji je prijavio blokadu puta jer on pripada svima jednako. Poslije su žene, što se vidi na snimcima, gađale policiju kamenjem, jajima. Policija je radila svoj posao, a mi smo samo htjeli da prođemo tuda.

• Da li je bilo prekomjerne upotrebe sile?

– Ne.

• Vi ste kasnije doživjeli dodatnu neprijatnost?

– Krenuo sam sa stricem da ga prebacim do grada kada smo naišli do prepreke kod prodavnice u Dragovoljićima. Zaobišao sam tu prepreku izlazeći sa puta preko livade. Iza mene su išli moji prijatelji. Na glavnom putu Župa-Nikšić, kao u filmovima, neki "mercedesi" su počeli da se trkaju, da nam blokiraju put. Iz automobila su izašli momci koji su počeli da mi lupaju po kolima, pokušavajući da slome staklo suvozača, brave na automobilu. Ubacio sam u brzinu, izbjegao njihov automobil, sišao sa puta i počeo da vozim prema Nikšiću. Tada sam primijetio da nas oni jure, srećom nijesu dirali moje prijatelje, koji su očevici svega toga, i to na daljini od oko tri kilometra pokušavajući da me zbace s puta.

• To ste prijavili policiji?

– Da, to sam prijavio policiji. Ti ljudi su uhapšeni i mislim da će biti krivično gonjeni.

• Bratstvo Bojovića Vas se odreklo preko novina. Kako na to gledate?

– Naše bratstvo je veliko, ima nas preko 200, od kojih je16 krenulo da isključuje samo sebe iz Bojovića. Ipak, oni će biti i dalje naša braća. Iskreno im opraštam zbog svega jer znam da su morali to da urade.

• Zašto su morali?

– Da bi se dodvorili Amfilohiju od koga imaju koristi. Jedan brat im je monah u SPC, i možda će jednog dana biti episkop, drugi dobija finansijsku pomoć iz te crkve, treći radi kao advokat. Zato se oni odriču najbližih svojih, sina njihovog strica.

• Postoji li mogućnost da jednoga dana mitropoliti SPC i CPC budu od Bojovića?

– Moguće.

• Koji je motiv da poklonite svoju zemlju za izgradnju manastira?

– Manastiri su nosioci duhovnosti našega naroda, uvijek su širili misiju kroz narod. U crkvu se ide i ali manastir je taj koji svetinju održava u životu.

• Hoće li manastir biti izgrađen?

– Da.

• Kakav je položaj CPC i koje je rješenje za nestanak tenzija?

– CPC je u teškoj situaciji. Država Crna Gora, kao što se bori za crnogorski jezik, kao što je zaštitila Maticu crnogorsku, mora naći mjesto i za CPC jer je CPC ili cetinjska mitropolija, ili zetska mitropolija, ili barska arhiepiskopija, ili dukljanska crkva ime za hrišćansku crkvu pravoslavnu na ovim prostorima. To se mora desiti na miran način, bez prolivene suze.

Vijesti