Prema istrazivanju Inicijative mladih za ljudska prava, tokom 2008. godine primećen je veći broj pritisaka na novinare i medije. Pritisak na slobodu izražavanja se ispoljava najčešće kroz tužbe i presude, kao i putem fizičkih prijetnji i napada

Policijska tortura

Inicijativa mladih za ljudska prava u periodu od januara do maja 2008. godine zabilježila je 14 slučajeva u kojima su se građani žalili na postupanja pojedinih službenika Uprave policije.

Planom za 2008, Incijativa mladih za ljudska prava u Crnoj Gori, će svoj monitoring poštovanja ljudskih prava fokusirati na oblast policijske torture i politički motivisanog nasilja. Inicijativa mladih za ljudska prava u svojim istraživanjima koristi različite metodologije. Tako istraživači Inicijative obavljaju razgovore i uzimaju izjave građana koji se žale na postupanja službenika Uprave policije, ali i koriste mogućnosti Zakona za slobodan pristup informacijama. Na taj način Inicijativa dobija podatke i činjenice od državnih organa što je veliki doprinos objektivnom praćenju slučajeva u kojima se građani žale na postupanja Uprave policije. Inicijativa primjećuje da je pozitivan smjer reagovanja i saradnje Uprave policije, u pomenutim slučajevima, u odnosu na prošlu godinu i ističe zahvalnost i pokazanu otvorenost u saradnji u suzbijanju torture. Dostavljamo vam prvi pregled incidenata u ovoj oblasti, koji obuhvata samo opis događaja, ne i postupke nadležnih organa nakon toga i kasniju reakciju državnih organa. Većina navedenih slučajeva su u fazi kontrole od strane nadležnih organa, o čemu istraživači Inicijative vode edidenciju, o čemu će javnost biti obavijštena u našem godišnjem Izvještaju. Svi zaintersovani, za neki od konkretnih slučajeva, mogu se obratiti kanecalriji Incijative, koja vodi urednu i dokumentovanu evidenciju o svim slučajevima.

Tortura je zabranjena brojnim međunarodnim i domaćim pravnim propisima.

Konvencija protiv torture i drugih surovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni i postupaka zabranjuje svaki oblik nehumanog i neljudskog postupanja. Konvencija „torturu" definiše kao svaki oblik nanošenja bola ili teške tjelesne i duševne patnje kako bi se od te osobe ili neke treće, dobilo priznanje ili informacija, ili da bi se ta osoba kaznila za djelo koje je izvršila ili za čije je izvršenje osumnjičena, da bi se ta osoba zastrašila ili da bi se na nju izvršio pritisak, ili zbog bilo kojeg drugog razloga utemeljenog na bilo kojem obliku diskriminacije, ako tu bol ili patnje nanosi službena osoba ili bilo koja druga osoba koja djeluje u službenom svojstvu, ili na njen podsticaj ili s njezinim izričitim ili prećutnim pristankom.

06. januar, Aleksandar Rakočević iz Bara prijavio je policijsku torturu koju je doživio prilikom proslavljanja vjerskog praznika Badnje veče. Rakočević je sa svojim drugovima proslavljao u lokalu "Varadero" u Baru gdje je došlo do incidenta sa drugom grupom momaka koji su takođe bili gosti pomenutog lokala. Tim povodom intervenisala je patrola policije i sve učesnike incidenta privela u stanicu policije. U  stanici policije Rakočević je zadobio šamar od jednog policajca kao i psovke i uvrede.

09. januar, Dario B. Braletić iz Danilovgrada Osnovnom državnom tužiocu u Podgorici podnio je krivičnu prijavu protiv M.M, inspektora Područne jedinice Podgorica zbog sumnje da je počinio krivično djelo „iznuđivanje iskaza.

11. januar, Milan Filipović iz Mojkovca, za dnevne novine "Vijesti" ispričao je da je njegov brat Božidar doživio policijsku torturu od strane nekoliko policajaca na ulazu u Mojkovac. Milan je ispričao da je Božidara više policajaca tuklo i da su ga sa lisicama na rukama poveli u stanicu policije. "Vijesti" dalje prenose da je advokat Filipovića Stanko Jelić kazao da njegov klijent ima povrede desnog oka i da se žali na povrede u desnom ramenu.

