Prateći regaovanje crnogorske javnosti i medija, povodom  hapešnja najtraženijeg Haškog optuženika Radovana Karadžića stiče se utisak (ne)namjerne "neobaviještenosti o ovom dogadjaju".

Piše: Sonja Radošević

–Da li bi ste želeli da vlasti Crne Gore budu obaveštene o vašem hapšenju. Ako to želite, molima vas obavestite me, pa ćemo se pobrinuti o tome – upitao je sudija Haškog tribunala  Alfons Orije  bivšeg ratnog vodju bosanskih Srba Radovana Karadžića prilikom njegovog prvog pojavljivanja u sudnici Medjunarodnog tribunala u Hagu.

–Ako ne znaju da sam  ovde neka ih neko obavesti ali za sada ne trebam njihovog diplomatskog predstavnika- izjavio je Karadžić.

I zaista, prateći regaovanje crnogorske javnosti i medija, povodom  hapešnja najtraženijeg Haškog optuženika Radovana Karadžića  stiče se utisak (ne)namjerne "neobaviještenosti o ovom dogadjaju."

Čini  se da je ova vijest za Crnu Goru bitna koliko li informacija o izumiranju kornjača sa Galapagosa.

Većina domaćih medija kojima je u "control  panel" ušao "gospodar", ovom temom koja je udarna u svim svjetskim medijima, bave se emitujući šture agenciijske informacije.

Neupućeni posmatrač bi zaista mogao da se zapita "pa dje bješe ta Bosna i ko je taj pa sad Radovan Karadžić."

Tu se krije i suštinsko pitanje  zašto DPS-SDP televizija koja sebe naziva javnim servisom, zašto nije imala svog izvještača iz Beograda, u periodu nakon hapšenja i tokom izručenja Karadžića Hagu.

Za nepovjerovati je da nijesu imali finansijkih mogućnosti za to kada nam svake večeri sa izvještačima  sa lica mjesta, od Brisela do Vašingtona, serviraju informacij o tome šta je bilo koji " šrafčić" iz državnog nam aparata kazao o "europskim i euroatlanstkim integracijama " fedualne nam Crne Gore.

Možda RTV Crne Gore nije ni znala da je Karadžić uhapšen?

Ili bi priča o Karadžiću mogla uzrujati našeg premijera i brojne mu partijske kolege i biznismene-dojučerašnje sardanike ratnog vodje bosanskih Srba koga optužnica tereti za najteže zločine počinjene u BiH- zločin genocida, ratne zločine i zločin protiv čovječnosti. Za projekte u kojima su učestvovali i oni.    

DPS-SDP televizija već je najavila da neće prenositi tok sudjenja Karadžiću. Aktuelni nam premijer i drugi zaslužni članovi vladajuće elite ne smiju biti uznermireni infromacijama iz Haga- zašto bi ih  sada podsjećali na druženje sa Karadžićem, na zajedničko izvodjenju radova na projektu "Velika Srbija", na rušenje Sarajeva, na masakr u Srebrenici, na to da su Djukanović  i drugovi sjedili u VSO Vojske Jugoslavije kada je Bosna gorela, da su vojne i paravojne snage Srba iz BiH, Srbije i Crne Gore snabdjevali oružjem iz barske luke, da su gorivom punili tenkove koji su ravnali Bosnu, raspamećivali njen narod.

Ne dragi naši sugradjani, oni su "oprali" svoje ruke od svega toga, ne znaju za bosansku targediju, a Karadžića sigurno nikada nijesu sreli. Oni, naši "Dabići",  nijesu promijenili lik, oni su se samo presvlačili -iz jedne unifrome u drugu. Iz džempera u armani i versaci odijela.

Premijer Djukanović, sveti nam borac za mir – Sveto Marović, zajedno sa ljudima iz uskog im okruženja, dok je Bosna gorela zahvalujući njihovoj neskrivenoj ljubavi sa Miloševićem, već su se uveliko bavili već pomenutim biznisom- švercom oružja, nafte, cigareta.

Vlast tadašnja i sadašnja, okruženja mafijom, udarila je temelje onoga što sada imamo – privatno mafijaške države u kojoj su organizovani kriminal i korupcija sastavni dio života a oni vladari svih nas – I vladari cjelokupne teritorije Crne Gore koju bezdušno prodaju- kao svoju djedovinu.

Ako ih pitate reći će vam, tačnije odbrusiti, da oni nikada nijesu bili u ratu a sa Miloševićem su sadrajivali čisto da Crna Gora ne bi postala druga Bosna.

Oni o zločinima o kojima su odlučivali, kako tvrde, nikada nijesu čuli.  Zato prenosa sa sudjenja Karadžiću neće ni biti – mogle bi "uspavane široke narodne mase " u nekima od priča Radovana Karadžića prepoznati ovdašnje likove, i cara i careviće u novim  odijelima.  

Mogao bi neko neznaven, kao ono dijete iz jedne priče,  primijetiti da je "car go".

Ili bi slučajno na nekim ne tako davno uslikanim fotografijama, prepoznali mnoge od naših vladara u zagrljaju sa bivšim ratnim vodjom bosnaskih Srba. Možda Karadžić čuva i nagradu "Risto Ratković" koja mu je dodijeljna u vremenu ljubavi.

Jer, fotografije i dokumenta se čuvaju. Tako je isplivala i ona gdje se naš vrli ministar inostranih poslova Milan  Roćen nalazi u društvu upravo neznanoga im, i nepoželjnog Radovana Karadžića i Vladimira Žirinovskog.

A Karadžić u Hagu izjavi da je izmedju ostalog i državljanin Crne Gore. Vjerujem da ako je do sad i bio, da su ga istog dana izbrisali sa tog spiska. Ali, gumica ne briše sve.

Prošlost se može skrivati ali se od nje ne može pobjeći.

Zato naši  Dabići – ne žele slušati na svojim medijima haškog optuženika Radovana Karadžića.

Oni nijesu ratovali – ni u Hrvatskoj, ni u Bosni. To tvrdi i njihovi neovisni novinari  ali i neki od starih – novih likova iz tih država poput Stjepana Mesića. Potpomognut režimskim neovisnim novinarom, Mesić ustvrdi da Crnogorci nijesu napadali Hrvatsku.

Kad "gospodar" ispiše svoju novu istoriju,  jedina  tačka za analize budućih pokoljena i jedino otvreno pitanje biće – zašto su Crnogorci plaćali odštetu Hrvatima za neke krave Konavalske?

Da nije te "istorijske" činjenice o datih 300.hiljada eura za krave iz Konavala, ne bi se ni znalo da smo nedje tamo početkom 90-ih prelazili granicu ka Hrvatskoj.

Zato ne spominjite im neke tamo njima neznavene Slobodane, Radovane .. Bosne..

Zbilja .. ko je Radovan i dje bijaše ta Bosna ?