Više od 50 nevladinih organizacija je podržalo javni apel koji je dio nevladinog sektora uputio državnim institucijama i javnosti povodom Predloga zakona o divljači i lovstvu.

U javnom apelu se traži povlačenje predloženog zakona iz skupštinske procedure i ustanovljavanje odgovornosti za nastale štete po nacionalni interes Crne Gore u ovoj oblasti u posljednjoj deceniji.

Potpisnici apela kažu da je predloženi zakon "suprotan nacionalnom zakonodavstvu u Crnoj Gori, upravljanju i odgovornosti  u državnoj upravi, principima održivog razvoja, standardima u Evropskoj uniji i suprotan je nacionalnim interesima Crne Gore".

Javni apel su uputili: Milorad Mitrović, izvršni direktor NVO Breznica, Darko Saveljić, izvršni direktor Centra za zaštitu i proučavanje ptica, Radovan Komar, izvršni direktor CEM – za životnu sredinu, Darko Pajović, NVO Green Home, Predrag Popović, NVO Tara, Danilo Mrdak, izvršni direktor NVO Hidroecologica.

---

JAVNI APEL

PREDLOG ZAKONA O DIVLJAČI I LOVSTVU JE SUPROTAN NACIONALNOM ZAKONODAVSTVU U CRNOJ GORI, UPRAVLJANJU I ODGOVORNOSTI  U DRŽAVNOJ UPRAVI, PRINCIPIMA ODRŽIVOG RAZVOJA, STANDARDIMA U EVROPSKOJ UNIJI I SUPROTAN JE NACIONALNIM INTERESIMA CRNE GORE PA GA NE TREBA USVOJITI U CRNOGORSKOM PARLAMENTU.

Apelujemo na poslanike Skupštine Crne Gore da ne nasjednu na obrazloženje predlagača ovog zakona i ne podrže njegovo izglasavanje.

Apelujemo na Predsjednika države Crne Gore da, u slučaju da ovaj zakon bude izglasan u Parlamentu, isti ne potpiše u skladu sa svojom funkcijom i ovlaštenjima.

Apelujemo na državnog tužioca Crne Gore da se upozna sa stanjem i zloupotrebama u oblasti lovstva Crne Gore i da u skladu sa svojom nadležnosti preduzme mjere i zaštiti dobra od opšteg interesa od daljnjeg uništavanja.

Apelujemo na međunarodne organizacije u Crnoj Gori da ostvare svoj uticaj u smislu sprečavanja donošenja ovakvih zakona u Crnoj Gori.

Apelujemo na evropsku asocijaciju lovaca – FACE i međunarodnu asocijaciju – CIC da se upoznaju sa stanjem i djelovanjem Lovačkog saveza Crne Gore i preduzmu inicijative u skladu sa tim.

                      OBRAZLOŽENJE:

Samo nekoliko mjeseci ranije, predlagač ovog zakona, predlažući Zakon o slatkovodnom ribarstvu  je u Parlamentu tvrdio da je nezakonito davati javna ovlaštenja nad opštim dobrima nevladinim organizacijama i da je takva zakonska norma neprihvatljiva! Sada, isti predlagač, u Predlogu zakona o divljači i lovstvu u preko 15 članova zakona predlaže javna ovlaštenja nevladinoj organizaciji – Lovačkom savezu i nenadležno ga proglašava ekskluzivnim nacionalnim udruženjem?!

Četvrta varijanta Predloga zakona o divljači i lovstvu u posljednje tri godine se kao ni sve ostale, ne zasniva na istinitim i realnim razlozima za donošenje novog zakona, na državnoj politici i Strategiji razvoja lovstva, istinitim činjenicama i podacima o stanju u ovoj oblasti, niti na  postojećem zakonodavnom sistemu zemlje, niti na pozitivnim iskustvima zemalja u okruženju i standardima EU, niti na ekonomsko – ekološkim razvojnim principima – niti pak, na bilo kakvim šansama za njegovu primjenu u Crnoj Gori.