05. februar, Tomaš Damjanović iz Nikšića prijavio je policijsku torturu koju je doživio u noći između 05. i 06. februara 2008. godine u Nikšiću. Kako je Damjanović kazao sve se desilo zbog birokratske greške. Naime, prilikom njegovog hapšenja nekoliko policajaca su pretukli Damjanovića i tom prilikom mu polomili zub i nanijeli još nekoliko povreda u vidu podliva, a takođe sami incident je nanio njemu i njegovoj porodici strah i uznemirenost. Damjanović je pritvoren 48 sati nakon čega je pušten jer kako se ispostavilo on je već ranije odležao zatvorsku kaznu a da sud nije obustavio zahtjev za njegovo hapšenje.

08. februar, Dušan Mugoša iz Podgorice, je u noći između 8. i 9. februara zadobio je teže povrede. On je istraživaču Inicijative ispričao da je u incidentu koji se dogodio ispred hale "Titeks" u Podgorici od inspektora u civilu i dvojice uniformisanih policajaca pretrpio batinjanje od kojih je zadobio brojne povrede, frakturu nosa, modrice i podlivi po cijelom tijelu.

Dušan Mugoša je nakon prijavljivanja ovakvog postupanja službenika Uprave policije i iznošenja događaja u javnost putem medija dobijao prijeteće pozive. Prijeteći poziv dobio je i dok je u Inicijativi davao izjavu o incidentu. Nepoznat pozivaoc je sa skrivenog broja pozvao Mugošu, nije želio ništa govoriti i zatim nakon nekoliko sekundi prekinuo vezu.

19. februar, istraživač kršenja ljudskih prava Aleksandar Zeković reagovao je i pozvao direktora Uprave policije Veselina Veljovića da spriječi pritisak na Mirsada Malezića. Mirsad je inače svjedok u jednom procesuiranom slučaju torture. Naime, Mirsad radi kao taksista u Baru i zbog njegovog svjedočenja u pomenutom procesu trpio je pritiske od policije. Mirsadu je policija oduzela dva automobila sa kojim je taksirao, jedan u avgustu 2007. godine, a drugi u januaru. Prilikom oduzimanja poslednjeg automobila jasno mu je stavljeno do znanja da treba da promijeni iskaz i da više neće imati problema navodi se u reagovanju.

Uprava policije je saopštila da je Unutrašnja kontrola rada policije sprovela istražnje mjere i da je ustanovila da službenici policije nijesu prekoračili zakonska ovlašćenja prilikom postupanja u vezi oduzimanja automobila Malezića, jer su automobili oduzeti radi provjera a u skladu sa zakonom.

Malezić je istraživaču Inicijative kazao da je poslije reagovanja Zekovića, policija vratila automobile i da je sada sve uredu sa odnosom policije prema njemu.

21. februar, službenici Uprve policije su 21. februara nezakonito ušli u stranačke prostorije i priveli Željka Golubovića iz Berana, člana Glavnog odbora Narodne stranke. Prilikom privođenja pojedini službenici policije ponašali su se nedolično prema Goluboviću.

25. februar, Milutin Šoć iz Podgorice prijavio je nekorektno postupanje službenika Uprave policije koji su uzimali izjavu od njega u okviru istražnih radnji u otkrivanju osoba koje su napale Šoća na radnom mjestu. Šoć je kazao da su policajci od njega tražili da se izjasni da li je on sam sebi to napravio iako prizna neće mu ništa. Cijeli tok razgovora je protekao uz ponižavajući i ironični ton od strane službenika policije. Od njega je u policiji traženo da osobu koju su mu pokazali identifikuje kao napadača na njega. Najbolji drug Šoća, koji ga je i prvi pronašao na radnom mjestu, dobio je šamar u stanici policije.

