Povodom prvog samostalnog nastupa Crne Gore na Bijenalu arhitekture u Veneciji
Piše: Borislav Vukićević
Crna Gora se "u svojoj milenijumskoj povijesti" – da citiram cijenjenog gospodina prof. Branislava Mićunovića, ministra kulture, sporta i medija u Vladi Crne Gore – ove godine časno – i prvi put samostalno – predstavila na "Bijenalu arhitekture u Veneciji " – koji se organizuje, da i to napomenem, već jedanaesti put zaredom.
Neki od nas, naravno, još nijesu u stanju da zaborave prvi, doduše nesamostalni – tada smo nastupali pod firmom državne zajednice Srbije i Crne Gore – ali svakako "istorijski" crnogorski nastup na devetom "Bijenalu arhitekture u Veneciji" 2004. godine, kada je komesar Slobodan – Danko Selinkić, arhitekt iz Rima, predstavio Crnu Goru apsolutno nesuvislim projektom, apsolutno nesuvislog naslova "Eco – Logic".
Ako je suditi po broju ministara iz Vlade Crne Gore – mislim da ih je bilo 5 (slovima pet) – koji su u subotu, 13. septembra svojim prisustvom uveličali čin svečanog otvaranja ovogodišnje crnogorske prezentacije – instalacije – na pomenutoj, prestižnoj manifestaciji – stvar je definitivno uspjela. Cijenjeni dekan podgoričkog Arhitektonskog fakulteta, gospodin prof. dr Goran Radović, koji je u svojstvu crnogorskog komesara prvi govorio na svečanom otvaranju, u to ime je svoje obraćanje prisutnima otpočeo riječima "Cijenjeni ministri… gradonačelnici, dame i gospodo". Uz ogradu da nijesam upućen u sve finese visoke državne etikecije, ipak smatram da je trebalo da se "dame i gospoda"nađu na prvom mjestu, stoga što dame i gospoda glasaju na izborima, pa se na osnovu njihovih glasova formira vlada – u kojoj sjede gospoda ministri.
Iza projekta ovogodišnjeg crnogorskog nastupa na Bijenalu – projekat je naslovljen "Od Arsenala do Porto Montenegra" – stoji uvaženi autor – prof. Aleksandar Keković sa podgoričkog Arhitektonskog fakulteta. Autor je svojim projektom na vrlo inventivan, duhovit i krajnje dopadljiv način tretirao buduću transformaciju bivšeg Vojno brodo-remontnog arsenala u Tivtu u kompleks "Porto Montenegro", što je ujedno predstavlja – citiraću cijenjenog komesara – "najveću transformaciju jednog većeg urbanog prostora u Crnoj Gori". Dakle, "Od Arsenala do Porto Montenegra" je interesantna priča o 118 godina istorije tivatskog Arsenala, uz nezaobilaznu viziju budućnosti. Naime, već je sasvim izvjesna transformacija Arsenala u ekskluzivni turistički kompleks s marinom za mega- jahte.
Na stranu to što je Aron Betski, selektor ovogodišnjeg Bijenala, odabirom teme "Out There. Arhitecture Beyond Building" insistirao na eksperimentalnom pristupu, postavljajući pitanje "kako biti kod kuće u svijetu u kojem kontinualni protok robe, ljudi i informacija erodira svako osjećanje stalnosti mjesta", autor Keković se opredijelio za "klasičan", odnosno "analogan" pristup postavci, odnosno instalaciji – koji se prije svega svojom neposrednošću i direktnošću, odnosno čitljivošču, definitivno izdvaja u moru mutnih, mahom "digitalnih", ili barem u velikoj mjeri "digitalizovanih" nacionalnih prezentacija koje će publika iz čitavog svijeta tokom nekoliko narednih mjeseci imati prilike da vidi u "najromantičnijem" gradu na svijetu.