Predloženi tekst zakona ne obezbjeđuje, čak i ne apostrofira optimalno upravljanje i gazdovanje opštim dobrima – lovištima i divljači, ne obezbjeđuje održivi razvoj, čak ni opstanak divljači i njenih staništa, ne obezbjeđuje razvoj lovno turističke privrede i zapošljavanja, a u njegovoj izradi nije učestvovao niti jedan stručnjak za ptice i sisare i niti jedna naučna, stručna, nadležna institucija iz Crne Gore!

Istorijat predlaganja, donošenja i neprimjenjivanja lovne legislative: Reformski Zakon o lovstvu donešen 1999. godine (Službeni list br.47, 9. decembar 1999.), predlagač ministar Simović – Zakon nije primjenjen! Odluka Vlade o ustanovljavanju lovišta (Službeni list br. 59, 13. decembar 2001) predlagač ministar Simović – Odluka nije primjenjena! Dvadesetak akata vezanih za zakon – obrađivač Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede – nijesu primjenjene ili su samo selektivno primjenjene! Program razvoja lovstva za period 2004 – 2014 (obavještenje Ministarstva br.0401/26 od 25.02.) naručilac ministar Simović – nikada nije usvojen shodno obavezi iz člana 36 Zakona o lovstvu! Predlog zakona o divljači i lovstvu (decembar 2005) predlagač ministar Simović – predlog povučen iz skupštinske procedure aprila 2007.! Predlog zakona o divljači i lovstvu (septembar 2007.) predlagač ministar Simović – ne zna se sudbina! Nacrt Zakona o divljači i lovstvu (decembar 2007.) predlagač ministar Simović – usvojen na Vladi i sa manjim izmjenama dostavljen Skupštini u vidu Predloga! Predlog zakona o divljači i lovstvu (april 2008.) predlagač ministar Simović – u proceduri! U međuvremenu je Ministarstvo odbilo da izvrši nekoliko rješenja, odluka i preporuka Ustavnog suda, Vrhovnog suda i Ministarstva pravde a vezanih za lovnu kartu, lovačke ispite i druge aktivnosti koje je nezakonito realizovao Lovački savez.

Ovaj Predlog je suprotan svemu čemu Crna Gora danas teži u procesu donošenja i usaglašavanja svoje legislative i prakse sa EU – to je potpuno neprimjenjiv i štetan zakonski projekat, poguban po divlju faunu i cijelu jednu oblast privredne, turističke, kulturološke i naučno istraživačke djelatnosti – suprotno nacionalnom interesu države Crne Gore.

Kao analitički zaključak, za one koji ovu oblast bolje poznaju, nesporno je da se ovdje radi o aktu amnestije za decenijski nerad i organizovani kriminal u oblasti lovstva i želji da se takvo stanje legalizuje, ozakoni i produži – bez koncepta, bez plana, realnih rokova, legalnih nosioca, budžeta… i bez učešća struke!

U periodu od donošenja Zakona o lovstvu 1999. godine do danas zbog odnosa državne uprave do ove oblasti i djelovanja rukovodstva Lovačkog saveza nastale su nemjerljive štete kod svih vrsta divljači i u svim lovištima, čak i u nacionalnim parkovima – u oblasti razvoja lovne privrede, turizma, naučno istraživačke djelatnosti… u oblasti zapošljavanja,  razvoja biznisa i preduzetništva. Odgovornost za to je očigledna, dokaziva i individualna!

Svaki pokušaj primjene ovakvog zakona biće praćen kršenjem brojnih drugih zakona i principa a novi konflikti, sudovanja i odlaganja racionalnih mjera upravljanja u oblasti lovstva su jedino izvjesni.

Predlagač nije postupio niti po jednoj od sugestija dobijenih od strane matičnog odbora Skupštine prilikom povlačenja Predloga zakona aprila 2007. godine.

U ponovljenom predlogu samo je „kozmetički" dopunio desetak članova, sa očiglednom namjerom da učvrsti status NVO Lovačkog   saveza. Kako je ovaj tekst zakona prepisivan – u početku od slovenačkog zakona a zatim četiri puta dopisivan izgubio je svaku autentičnost i koncept pa je zbog suprostavljenosti odredbi i nejasnoća pojmova sada više nemoguće ustanoviti šta je šta u njemu i šta su gdje zakonopisci htjeli da kažu.