19. mart, Miloš Mugoša iz Podgorice, je ispričao da su čuvari u Istražnom zatvoru u Spužu brutalno pretukli njegovog brata Zorana. Mugoša je ispričao da su njegovog brata i još dvojicu zatvorenika policajci pretukli navodno zbog toga što su prilikom pretresa policajci u njihovoj ćeliji pronašli mobilne telefone. Miloš Mugoša o ovom incidentu je obavijestio ombudsmana Šefka Crnovršanina i druge relevantne instance.

19. marta,  V.B. iz Podgorice prijavio je Inicijativi da njegov sin u zatvoru u Spužu doživljava torturu od drugih zatvorenika u čemu je umiješano indirektno samo obezbjeđenje. Naime, njegovog sina M.B. i još nekoliko zatvorenika obezbjeđenje je otkrilo kako konzumiraju marihuanu. Poslije ispitivanja M.B. je priznao na koji način i preko koga su dobijali marihuanu. On je svom ocu ispričao da su marihuanu dobijali preko sina jednog od službenika obezbjeđenja. Od tada po riječima V.B. nastupaju muke za njegovog sina. Njegov sin je prebačen u ćeliju gdje su ga drugi zatvorenici svakodnevno tukli.

20. mart,  Valentina Brnović iz Podgorice, prijavila je policijsku torturu 20. marta koja joj se dogodila na magistralnom putu Podgorica Zeta. Naime, nju je policijska patrola na magistralnom putu ispred Aluminijskog kombinata zaustavila tvrdeći da je počinila prekršaj preticanje na punoj liniji. Valentina je kategorično negirala optužbe policajaca i nakon kraće prepirke policajac ju je uhvatio za ruke i privukao sebi govoreći „gdje si pošla kozo jedna". Valentina je dalje kazala da zbog toga što joj se skoro unio u samo lice pokušala je da ga odgurne od sebe, što je policajac kasnije naveo kao napad na njega. Zatim je policajac počupao za kosu i počeo da je vuče put službenog automobila.

02. april, na utakmici između FK Berane iz Berana i FK Budućnost iz Podgorice došlo je do incidenta između policije i navijača Budućnosti.

Kako su navijači ispričali istraživačima Inicijative incident je nastao tako što je fudbalska lopta sa terena odletjela na tribine a navijači koji su je uhvatili nisu htjeli da je vrate. Međutim na kraju prvog poluvremena lopta je ipak vraćena na insistiranje rezervnog igrača FK Berane i intervencijom policije. Nakon toga dolazi do sukoba između navijača i policije, gdje policija sabija grupu od oko 50 navijača u ćošak tribine. Tom prilikom policija upotrebljava silu udarajući palicama navijače koji nisu pružali otpor niti napadali službenike policije. Veći broj navijača je u tom trenutku zadobio lakše tjelesne povrede.

12. april, Nenad Ivezić iz Podgorice, prijavio je policijsku torturu koju je doživio u lokalu "Ko to zna" u Podgorici dok je bio u društvu svojih prijatelja.

On je istraživaču Inicijative ispričao da je oko 02 sata poslije ponoći u lokal ušla Interventna policija kako bi obavila raciju u lokalu. U međusobnoj komunikaciji policije i Ivezića i njegovih prijatelja došlo je do verbalnog incidenta koji se završio tako što je jedan od policajaca rekao Iveziću da izađe za njim ispred lokala. Kada je Ivezić izašao, policajac ga je dva puta ošamario. Ivezić je zatražio broj značke od policajca, koji ga je tada nastavio udarati šakama i nogama. Zatim su se i drugi policajci pridružili svom kolegi u prebijanju Ivezića. Nakon toga su Ivezića i njegovu djevojku priveli u policijsku stanicu. Ivezić je kazao da je i njegova djevojka dobila šamar od jednog policajca u samoj stanici.

