Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije pre nekoliko meseci se u predavanju održanom u Strazburu založio za izmenu zakonskih rešenja o odnosu države i crkve u Crnoj Gori.
Piše: Vladimir Ilić
Vladika je podsetio da je u pomenutoj zemlji odnos države i crkava još uvek uređen "anahronim komunističkim zakonom iz 1977. godine čiji pravni sadržaj čini položaj verskih zajednica u Crnoj Gori u priličnoj meri neprikladnim u novim uslovima".
Preosvećeni g. Joanikije imao je posebne primedbe na odsustvo verske nastave u državnim školama i na, kako je rekao, nedovoljno civilizovano i verodostojno izveštavanje medija o događajima iz života verskih zajednica.
Crna Gora je zanimljiva za pitanje uređenja odnosa države i verskih zajednica u Srbiji kao svojevrstan "kontrolni slučaj" koji upućuje na situaciju do koje dolazi pri primeni američko – francuskog modela potpunog konstitucionalnog sekularizma. Ovaj model propisuje i Ustav Srbije, ali je on delimično derogiran važećim Zakonom o crkvama i iz njega izvedenim podzakonskim aktima.
Drugim rečima, situacija u Crnoj Gori pokazuje kakvo bi stanje bilo u Srbiji da odgovarajući zakon nije usvojen. Pri tom poređenje ne može da bude striktno: u Srbiji je "anahroni komunistički zakon" prestao da važi još 1993. i sve do 2006. godine područje verskog i crkvenog života karakterisalo je anomično stanje.
Vladika je u pravu kada smatra da je dosledni ustavni sekularizam danas anahron (a moglo bi se naizgled paradoksalno dodati: i još uvek nedostižan ideal) u zemljama poput Srbije ili Crne Gore.
Svaki ustav je nužno daleko od praktičnog života: odsustvo posebnim zakonom obezbeđenih garancija slobode veroispovesti i prava da se ona promeni smanjuje zaštićenost verskih manjina i značajno otežava procesuiranje napada na njihove verske službenike, vernike i sveštenike. U tom smislu Zakon o crkvama i verskim zajednicama bar potencijalno predstavlja nisko postavljeno ali solidno jemstvo verskih sloboda.
S druge strane, ovaj Zakon bi mogao da pruži zaštitu onima kojima je najpotrebnija samo ukoliko bi podjednako važio za sve verske zajednice. Podela na tzv. tradicionalne (odnosno privilegovane) verske zajednice i na one koje moraju da prođu kroz opterećujuću i potencijalno rizičnu proceduru preregistracije u velikoj meri onemogućava ostvarivanje poželjnih efekata.
Rešenje je u promeni Zakona u pravcu priznavanja vremenski prve registracije verskih zajednica kad god do nje došlo.
Danas







0 Comments