Zbog ovakvog stanja opredjelili smo se da najkraće iskomentarišemo samo najkrupnije koncepcijske i materijalne nedostatke ovog zakonskog teksta i Obrazloženja koje ga prati:

NETAČNO JE  gotovo sve što piše u Obrazloženju Predloga zakona vezano za razloge o neprimjenjivanju Zakona o lovstvu iz 1999. godine – ta teza predlagača je do sada više puta demantovana. Jedini razlog za neprimjenjivanje reformskog Zakona o lovstvu iz 1999. godine i svih drugih dokumenata je nerad i manipulacije na relaciji Ministarstvo – interesna grupa koja se netačno predstavlja kao nacionalni Lovački savez. 

NEUSAGLAŠENA JE većina odredbi ovog zakona sa Ustavom Crne Gore (čl. 17, 23, 53, 78, 111 Ustava) i brojnim drugim sistemskim zakonima posebno u odredbama koje se odnose na zaštitu životne sredine, ljudska i građanska prava i principe upravljanja i odgovornosti u državnoj upravi. Među zakone kojima je ovaj zakon neposredno suprotan izdvajamo Zakon o državnoj upravi, Zakon o nevladinim organizacijama, Zakon o lokalnoj upravi, Zakon o turizmu, Zakon o obrazovanju odraslih… a posebno upozoravamo na neusaglašenost sa Nacrtom Zakona o nacionalnim stručnim kvalifikacijama, Zakona o životnoj sredini i Zakona o zaštiti prirode – koje zakone crnogorski Parlament tek treba da donese i kojima se reguliše preko 70% materije iz ovog Predloga zakona?!

Zakonom o divljači i lovstvu se predlaže: bez prethodne primjene postojećeg zakona ili bilo kog drugog akta koji su donešeni u posljednjih devet godina u ovoj oblasti u Crnoj Gori; bez državne politike, strategije i vizije o razvoju lovstva u Crnoj Gori; bez uvažavanja realnog stanja u oblasti lovstva, bez evaluacija, analiza, komparativnih analiza, studija…; bez učešća struke, nevladinih organizacija, javnih rasprava, koncenzusa…; bez učešća i javnog izjašnjavanja lovačkih organizacija o konkretnim pitanjima; bez učešća i izjašnjavanja lokalnih uprava o svojim interesima i konkretnim pitanjima; bez bilo kakvih pouzdanih evidencija i statistika – čak i o broju lovišta, stanju populacija i vrsta divljači, stanju lovne infrastrukture i lovišta…; bez katastara lovišta i lovno privrednih osnova;. bez vidljive namjere da se bilo šta mijenja ili radi u odnosu na dosadašnju praksu; bez vidljive namjere da se lovstvo u Crnoj Gori u narednom periodu razvija u skladu sa principima održivog razvoja kao ekološka, privredna, turistička i naučno istraživačka djelatnost i kao sportska i kulturološka djelatnost ljubitelja prirode i lova u Crnoj Gori.

Sve zemlje u okruženju prvo su donijele ove zakone! Neusaglašenost je očigledna i sa Strategijom održivog razvoja, čak i sa tzv. šumarskom strategijom…

Neusaglašenost sa međunarodnim i evropskim konvencijama i direktivama u dijelu koji se odnosi na odredbe Ptičije direktive EU, Ramsarske i Bernske konvencije… Habitatne direktive EU… kao i nekim drugim standardima je očigledna – tako npr. pojedine vrste divljači su na spisku za lov bez prethodne analize stanja populacije, neke se nalaze na Crvenoj listi IUCN, neke se pojavljuju u Crnoj Gori na migratornom koridoru u povratku sa zimovališta (mart)… – Evropska Unija je zabranila odstrijel ptica koje se vraćaju sa zimovališta pa je odstrijel selica moguć samo tokom jesenje seobe i sl.