26. april, Ilija Šćekić iz Podgorice obajvio je reagovanje na tekst koji su „Vijesti" prenijele 28. aprila pod naslovom "Vodnik jurio kao kaskader". Vijesti su u tekstu "Vodnik jurio kao kaskader" pisale o tome da Šćekić, koji je inače zaposlen kao vodnik, nije želio da stane kada ga je saobraćajna policija  zaustavljala, već da je pobjegao i tom prilikom povrijedio svojim autom jednog službenika Uprave policije. Zatim da ga je policija ipak sustigla u blizini zgrade policije. Kako Vijesti pišu protiv Šćekića će biti podnijeta krivična prijava zbog "ometanja službenog lica u vršenju službene radnje" i zbog "narušavanja javnog reda i mira".

Političko motivisano nasilje

Inicijativa mladih za ljudska prava u periodu od januara do maja 2008. godine zabilježila je više slučajeva političko motivisanog nasilja u Crnoj Gori koji su se ispoljili, u manjoj mjeri, i tokom predsjedničke kampanje.

Prema istrazivanju Inicijative mladih tokom 2008. godine primećen je veći broj pritisaka na novinare i medije. Pritisak na slobodu izražavanja se ispoljava najčešće kroz tužbe i presude, kao i putem fizčkih prijetnji i napada.

Od početka godine izrečene su tri presude novinarima i medijima zbog pretrpljenih duševnih bolova kao i podnesena jedna tužba.

06. aprila održani su predsjednički izbori u Crnoj Gori. Prema izvještaju Međunarodne izborne posmatračke misije gotovo svi aspekti izbora su bili u skladu sa obavezama OEBS-a i standardima Savjeta Evrope za demokratske izbore.

"Izborna kampanja održana je u mirnom okruženju. Kandidati su vodili aktivnu kampanju, fokusirajući se na suštinske političke teme. Osnovna prava na slobodu kretanja i okupljanja su poštovana i svi kandidati su mogli da slobodno sprovode kampanju. Registracija četvorice kandidata ponudila je biračima autentičan izbor"- isticano je u izvještaju.

Medjutim, tokom predizborne kampanje kao i prije početka kampanje Inicijativa mladih je registrovala dva sučaja napada na prostorije  političkih partija.

28. februara, u blizini prostorija Srpske radikalne stranke u Podgorici oko 21h, dok se održavala proba hora kulturno umjetničkog drustva "Branko" bačen je suzavac. U tom trenutku na tim prostorijama je bilo oko četrdeset ljudi od kojih je bilo najviše djece. Prema saznanju Inicijative mladih dešavalo se i prije da pripadnici hora budu zasuti kamenicama, međutim ti slučajevi nisu prijavljeni policiji.

28. februara, nepoznata osoba je oko 21h u prostorijama Vatrogasnog doma u Golubovcima bacila « Molotvljev koktel ». U tom momentu nalazilo se više aktivista DPS-a. Od nastalog požara, dva lica su dobila opekotine.

01. aprila tokom relativno mirne predizborne kampanje, izbio je incident na Cetinju izmedju direktora hotela "Grand" i pristalica Srpske liste.incident se dogodio onda kada su pristalice htjele da održe promotivni skup u sali hotela koji izvršni direltor hotela Dragan Ražnatović nije dozvolio uz obrazloženje da skup nije prijavljen nadležnom organu.

Tokom predizborne kampanje nepoznati počinioci su poništili više bilborda predsjedničkih kandidata u više crnogorskih gradova. Uprava policije je na odgovoru koji je dostavila Inicijativi mladih saopštila da počinioci nisu utvrdjeni.

Na dan izbora, ma biračkom mjestu 18 u Andrijevici u trenutku kada je počelo prebrojavanje glasova izgorijelo je auto Igora Lalića, posmatrača DPS-a. Ispod auta, koji je bio parkiran desetak metara od biračkog mjesta, pronađena je drvena baklja.

Nakon proglašenja nezavisnosti Kosova 17 februara 2008 godine prosrpske stranke u Crnoj Gori su organizovale višednevne proteste. Učenici podgoričkih srednjih škola su protestvovali više dana koristeći govor mržnje u više navrata po podgoričkim ulicama.

