Titove tajnovite godine u SSSR-u 1935.-1940. – austrijski povjesničar istraživao arhivu
Piše: Vlado Zagorac
Radeći za zloglasnu sovjetsku tajnu državnu službu (NKVD) kao pisac "karakteristika" svojih partijskih drugova, Josip Broz Tito, tada pod imenom Valter, odgovoran je za njihovu smrt, a zahvaljujući tome uspio se 1939. godine probiti na mjesto generalnog sekretara CK KPJ.
Pisane dokumente i dokaze za takvu Titovu partijsku ulogu otkrio je lani u rujnu austrijski povjesničar i psihoanalitičar Silvin Eiletz (79) u Ruskom državnom arhivu za socijalnu i političku povijest (RGASPI) i većinu tih dokumenata objavio u jučer predstavljenoj knjizi "Titove tajnovite godine u Moskvi 1935.-1940.", koju je na slovenskom jeziku objavila izdavačka kuća Mohorjeva iz Klagenfurta.
Jeljcinova zasluga
– Tu je arhivsku građu javnosti još 1991. godine otvorio Boris Jeljcin. Popisu likvidiranih treba dodati još tridesetak imena koja se nalaze na oko 300 stranica dokumenata čije ću fotokopije predati ljubljanskom Muzeju novije povijesti – objašnjava Eiletz i dodaje da se Tito najprije pobrinuo za likvidaciju najsposobnijih komunista koji su u tadašnjoj hijerarhiji bili iznad njega pa su mogli preuzeti vođenje KPJ.
Eiletz tvrdi da je većinu dokumenata u Moskvi sam otkrio, a do tada su stručnoj javnosti bivše Jugoslavije bili nepoznati.
– Ruski me kolega, povjesničar Nikita Bondarev, uvjerio da su događaji od 1935. do 1939. godine izvor svih najvažnijih događaja u kasnijem periodu Titova života – kaže Eiletz.
Josip Broz je te 1935. godine u Jugoslaviji bio na šestogodišnjoj robiji, a te je godine preko Beča otputovao u Moskvu pod izgovorom da želi posjetiti suprugu Pelagiju i sina Žarka te studirati na Lenjinovu sveučilištu.
Samo dva mjeseca nakon dolaska Josipa Broza u Moskvu uhićen je i ubrzo likvidiran jedan od najznačajnijih jugoslavenskih ljevičara Radomir Vujović, a time su zapravo započele denuncijacije, uhićenja i likvidacije najuglednijih prvaka jugoslavenske KP.
Podrobno istražujući arhivsku građu, Eiletz zaključuje da su se u vrijeme Titova boravka u Moskvi svi partijski dužnosnici međusobno optuživali, a najviše su se bojali optužbe da su "trockisti".
Što je Valter pisao
– Nitko nije točno znao što to znači, ali je svatko bio svjestan da je opasno za život dobiti takvu karakteristiku – kaže Eiletz.
Glava se gubila i za manje jasne ocjene pa Eiletz navodi kako je, podnoseći izvještaj o Đuri Cvijiću-Krešiću, 21. srpnja 1936. godine, Josip Broz Valter kazao: – Krešić je bivši član CK i sekretar Partije, jedan je od voditelja lijeve frakcije… nije se još popravio.
Sam ima jake ambicije i misli da je samo on sposoban voditi Partiju. Nije stabilan i ne može se odvojiti od buržoaskih grešaka. Mislim da je svoje frakcionaške poglede zadržao. Krešić je 7. veljače 1938. godine uhićen, optužen za trockizam te 26. travnja osuđen na smrt i strijeljan. Pozivajući se na lani otkrivene dokumente, Eiletz navodi da je, zahvaljujući "karakteristikama" Josipa Broza slična sudbina pogodila i Filipa Filipovića, Grgura Vujovića, Kamila Horvatina, Ivana Gržetića-Flajšera, Vilima Horvaja…
Na sličan su način u smrt otišli deseci i stotine jugoslavenskih komunista, tvrdi Eiletz i dodaje da je Staljin takvo postupanje Josipa Broza hvalio. "Tito je junak (ruski: molodjec), sve je pobio."
0 Comments