Crnogorski političari su ponovo pokazali svoju nezaježljivost i bezprizornost trudeći se bezpoštedno da ovaj veličanstveni uspijeh naših vaterpolista-vulgarizuju i zloupotrebe- pretvarajući spontanu svečanost u još jedan politizovani miting

Piše: Duško Kovačević

Da je Crna Gora oboljelo i patološko- rezignirano društvo vidljivo je i jasno u svakom aspektu njenih institucionalnih, socioloških i političkih struktura.To je stara i tragična priča na koju često zabrinuto opominju kako dobronamjerni domaći intelektualci tako i najeminentnije međunarodne monitoring organizacije.

Ne postoji ni jedan segment naše egzistencije a da nije preplavljen primitivnim politikantstvom koji sa sobom donosi truli zadah prorežimske sveprisutnosti koja guši i razara sve što pripada i ne pripada političkom svijetu. Partijski jastrebovi, režimske mračne uhode nalaze se na svakom mjestu, svakom koraku i nemoguće ih je izbjeći. Samo u Crnoj Gori i nigdje više u Evropi postoje partijski naučnici, istoričari, pijesnici, slikari, akademici, pjevači, glumci, sportisti…Sve što bivstvuje, živi mora biti isprepleteno i prožeto   partijskom pripadnošću, naročito vladajućom!Odanost gospodaru je opšte i klasično mijesto naše tradicije. Zar nije obaveza  sadašnjosti da ispravlja zablude i lutanja prošlosti? U Crnoj Gori ne,nasuprot! Upravo se igra na zlim duhovima i antagonizmu  čija kob nas prati od iskona.

Svaka priča, događaj, manifestacija, grupni ili individualni uspijeh odjednom dobijaju stranačko-politikantski kontekst i postaju jeftini proizvod za reklamiranje dnevnopolitičkih poteza establišmenta na vlasti, gradonačelnika ili presjedničkih kandidata! Kako se lako nečiji talenat i karijera pretvaraju u instant igračke koje će jednodnevno poslužiti u političke besprizorne svrhe. Sve je pamflet,propaganda i mamac. Unajmljeni intelektualci, čim počne izborna trka, postaju slatkoriječivi pajaci i šarlatani, univerzitetske  katedre i forumi transformišu se u vašare šerenih laži i obmanjujućih obećanja a lojalni profesori i dekani- apologete režimske „patristike".

Sjetimo se samo crnogorskih umijetnika koji su ponizno u gomilama trčali za putujućim cirkuskim karavanima DPS-a, uz nezaobilaznog Šoka, da doprinesu i potpomognu izbornoj kampanji i aktuelnim državnim projektima. Stvaralaštvo i nastanak  umjetničkih projekata nekih naših angažovanih i zaslužnih „umjetnika", kalendarski se precizno mogu pratiti kroz izborni proces. Ako su blizu izbori, perlamentarni, lokalni ili puka partijska akcija-eto novihp pjesama, pozorišnih premijera, publiciteta, medijskog prostora, naravno uz neizbježnog Šoka, najvjernijeg DPS „umjetnika" i ovjenčanog šampiona dodvorništva i podilaženja elitama na tronu, uprkos  jakoj i brojnoj konkurenciji. Mnogi „stvaraoci" su zahvaljujući političkim mitinzima živjeli osjećaj velikih zvijezda nastupajući pred hiljadama ljudi. Istina, ta bajka je kratko trajala. Dok se ne završi miting. Suviše kratko, zar ne?

Najrigidniji primjer prisustva politike u svim porama naših života najdecidnije nam odslikava doček naših zlatnih vaterpolista poslije fantastične igre i zasluženo osvojenog zlata na evropskom prvenstvu u Malagi. Crnogorski političari su ponovo pokazali svoju nezaježljivost i bezprizornost trudeći se bezpoštedno da ovaj veličanstveni uspijeh naših vaterpolista-vulgarizuju i zloupotrebe- pretvarajući spontanu svečanost u još jedan politizovani miting. Gradonačelnik Mugoša uz režirano prisustvo stranačke  zastave koristi razdraganu i veselu atmosferu i za govornicom pokazuje podignutim palcem simbol DPS-a i mesijanski najavljuje buduće poteze i radne pobijede gradske uprave. Školski primjer najnižeg oportunizma! Nečuveno. Na kraju krajeva što će Mugoša, Ranko i Filip na sceni, naravno što će tu i neizbježni Šok? Kao da su  oni bili u najužem izboru Porobićevih ajkula! Kakav primitivizam i pokušaj iskorišćavanje tih časnih momaka. Gradonačelnik svakako treba da dočeka pobijedom ovjenčane sportiste u svom gradu i to je normalno, ali šta  traži na bini? Sitani smo njegovih govora i svi smo žejieli da što prije čujemo i vidimo aktere velikog uspjeha crnogorskog sporta. Kakav nezdravi  egocentrizam! Vidjelo se jasno na licima pojedinih već umornih vaterpolista-nelagodnost i neprijatnost zbog politizovanja njihovog nelakog uspijeha.

Pomenuta trojka i nezaustavljivi Šok svijesni su  svoje nepopularnosti i animoziteta koji uživaju u velikom dijelu  javnosti i zašto svojim prisustvom uz te popularne momke „kradu" dio njihove slave i sjaja? Sa tim agresivnim naturanjem „silu na sramotu"  sebi ništa ne mogu pomoći ali mogu odmoći tim dobrim momcima u državi velikih podijela. Zašto zloupotrebljavati te velike sportiste, i sve što postoji? Gdje su granice? Zašto pristajemo da se od svega pravi politikantski perfomans, sofistička instalicija iluzija i prevara?

Dokle ćemo, svi skupa, biti statisti i plastelinska sirova masa koju oblikuju po potrebi i sopstvenom interesu? Zna se ko!