Više opozicionih partija optužilo je tokom predizborne kampanje DPS za kupovinu ličnih karata od građana. Socijalistička narodna partija podnijela je 22. aprila 2008. godine krivične prijave protiv dvojice predsjednika biračkih odbora u mjestu Dinoša jer su omogućili da nepoznata lica glasaju umjesto 16 osoba koje toga dana nisu boravile u Crnoj Gori. SNP je ponio krivičnu prijavu i protiv predsjednika biračkog odbora u Donjem Zatrijepču zbog sumnje da je počinio krivično dijelo zloupotrebe prava glasanja na izborima 6.aprila u kome je omogućeno da nepoznatom licu glasa dva puta.

19. maja Osnovni sud u Podgorici je zbog pretrpljenih duševnih bolova Milu Đukanoviću osudio direktora dnevnog lista "Vijesti", Željka Ivanovića i Daly Press na iznos od 20.000 Eura zbog izjava koje je Željko Ivanović dao nakon što je fizički napadnut.

05 aprila Viši sud u Podgorici je preinačio oslobađajuću presudu Osnovnog suda i osudio nedeljnik Monitor i pisca Andreja Nikolaidisa da Emiru Kusturici, na ime pretrpljenih duševnih bolova, isplate 12.000 Eura  zbog teksta "Dželatov šegrt", koji je Andrej Nikolaidis objavio u nedeljniku Monitor 2004. godine. Nikolaidis je takodje krivičnim postupkom osudjen na 5.000 Eura

13. maja Viši sud u Podgorici osudio je novinara Veseljka Koprivicu i Liberalni savez Crne Gore da na ime nematrijalne naknade plate 15.505 Eura bivšem glavnom i odgovornom uredniku Radia televizije Crne Gore, Božidaru Čoloviću zbog pretrpljenih duševnih patnji, povrede časti i ugleda. Veseljko Koprivica je 1994. godine kao urednik lista "Liberal" objavio informaciju da u spisima Haškog suda nalazi veliki broj novinara iz EX Jugoslavije od kojih ima čak 16 iz Crne Gore zbog ratno huškaških tekstova. Veliki broj novinara je u to vrijeme podnijelo tužbe protiv Koprivice, a da prije toga nisu demantovali informaciju.

06. maja Vlasnik Željezare  sudskim putem je zatražio od Medojevića i dnevnog lista "Vijesti" da mu isplate 10 miliona Eura zbog narušenog poslovnog ugleda. Tužba je predata nakon objavljivanja Medojevićevog autorskog teksta objavljenog u "Vijestima" u kome autor sumnja na pouzdanost novog partnera Crne Gore.

Zbog ovih presuda mnoge nevladine organizacije su reagovale ističući da se ovim presudama krši pravo na slobodu izražavanja i da su presude kao i visina novčanih kazni protiv standarda Evropske konvencije o ljudskim pravima. Inicijativa mladih je sudijama, koje su donile ove presude, podijela primjere iz prakse Evropskog suda za ljudska prava kako bi se sudije više upoznale se tim primjerima i počele da poštuju međunarodno pravo. 

02. februara novinaru radia Free Montenegro, Mišku Djukiću, u ranim jutarnjim časovima nepoznati muškarac zvao ga na kućni telefon. Prema izjavi Miška Djukića koju je dao istraživaču Inicijative mladih po prvi put je osjetio strah za svoju porodicu. Nepoznato lice mu je prijetilo da će prestati sa radom. Šestog dana poslije tog telefonskog razgovora kidani su kablovi radia sa predajnika. Djukića je prije pet mjeseci jedan prosijak napao, dok mu je on dao novac. Radiu Free Montenegro već sedam puta su uništavani kablovi na predajniku. Radio Free Montenegro je radio koji se veoma kritički odnosi prema devijantnim pojavama u našem društvu.