Takođe u čl. 36 da bi se u potpunosti ispoštovalo međunarodno i domaće zakonodavstvo moralo je pisati da se "trajnom zabranom lova štite sve vrste koje su zaštićene Rješenjem Republičkog zavoda za zaštiu prirode, Aneksa I Ptičije direktive, Rezolucije 6 Bernske konvencije i vrste koje se nalaze na IUCN Crvenoj listi".

Takođe, potpuno je neprihvatljiv čl. 56 i 62 kojim se reguliše sokolarstvo u Crnoj Gori – prosto zato što ova vrsta lova nije tradicija u Crnoj Gori, zato što su sve vrste sokolova u Crnoj Gori trajno zaštićene, zato što je ovo osjetljiv i opasan način lova po istrebljenje i prirodnih populacija i zato što se u drugim zemljama o ovom načinu lova vodi višegodišnja rasprava sa najčešćim odbijanjem takvih predloga, npr. Slovenija. Mišljenja smo da sokolarstvo ne smije biti legalizovano u Crnoj Gori.

Kako nijesmo ustanovili sa čime je uopšte, ovaj zakonski tekst usaglašen, i kako smo konstatovali da se međunarodni instrumenti prava za životnu sredinu i osnovi evropskog zakonodavstva, nalaze samo pobrojani u Obrazloženju Predloga zakona – mišljenja smo da je samo to je dovoljan razlog da ovaj Predlog bude odbijen.

Posebno upozoravamo na neusaglašenost ovog zakonskog teksta sa Zakonom o lokalnoj upravi, interesima i nadležnostima lokalne uprave za resursima na svojoj teritoriji a u skladu sa standardima i intencijama u EU.

LOVAČKI SAVEZ Crne Gore je nevladina organizacija, iznova registrovana kao Savez lovačkih organizacija u Crnoj Gori – Službeni list CG, br. 34, 8. jul 2002. godine, sa Statutom i mandatom lovačkih organizacija koje ga čine – a ne nacionalna lovačka organizacija, ne paradržavna organizacija, ne organ Ministarstva i ne mogu se ovim zakonom na njega prenositi poslovi državne uprave (čl.52, 53), ne može se ustanovljavati obaveza učljanjavanja i plaćanja drugim organizacijama i pravnim licima u ovaj savez i za njegov račun (čl. 8, 20, 79), ne može se mimo mandata nevladinih lovačkih organizacija upisivati u registar ministarstva i ne može mu se odobravati tamo Statut i propisivati šta će da radi (čl 52, 53), ne može se određivati kada će i koliko da traje (član 92), ne mogu mu se dodjeljivati sredstva iz budžeta izvan zakona koji to reguliše za sve ostale NVO (član 79) i sl.

Svoju djelatnost i nadležnosti Savez crpi isključivo iz mandata koje je dobio od lovačkih organizacija koje su nevladine organizacije i koje su ga osnovale shodno Zakonu o nevladinim organizacijama.

Utisak je međutim, da je rukovodstvo Lovačkog saveza odmah po osnivanju okrenulo leđa organizacijama koje su ga formirale a zajedno sa organima Ministarstva i neposredno odgovorno za slabljenje lovačkih organizacija i faktički uništenje sistema državnog upravljanja i gazdovanja divljači i lovištima u Crnoj Gori u posljednjoj deceniji. Sada, ovim Predlogom zakona na nezakonit način, zanemarujući da Savez nije samo njegovo rukovodstvo već i cjelokupna lovačka baza – predlagač namjerava da „teroriše" ne samo lovačke organizacije, lovnu struku i institucije već i privredna društva kao korisnike lovišta i lokalne uprave kao osnovače javnih preduzeća za lovstvo.

Interesantno bi bilo saznati ko će i kako obavezati npr. jednu Vektru ili neko javno preduzeće da se učlani u takav Savez, traži od njega saglasnosti i odobrenja, uplaćuje mu sredstva…?! I kako to da je Lovački savez sposoban i zaslužan  a lovačke organizacije krive za neprimjenjivanje zakona i sva zla u lovstvu. Više od toga – zakonopisci posljednje četiri varijante Predloga zakona o divljači i lovstvu su u ime Ministarstva ljudi iz rukovodstva takvog Lovačkog saveza uz logističku podršku «prijatelja» iz Ministarstva, nekih službi i sl. To objašnjava  zašto se uporno insistira na neustavnim, nezakonitim, stručno i empirijski nekonzistentnim normama i zašto se jedna nevladina organizacija izdvaja i promoviše u parakselans državni organ sa javnim ovlaštenjima.

