Naučnici projekta Stonehenge Riverside na osnovu arheoloških istraživanja zaključuju da je Stounhendž osnovan kao mjesto za sahrane vladarske elite preistorijskih stanovnika Velike Britanije.

"Stounhendž je bio najveće groblje u Velikoj Britaniji u trećem milenijumu prije nove ere", rekao je danas na konferenciji za novinare putem interneta arheolog Majk Parker Pirson, rukovodilac projekta Stonehenge Riverside.

Pirson i njegove kolege kremirane ostatke ljudi nađene u krugu Stounhendža datirali su približno u 3.000 godinu prije nove ere, što im je ukazalo da je tajanstveni kružni kameni spomenik podignut sa prvenstvenom svrhom da bude mjesto za sahrane.

Mnogi arheolozi ranije su smatrali da su sahrane u Stounhendžu počele 300 godina pošto je osnovan i da su trajale između 2.700 i 2.600 godine prije nove ere. Pirson sada tvrdi da novo datiranje ljudskih ostataka pokazuje da su tokom prvih 500 godina "sahrane bile glavna komponenta Stounhendža".

Pirsonov tim proučavao je nalaze 49 kremacija iskopane u Stounhendžu 1920-ih godina, do sada uskladištene i neistražene jer se tada smatralo da nemaju arheološku vrijednost.

Pretpostavlja se da je u Stounhendžu sahranjeno preko 200 ljudi. Najstariji nađen trag kremacija – malu hrpu spaljenih kostiju i zuba – Pirsonov tim datira u između 3.030 i 2.880 prije nove ere, upravo u vrijeme kada su kopanjem kružnog jarka i nasipa počeli radovi na izgradnji Stounhendža.

Istraživanja Stonehenge Riverside projekta koja će predstaviti njihov pokrovitelj američki časopis National Geographic u junskom broju, kao i njihov kanal u SAD 1. juna, pokazuju da za sada najmlađi nalaz potiče iz 2.570-2.340 prije nove ere.

Pirsonov kolega sa Univerziteta u Šefildu, specijalista za demografiju Endrju Čemberlen smatra da mali broj spaljenih tijela ukazuje da se radilo o "jednoj elitnoj porodici i njenim potomcima, vjerovatno vladajućoj dinastiji".

"Ne mislim da su u Stounhendžu sahranjivani obični ljudi. Jasno je da je u to vrijeme ovo bilo posebno mjesto. Morate pretpostaviti da neko ko je ovdje sahranjen mora imati dobre preporuke", smatra Čemberlen.

Drugi pravac Pirsonovih istraživanja vodio je do nekoliko kilometara udaljenih nalazišta Durnning Walls i Woodhenge, za koje smatra da su sa Stounhendžom činili jedan veliki kompleks.

Prema njegovim riječima, obje lokacije bile su povezane – kameni Stounhendž je bio namijenjen za "carstvo mrtvih", dok je za potrebe živih korišćeno slično kružno polje sa ostacima rupa od nekad pobodenih drvenih stubova Vudhendž, kao i obližnji kružni zemljani nasip Darington.

"Naša istraživanja potvrđuju hiptezu da su dvije velike strukture, jedna od drveta druga od kamena, bile podignute i korišćene u isto vrijeme", ističe Pirson.

Uz Daringtonu proteklih godina arheolozi su pronašli ostatke nekoliko od, kako Pirson pretpostavlja, oko 300 kuća u kome su sezonski živjeli stanovnici koji su spaljivali svoje velikodostojnike u Stounhendžu.

Prema njegovim riječima, u Daringtonu su živjeli muškarci, žene i vjerovatno deca – i "svi su izgleda bili uključeni u izgradnju Stounhendža".

Beta