07. maja profesor Univerziteta Crne Gore dr Milan Popovic dobio anonimno pismo u kome je izrečeno više ličnih i profesionalnih uvreda i u kome se kaže da mu treba zabraniti rad na fakultetu. Profesor Popović nije prijavio slučaj policiji jer, kako je rekao, nije u pismu prepoznao direktne prijetnje nasiljem. Povodom tog slučaja premijer Milo Đukanović je izjavio da nema komentara. "Dana nema da ne dobijem takva pisma. Niti se obraćam Savjetu bezbjednosti, niti zahtjevam podizanje NATO trupa da me od toga štite", izjavio je Đukanović. 

6. maja aktivista Milorad Mitrović je zbog svađe i preprike u saobraćaju u Herceg Novom dobio batine. Mitrović je za "Vijesti" rekao da ovaj slučaj doživljava kao napad i nastavak torture koje trpi godinama.    

Više od godinu dana novinarima dnevnog lista "Dan" uskraćuje se pravo da prate utakmice reprezentacije Crne Gore. Urednik sportske redakcije Veselin Drljević izjavio je istraživaču Inicijative mladih  da su problemi počeli onda kada je Savićević « postavio za saveznog sudiju isključivo zbog političke pripadnosti Demokratskoj paritji socijalista ». Nakon ovog dogadjaja sportska redakcija « Dan-a » je predsjednika FSCG veoma često kritikovala.  Inicijativa mladih je od FSCG dobila odgovor u kome kao razloge zbog kojih novinari lista « Dan » nisu dobili akreditacije navode nepoštovanje Minhenske deklaracije o dužnostima i obavezama novinara Evropske zajednice.

Dnevni list "Dan" je podnio krivičnu prijavu protiv FSCG-a.

Nakon saopštenja za medije koje je MANS dao 01 avgusta 2007.godine povodom prodaje zemlje na Karuču u kome je cilj bio da se zaštite interesi građana Cetinja, a gdje se Milovan Janković, gradonačelnik, poziva da preispita svoju odluku o prodaji. Milovan Janković je 03 avgusta 2007.godine podnio tužbu protiv zaposlenog u MANS-u Dejana Milovca radi naknade štete od 40.000 Eura zbog teških riječi i uvreda koje su upućene na njegov račun.

27. maja sportski novinar Mladen Stojović pretučen je u svome stanu u Baru. Stojović je zbog jakih udaraca u glavu izgubio svijest više sati i tom prilikom zadobio je više povreda. Stojović je u serijalu TV B92 „Insajser" govorio o fudbalskoj mafiji i u kome je spominjao i neka crnogorska imena. Stojović je krajem maja bio učesnik tribine Inicijative mladih koja se ticala slobode izražavanja.  

                                                            OCJENA

U posmatranom periodu, ljudska prava su generalno postovana. Kao i u prethodnom periodu, nastavlja se praksa povećanog broja slučajeva policijeske torture i politički motivisanog nasilja.

Trend slučajeva u kojima su se građani žalili na postupanja službenika Uprave policije u prvih četiri mjeseca je izraženiji nego u posmatranim periodima prošle godine. Tako za prva  četiri mjeseca Inicijativa je registrovala 14 slučajeva u kojima su se građani žalili na postupanja policajaca. Pozitivna činjenica jeste da u maju nijesmo imali ni jedan prijavljen slučaj policijske torture. Iako je broj i dalje zabrinjavajući Uprava policije pokazala je napor u rješavanju pojedinih slučajeva, ali je još uvijek primjetna neodlučnost Uprave u rešavanju svih slučajeva.

Neophodno je izopštavanje službenika koji sprovode torturu, čime će Uprava policije pokazati svoju istinsku želju za potpunim usvajanjem evropskih standarda u svom poslu ali i jasno staviti do znanja građanima da im je njihov interes i bezbjednost najvažnija vrijednost.

 Sa druge strane, zabrinjava nepostovanje prakse Evropskog suda za ljudska prava od strane domaćih sudova, zbog koje se pravi veliki pritisak na poslenike javne rijeci. I dalje se kao opravdanje može smatrati neinformisanost crnogorskih sudija, te u narednom periodu treba poraditi na dodatnom osposbljavanju crnogorskih sudija o praksi evropskog suda za ljudska prava.