UPRAVLJANJE I ODGOVORNOST

Predlog zakona u cjelini abolira i ozakonjuje dosadašnju praksu i stanje. Država nikada nije donijela nacionalnu politiku za ovu oblast i nema viziju kako da riješi nagomilane probleme. Umjesto formiranja organa državne uprave (direkcije, uprave…) za lovstvo Ministarstvo izmješta poslove u Savjet za lovstvo pri Vladi Crne Gore (čl. 80, 81) ili u nadležnost NVO Lovačkog saveza – što će zasigurno biti novi doprinos u zakonodavnoj praksi u Evropi. Budućim korisnicima novoustanovljenih lovišta predlagač daje u nadležnost izradu osnovnih dokumenata – Katastra lovišta i Lovnoprivredne osnove čime im omogućava da sami, u skladu sa svojim interesom uređuju i određuju uslove zakupa lovišta. To rješenje je ravno skandalu i zasigurno bi podrazumijevalo i krivičnu odgovornost. Jednako kao i odredbe o Programu razvoja lovstva, centralnoj evidenciji i Katastru lovišta – ne zna se ko će, kakvom metodologijom, kako i kada donijeti ova osnovna dokumenta bez kojih nema sistema upravljanja. Po našoj procjeni za to je potrebno najmanje dvije godine, cjelokupni stručni kapaciteti i specifična stručna metodologija. Rokovi koje je predlagač dao za izradu Lovnoprivrednih osnova kao i ustanovljavanje lovišta su neozbiljni i sa njima će otpočeti period ponovnog odlaganja i neprimjenjivanja i ovog zakona – ako bude donešen. Ovakav koncept upravljanja i odgovornosti ne obezbjeđuje ni minimum obaveza koje država izvršava prema dobrima od opšteg nacionalnog interesa. Ovakva upravljačka šema mogla je nastati samo iz potpunog neznanja ili namjere da se u ovaj zakonski projekat ugradi korupcija i kočnice za održivi razvoj, čak i opstanak. Zasigurno jedinstven i zastrašujuć primjer za jedan zakonski projekat.

LOVIŠTE I LOVNA PODRUČJA (čl. 11, 12 – 22, 88, 91)

Ustanovljavanje lovišta i lovnih područja je visoko zahtjevan i interdisciplinaran naučno istraživački projekat. Prvi i posljednji put realizovan u Crnoj Gori u organizaciji Zavoda za zaštitu prirode u vremenu 1999 – 2001. Vlada je svojom odlukom 2001 godine (Službeni list br. 59, 13 decembar 2001. godine) usvojila taj projekat – Ministarstvo ga međutim nikada nije realizovalo.Ponuđena rješenja u ovoj oblasti su u cjelini sporna i nemaju stručni niti naučnu osnovu.

Lovna područja su novina u nekim lovno najrazvijenijim zemljama Evrope i iskustva sa njima su samo početna – Crna Gora je praktično jedno lovno područje izuzimajući specifičnosti staništa velikog tetrijeba i divokoze koja ne mogu biti lovna područja. Sporna je i odredba da se lovna područja dijele na lovišta kao njihove djelove – to su sasvim različite kategorije.

Lovišta – trenutno imamo dvije varijante podjele na lovišta – ona do 2001. godine (28 lovišta) i ona koju je Vlada ustanovila svojom odlukom 2001. godine (40 lovišta) – niko ne zna koja je aktuelna i niko sa njima na zakonit način ne gazduje već osam godina.

Odredbama o lovištima teško je zaključiti kako će biti ustanovljena nova lovišta i kako će ona izgledati – nedavno je visoki predstavnik Ministarstva javno izjavio da mu ni ne pada na pamet da iznova dijeli Crnu Goru na lovišta. Ovakav odnos do centralnog pitanja upravljanja i gazdovanja sa divljači i njenim staništima je ne samo nedopustiv.

