Kako mogu biti zajedno oni koji su bili za to da se Jugoslavija brani i oni koji su optuživali Jugoslaviju po raznim međunarodnim čekaonicama?

Piše: Brano Mandić

Pitanje postavlja potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović u jesen 1996. godine sa predizborne govornice u Herceg Novom. Dok Marović ubjeđuje prisutne da je protiv crnogorske nezavisnosti, pored njega je parola DPS-a "sigurno", a u gornjem desnom uglu ekrana stari logo RTCG.

To je samo jedan od video zapisa koji svjedoče o novijoj političkoj istoriji Crne Gore na popularnom sajtu YouTube na kome su istaknuti neki od TV priloga sa tadašnjih predizbornih konvencija.

U Javnom servisu kažu da u dokumentacionom centru nemaju kasete iz ključnog perioda novije balkanske istorije, iz kojih bi se najlakše čitala politička transvestija državnog vrha.

Dnevnički prilozi su se brisali jer je falilo kaseta, a mnoge specijalne emisije, TV magazini i dokumentarni snimci su pokradeni.

Urednica informativnog programa Radojka Rutović nema dileme da se radi o varvarskom uništenju i krađi vrijedne dokumentacije, ali kaže da ne zna ko je odgovoran.

"Jednostavno su ti materijali iznijeti iz kuće. U nekim slučajevima pronađemo prazni omot za kasetu sa natpisom dnevnik iz ‘92, ili slično. U drugom slučaju desi se da je kaseta izbrisana.To se vjerovatno sistematski radilo. Nagađam, ali mora da je postojala šira korespondencija, nemoguće je da jedan čovjek sve to sam uradi", kaže Rutovićeva.

Urednik informativnog programa i udarna igla programske politike RTCG s početka devedesetih Emilo Labudović kaže da su sporni materijali "volšebno nestali" ili su prosto izbrisani.

Iako Labudovića mnogi optužuju da je lično iznio iz televizije mnoge materijale, on tvrdi da 1998. godine kada je napustio televiziju, "nije iznio ni olovku".

"Morali smo da se ponašamo po sistemu piši- briši. Tada je video kaseta bila u rangu vrijednosti prosječne kamere, dobijali smo ih na kašičicu od Vladinog sekretarijata za informisanje", kaže Labudović.

Mjesec dana pošto je Labudović napustio televiziju i uhapšen nakon januarskih nereda ispred Vlade, za glavnog urednika RTCG došao je Velibor Čović.

Tih mjeseci, kada je državni vrh nakon decenijske poslušnosti okrenuo leđa Slobodanu Miloševiću, političke izjave iz prve polovine devedesetih mogle su postati potencijalna smetnja.

Ipak, Čović tvrdi da je dolaskom na čelo televizije zatekao već poharanu arhivu snimaka iz ratnih godina.

"Tada je pronađeno samo osam kaseta informativnog programa iz ratnog perioda, a zabavni i kulturni programi su ostali netaknuti ", tvrdi Čović.

Po internoj porceduri RTCG video dokumentacija se mogla uzimati samo uz potpis glavnog i odgovornog urednika ili rjeđe urednika informativnog programa.

Da su krađe počele još u periodu do 1995. godine tvrdi glavni urednik iz ratnih godina Božidar Čolović.

On tvrdi da je "intelektualna bulumenta" povezana sa televizijom učestvovala u tome da do javnosti ne dopru stari snimci sa političarima iz ratnih godina.

Čolović, koji je danas na birou rada, priznaje da nije mogao kontrolisati ko sve vršlja po televizijskoj arhivi od 1989. do 1995. godine kada je bio glavni urednik.

"To je bila kuća u kojoj se u tom nesrećnom vremenu bilo teško snaći. Svi su ljudi bili podijeljeni, malo je bilo profesionalaca. Radnici Televizije, razni tipovi, su krali materijal, montiralo se noću a ujutro snimci osvitali u spotovima političkih partija", priča Čolović.

Osim njega, na mjestu urednika do 1997. godine bili su i nekadašnji šef Marovićevog kabineta Vladislav Ašanin, a kratko je v.d. bio sportski novinar Milorad Đurković.

Jednim klikom na Internetu se može vidjeti kakvo je sve istorijsko blago uništeno ili ukradeno iz arhiva sive petospratnice.

"Kako mogu biti zajedno oni koji ne vjeruju u volju naroda Crne Gore i traže novi referendum? Nikako!", napadao je Marović koaliciju Narodna sloga na predizbornom mitingu u Herceg Novom.

Taj videoklip je pogledalo 180 korisnika Interneta.

"Građani koji glasaju za Demokratsku partiju socijalista… glasaju za jednu pravoslavnu crkvu, glasaju da kao Crnogorci ili Srbi imaju svoj maternji srpski jezik", govorio je Marović.

Političke govore iz prve polovine devedesetih emitovane na YouTubeu uglavnom su potpisani skraćenicom "liberalnisavezcg", a mnogi su pregledani i više hiljada puta.

Poznato je da su mnogi članovi i simpatizeri te partije pravili videodokumentaciju snimajući program RTCG videorikorderima.