|
Kako je Vizantija konačno pobijedila u Tuđemilskoj bici Interesanto je i da se dekan Radović, potpisujući tekst u uvodnom dijelu kataloga naslovljen "Crna Gora: Istorija, priroda i kultura", ovom prilikom dokazao i kao vrstan fenomenolog opšte prakse, prepoznatljivo lucidnih, istančanih zapažanja i pitkog stila pisanja. Stoga mu treba oprostiti sitne omaške tipa: "Knez Vojislav, nakon pobjede vizantijske vojske kod Bara 1042. godine, osigurao je samostalnost Dukljanske države". Mislim da je čak i XI vijeku – u ta mutna vremena obavijena velom tajne – trebalo prvo pobijediti Vizantijce u nekoj bitci, pa tek onda razmišljati o samostalnosti države – stoga bi u Radovićem tekstu trebalo da stoji, valjda, da je "Knez Vojislav, nakon pobjede nad Vizantijcima". |
Druga bitna stvar u vezi sa crnogorskom prezentacijom na "Bijenalu arhitekture" je to što centralna crnogorska instalacija zapravo "slavi" jedan krajnje realan i krajnje komercijalan projekat, doduše na "svedeno artistički" način. Kako je crnogorska izložba postavljena u prostoru bivšeg venecijanskog Arsenala – koji na neki način podsjeća na tivatski Arsenal, mada je ovaj venecijanski (donekle) revitalizovan i neuporedivo manje ruiniran od tivatskog – nemoguće je ne konstatovati paralelu, možda i nesvjesnu – koja bi mogla biti protumačena i u svjetlu nekog vida decentne, vjerovatno s naklonošću, ali i s očiglednim osjećajem ponosa intonirane sugestije gradskim ocima Venecije – da i oni malo "porazmisle" o transformaciji svoga Arsenala u neki komercijalniji sadržaj. Jer, složićete se, danas nema "leba" od arhitekture ako je posmatramo isključivo kao oblik umjetnosti.
Crnogorski projekat na "Bijenalu arhitekture u Veneciji" prati i mega- katalog koji se, ako ničim drugim, a ono barem svojom ekskluzivnošću ili luksuznošću – u tu stvar su ulupane grdne pare, siguran sam – kao i fenomenološkim, multidisciplinarnim pristupom – ima tu bukvalno svega i svačega – izdvaja među katalozima ostalih zemalja izlagača.
Tekst profesora Kekovića naslovljen "Arhitektura između nauke i umjetnosti", takođe objavljen u pomenutom katalogu, ocijenio bih kao epohalan i izuzetno važan u kontekstu istorije crnogorske arhitekture. Predlažem da se taj metafizički intoniran tekst – od nesumnjive istorijske važnosti – štampan u fontu "Times New Roman" – u veličini fonta barem 30 – iskleše u crnom granitu – ili barem isčitava lagano, danima, mjesecima i godinama, uz slušanje Karajanove varijante Vagnerovog "Plesa Valkira", recimo.
Uz napomenu čitaocima "Vijesti" da će imati prilike da se o svemu u vezi sa "Bijenalom arhitekture u Veneciji" podrobno informišu u narednim brojevima subotnjeg dodatka "ART" na stranicama posvećenim arhitekturi, ovogodišnjoj crnogorskoj prezentaciji dodjeljujem najvišu ocjenu – "5" – slovima pet (ministara).
Zlatni lav poljskom paviljonu
Zlatnog lava za najbolji nacionalni paviljon na 11. Bijenalu arhitekture u Veneciji dobila je Poljska, za projekat "Hotel Polonia. The Afterlife of Buildings", dok je za najbolju instalaciju na međunarodnoj izložbi Bijenala dobio Greg Lin Form iz SAD, za "Recycled Toys Furniture", javljaju agencije.
Srebrnog lava za najboljeg mladog arhitektu dobila je čileanska grupa "Elemental", koja se predstavila na izložbi eksperimentalne arhitekture, koja je jedna od glavnih postavki 11. Bijenala.
Na ceremoniji svečanog otvaranja i dodjele nagrada 11. Bijenala, čiji je umjetnički direktor Aron Betski, Zlatnog lava za životno djelo dobio je 13. septembra Frenk O. Geri, kako je ranije još saopšteno, dok je specijalnog Zlatnog lava za životno djelo dobio istoričar arhitekture Džejms S. Akerman, saopštili su organizatori Bijenala, koje će od 14. septembra do 23. novembra biti otvoreno za najširu publiku.
U žiriju 11. Bijenala arhitekture su, osim predsjedavajućeg Džefri Kipnisa, i kustoskinja za arhitekturu i dizajn u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) u Njujorku Paola Antoneli, direktor Instituta za umjetnost u Frankfurtu Maks Holein, Farsid Mosavi iz Irana, koji predaje u Školi za dizajn Harvard univerziteta i italijanski kritičar Luiđi Prestinenca Puljisi, specijalizovan za urbano planiranje i predavač istorije savremene arhitekture na Univerzitetu u Rimu.
0 Comments