Djelovanjem rukovodstva Lovačkog saveza uz podršku Ministarstva posljednjih godina je u javnosti razvijen utisak da su lovišta i divljač kao resurs i opšte dobro jednako lovačka udruženja koja tamo postoje – dramatičan primjer ovih dana imamo u Nikšiću, ranije u Kolašinu, Bijelom Polju…

Način na koji predlagač namjerava davati lovišta na gazdovanje je  nedorečen i uglavnom sporan – nije u skladu sa institutom javnog konkursa, a osnovne poslove oko izrade dokumenata sa statistikama o lovištima predlagač izmiješta budućim korisnicima lovišta?! Sporno je i to zašto predlagaču treba godina dana za «organizaciono – tehničke» pripreme za dodjelu lovišta kada i ne namjerava da ih ustanovljava i da za njih radi Katastre i Lovnoprivredne osnove.

Podržavamo formiranje jednog državnog lovišta kojim bi gazdovala država – to je inače, naš stari predlog.

LOVNO OBRAZOVANJE

U posljednjih pet godina lovno obrazovanje se u Crnoj Gori, mimo ostatka svijeta odvijalo kao usmeno predanje i siva ekonomija. Iako je obrazovanje imperativ svake reforme, iako je lovno obrazovanje u svim drugim zemljama podignuto na nivo fakultetskog izučavanja predmeta lovstvo, iako je polaganje lovačkog ispita zahtjevno i višegodišnje praktično i teoretsko učenje, iako Crna Gora ima u primjeni i u nacrtima zakone koji obavezuju – predlagač namjerava da lovno obrazovanje zadrži na dosadašnjem nivou. Oko 1500 crnogorskih lovaca, po našem saznanju čak i maloljtnih lica, stekli su diplomu o položenom lovačkom ispitu od komisije koju je formiralo rukovodstvo Lovačkog saveza uz podršku Ministarstva – na nezakonit način, bez pripravničkog staža, bez učenja, bez literature… a za 51 euro koji je išao u džepove navodnih ispitivača. Ovaj zakon bitnije ne mijenja tu praksu.

O naučno istraživačkom radu, ulozi Instituta za šumarstvo, Zavoda za zaštitu prirode kao i saradnji sa drugim stručnim i naučnim institucijama u zemlji i inostranstvu ovdje, na ozbiljan način, nema ni riječi. Ta činjenica implicira brojne posljedice po cjelokupan sektor šumarstva u Crnoj Gori, aktuelan je i ovih dana, lovstvo je samo jedan dio toga sektora.

DRŽAVNE POTSTICAJNE MJERE

U najvećem broju zemalja lovstvo je danas postalo cijela industrija – proizvodnja divljači

i obezbjeđivanje lovno uzgojnih objekata, prehrane, veterinarskog nadzora… osnovni je uslov održivog razvoja kao i lova. Proizvodnja opreme, naoružanja, izrada suvenira i prerada mesa i dijelova divljači, trgovina i ugostiteljska djelatnost, agencijske i druge usluge, vodičke službe… razne škole, organizovani oblici usavršavanja, manifestacije… samo su dio te industrije. Sve to nije moglo nastati bez pomoći države i sve to u Crnoj Gori nikada neće zaživjeti bez potsticajnih mjera države.

Potreba da se u ovaj zakon kao državna obaveza unesu potsticajne mjere za razvoj lovno turističke privrede proizilazi iz činjenice da u Crnoj Gori, u ovoj oblasti, nemamo gotovo ništa – od genetskog i reprodukcionog materijala do opreme i znanja i da sve to treba uvesti. Naše Ministarstvo godinama ne planira budžet za lovstvo a neizvršavajući obaveze iz čl. 58 – 60 Zakona o lovstvu, praktično je uništilo dosadašnje korisnike lovišta – lovačke organizacije.

U ovom zakonskom tekstu nema novina u odnosu na dosadašnju praksu. Novina je, nažalost nezakonita u čl. 79 kojim se namjerava finansirati NVO Lovački savez.