Na Internetu se od snimaka RTCG mogu naći predizborne konvencije DPS-a 1996. godine u Danilovgradu, skupštinski govori poslanika DPS-a Marka Miloševića, Dragana Kujovića, Milana Bojanića iz 1993. godine, koji su potpisani kao "poklon" ili "suvenir" od LSCG. Da se radi o snimcima videorikorderom ukazuje i špica dnevnika RTCG koji prekida kadrove iz Skupštine.

"Vijestima" je potvrđeno da iza tih youtube naloga stoji LSCG i da su video klipovi podrška web stranici na zvaničnom sajtu partije.

Osim predstavnike Vlasti, oni koje zanimaju devedesete u Crnoj Gori, na Internetu mogu pronaći govore poslanika LSCG, kao i odlomke iz dokumentaraca o pohodu na Dubrovnik.

U novinarskim krugovima u Hrvatskoj tvrde da Hrvatska radiotelevizija ima "vrlo bogatu" arhivu spornih priloga iz vremena dubrovačkog ratišta, sa političkim izjavama državnih zvaničnika.

Sagovornik "Vijesti" kaže da je u Cavtatu 91. godine dok u Dubrovniku nije bilo struje svaka konavoska porodica koja je držala do sebe svakodnevno snimala crnogorski dnevnik i specijalne emisije.

Interesantno, u RTCG kažu da je u toj kući sačuvana kompletna dokumentacije iz vremena AB revolucije.

Kiro i Emilo crtaju granice

Jedna od "poslastica" na Internetu je intervju Emila Labudovića sa Živojinom-Kirom Radovićem. Novinar i predsjednički kandidat 1992. godine ozbiljnim tonom promišljaju budućnost Balkana.

Gospodine Radoviću, molio bih vas, samo kraće, u kojim granicama vidite tu buduću svesrpsku državu, uslovno nazvano.

U ovim granicama u kojima je ona sada. To znači na rijeci Kupi, tu čvrsto držimo granicu… predgrađu Karlovca, predgrađu Siska…onda od Siska do Beograda, desna obala Save… ovamo, granica je pored Gospića, pored Zadra, pored Šibenika… tamo se nalazimo pored Sinja, pored Livna, pored Duvna, pored Bugojna, pored Travnika… dobro Travnik nije naš sada…Pazi, mi to možemo sve da uzmemo, Srbi mogu sve da uzmu, ali to ne treba – treba ostaviti tom narodu koji neće da bude Srbin…

S obzirom da ste već omeđili tu buduću svesrpsku državu, kakav bi odnos ona trebalo da ima prema ostatku bivše Jugoslavije.

Ostatak bivše Jugoslavije.. mislite Slovenija?

Mislim, ono što ostaje izvan ovih granica koje ste nacrtali.

Slovenija, Hrvatska, Makedonija…?

Zapravo dio Hrvatske, jer evo već…

Zapravo, da bih ja slikovitije to prikazao, ja treba da pitam:šta je to Slovenija? Zašto, recimo, naši ljudi na znaju ko je to Paskistan. Ima sto pedeset miliona… ili recimo Češka. Šta sada treba pominjati neku Sloveniju

Oni su nam susjedi.

Oni su nas prevarili, nisu nam više ni susjedi, mi smo za njih izginuli, nijesu se zahvalili, sada će oni ostat bez Kopra i Portoroža, to će Talijani…

Internet ne prašta ni Sanaderu

Docent na odsjeku za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku Mato Brautović kaže da još nema istraživanja koliko stari politički snimci na Internetu djeluju na građane.

"Sigurno je da djeluju. Naučno je zabilježen efekat objavljenog sadržaja na Internetu na klasične medije, koji pokazuje kako ono što se na webu objavi, vrlo brzo nađe svoje mjesto i u klasičnim medijima", naglašava Brautović, spoljni saradnik na Fakultetu političkih nauka u Podgorici.

On podsjeća da se na YouTubeu mogu naći snimci govora premijera Iva Sanadera na splitskoj rivi iz 2001. godine kada je najavljivao da neće izručiti hrvatske generale Haškom tribunalu, što je kasnije učinio.

Crnogorski premijer Milo Đukanović na YouTubeu govori o ekonomskom bumu ispred mjesne zajednice u Ozrinićima 1996. godine

"U prvih devet mjeseci proizvodnja u elektroprivredi je porasla 123 posto, u crnoj metalurgiji po stopi od 35,9 odsto, a prozivodnja rude boksita je uspješno obnovljena i prati porast aktiviranja kapaciteta Kombinata aluminijuma", govorio je tada Đukanović.

Brautović smatra da je Internet idealno mjesto za političku borbu i da to pokazuje iskustvo zapadnih zemalja.

To je najdemokratskiji mediji koji danas postoji. Svatko s minimalnim tehničkim znanjem i s minimalnim finansijskim sredstvima može biti izdavač – dakle objavljivati na Internetu. Za razliku od klasičnih medija, on omogućava spremanje neograničene količine podataka koji su dostupni globalno i u bilo koje doba dana. Sve što je neophodno jest priključak na Internet. Takvo okruženje stimuliše građane da objavljuju na Internetu sadržaje koji mogu biti kompromitirajući za javne osobe , posebno političare", kaže Brautović.

Vijesti