LOVNI TURIZAM

U posljednjoj deceniji lovni turizam u Crnoj Gori se ne odvija kao planska djelatnost i u skladu sa principima održivog razvoja već kao siva ekonomija i organizaovani kriminal imajući u vidu da su državne uprave redovno davale mišljenja na kvote i saglasnost na ino lovni turizam – zloupotrebljavajući odredbe čl. 48 Zakona o lovstvu. Začudo lovni turizam nije regulisan niti Zakonom o turizmu niti bilo kojim drugim državnim aktom. Sve je to bio dobar ambijent za nenajavljen ulaz brojnih ino lovaca u privatnoj organizaciji – sa nekontrolisanim lovom, ponašanjem i plaćanjem. Ovako je nastala nemjerljiva šteta nad dobrima od opšteg interesa a u korist privilegovanih pojedinaca.

Turistička valorizacija u oblasti lovstva je višestruko neophodna i korisna – od obogaćivanja turističkog proizvoda i ponude, produženja turističke sezone za značajan broj ino lovaca, njihove porodice i pratnju, novog zapošljavanja i značajnog prihoda u budžetima lokalnih uprava i države. Takvog razmišljanja kod predlagača ovog zakona nema.

ZAKLJUČAK

Sa sigurnošću se može konstatovati da je Crna Gora jedina zemlja u regionu koja je u protekloj deceniji svjesno razbila državni sistem upravljanja u oblasti lovstva u korist pojedinih interesnih centara i time dovela u pitanje opstanak divljači na svojoj teritoriji, uslovnost njenih staništa i međuljudske odnose među lovcima i subjektima zainteresovanih za ovu oblast. Sada je potrebno ustanoviti instrumente za procjenu tih šteta, ustanoviti odgovornost i izvući pouke.Ovaj zakon je međutim ozakonjivanje takve prakse.

Naš stav je, da je predlagač, svjestan sopstvene odgovornosti, kao osnovni razlog i ideju imao izmještanje problema i poslova iz svoje nadležnosti u neformalne centre a pod snažnim pritiskom  i uticajem lovačkog lobija i centara moći. Apsolutno odsustvo struke i nauke tokom izrade ovog zakonskog teksta lišilo ga je stručne i naučne podloge i podrške – predlagač i ne ustanovljava obavezu učešća struke u bilo kom segmentu. Odsustvo realne analize stanja i vizije rješavanja problema zamagljeno je načelnim konstatacijama i nejasnim formulacijama a odsustvo državnog upravljanja resursima od opšteg interesa – zamijenjeno je konceptom laičkog, vaninstitucionalnog i nelegitimnog upravljanja, odnosno izmiještanjem nadležnosti u Savjet za lovstvo koji evropska praksa ne poznaje i nevladinu organizaciju Lovački savez koji po nacionalnom zakonodavstvu nije nadležan za to.Ovo je primjer bez presedana, tačnije ovo je pravni incident.

Ovaj zakonski tekst nije moguće amandmanski popravljati, njegova primjena je izvjesno nemoguća a njegovo povlačenje je jedino rješenje!

Kako u Crnoj Gori već imamo neprimjenjen Zakon o lovstvu iz 1999. godine sa urađenom infrastrukturom, jedno od racionalnih i korisnih rješenja bi moglo biti brzo donošenje neophodnih izmjena i dopuna toga zakona i njegova hitna primjena. Time bi trenutno bila zaustavljena dalja devastacija i štete u ovoj oblasti i uspostavljeno državno upravljanje – bila bi stvorena realna osnova za sve nove nadgradnje toga sistema u skladu sa sopstvenim potrebama i iskustvima drugih.

Naše mogućnosti se iscrpljuju upoznavanjem javnosti i značajnih državnih institucija – što i činimo, upoznavanjem međunarodne javnosti i organizacija koje djeluju u Crnoj Gori – što ćemo ovih dana i učiniti i naravno, praćenjem daljeg toka događaja u ovoj oblasti – što je i naša djelatnost. Pravne mogućnosti se, da podsjetimo, nastavljaju na nivou  nadležnosti Ustavnog suda, Predsjednika države i međunarodnog suda u Strazburu.