Ovo je Izvještaj br. 2 projekta  Watch dog "Bukovica" koji realizuje Nansen dijalog centar – Crna Gora, a koji je završen 18. maj 2008.

Prema nalogu koji je dala predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, Vesna Medenica, istrage za ratne zločine počinjene u Crnoj Gori, koje se vode u četiri odvojena procesa, privode se kraju ili su okončane. Rok koji je dat da do 1. maja završi istragu za zločine u Bukovici, sudija Višeg suda Milan J. Smolović, ispoštovao je, saslušavši trideset svjedoka i sedam ljudi obuhvaćenih istragom.

Osim Smolovićeve izjave da je zadovoljan istraženim, to je uglavnom sve što je mogla saznati javnost u procesu koji je još na svom početku u decebru prošle godine proglašen službenom tajnom.

Ni jedno pritvoreno lice i niti jedno ime kojim bi istraga bila proširena jedan je od u javnosti posebno neočekivanih ishoda toka istrage.

To je razlog što dio stručne javnosti smatra da time pravosudni organi namjerno dovode u pitanje osnovanost sopstvene sumnje i pokazuju politički motivisanu neodlučnost da se nalogodavci i izvršioci kazne. Zajedno sa dosadašnjim petnaestogodišnjim nečinjenjem državnih organa, sa uništavanjem dokumenata i dokaza, doprinosi solidarisanju pojedinaca sa pojedinim osumnjičenim.

Sve ovo obeshrabruje žrtve, a čini spokojnim potencijalne počinioce, pogotovo kada se zna da je u Crnoj Gori godinama «na čekanju» rješavanje slučajeva deportacija Bošnjaka iz BH koji su u proljeće ‘92. pokušali naći spas u Crnoj Gori, slučaja Kaluđerski Laz i logora Morinj.

Bukovicu, u svakom slučaju, nije moglo etnički da očisti nekoliko pojedinaca, a bez ispitavanja motiva i nalaženja nalogodavaca i zaštitnika izvršilaca sam proces sa aspekta pravde i prava dobija sasvim pogrešan tok.

Podsjećamo da je Više tužilaštvo u Bijelom Polju pokrenulo istragu protiv sedam lica zbog sumnje da su izvršili zločin u pljevaljskoj Bukovici ‘92. i ‘93. godine gdje je osam osoba izgubilo život, nekoliko desetina kuća popaljeno je i opljačkano, a nekoliko stotina bošnjaka protjerano iz svojih domova. Bukovica je inače jedini slučaj ratnih zločina počinjenih nad crnogorskim državljanima za koje se sumnja da su ga i počinili državljani Crne Gore.

Istraga u bjelopoljskom Višem sudu završena je protiv bivših pripadnika rezervnog sastava policije Branimira – Bana Borovića i Slaviše Svrkote, te pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije Radiše i Radmila Đukovića, Slobodana Cvetkovića, Milorada Brkovića i Đoka Gogića.

Predmet je predat Višem tužilaštvu u Bijelom Polju i na njemu je da u razumnom roku, a to svakako znači za manje od mjesec dana, donese odluku o daljem postupanju, jer bi u protivnom kolektivni godišnji odmori odložili proces najmanje do jeseni.

Tužilaštvo sada može odlučiti o tri opcije: pokrenuti krivični proces, odustati od gonjenja osumnjičenih ili tražiti dodatne istražne radnje.

Proces do sada nije bio fokusiran na političku motivisanost bukovičkih dešavanja, a pogotovo ne na direktnu ili indirektnu umiješanost crnogorskih državnih organa.

To je omogućilo i snažne političke manipulacije, od nala\enja opravdanja za zločin u događajaikma koji su se desili pola godine kasnije, preko fotografisanja u Bukovici nekih političkih ličnosti, do relativizacije sopstvenog statusa prognanih lica i činjenice etničkog čišćenja, jer je jedan značajan broj Bukovičana (oko  stotinu osoba) došao u sela odakle je protjeran i glasao na poslednjim izborima.

Važna je činjenica da je sadašnji predsjednik crnogorske Vlade, Milo Đukanović bio i tadašnji predsjednik Vlade. Današnji direktor crnogorske policije Veselin Veljović bio je jedan od čelnika pljevaljske policije u vrijeme tragičnih bukovičkih zbivanja, a prema izjavi sudije Smolovića, dao je veliki doprinos da se istraga uspješno okonča, ne pojašnjavajući o čemu se konkretno radi.

Tadašnji predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović, ministar unutrašnjih poslova Nikola Pejaković i komandant garnizona vojske u Pljevljima general Milan Đokić, nijesu saslušavanu u bjelopoljskom sudu, iako su direktni svjedoci ali i učesnici vojno – paravojno – političkih dešavanja u Pljevljima.

Momčilo Bojović, tadašnji presjednik pljevaljske opštine, načelnik plevaljskog Centra bezbijednosti Radoman Purić i načelnik Uprave policije u Pljevljima Milan Paunović takođe nijesu uzeti u obzir u ispitivanju činjenica u istrazi za Bukovicu, a bez toga se istraga teško može okarakterisati kao kvalitetna.

Takođe, istraga nije proširivana ni u pravcu direktnih izvršilaca, a njih je, prema podacima kojim raspolaže NDC, među onima koji su dostupni državnim organima čak nekoliko desetina.

Primjera radi, po izjavi Osmana Durguta iz novembra 1992. četiri policajca od kojih je samo jedan obuhvaćen istragom, pretukli su ga u kući i potom tri dana fizički maltretirali u policijskoj stanici. To su bili Pljevljaci G.Z. i L. O. I izvjesni Š. kome Durgut nije saznao ime.

Prema izjavi Šabana Rizvanovića datoj Fondu za humanitarno pravo, 22. februara 1993. godine, u kuću u selu Čejrenci, u kojoj je živeo sa suprugom Arifom, došli su pripadnici rezervnog sastava Vojske Jugoslavije, poreklom iz Pljevalja, i to pored nekolicine osumnjičenih istragom još i D.J i A.M. koje sud nije pozivao ni na saslušanje. Šaban Rizvanović je sve navode ponovio pred istražnim sudijom u Bijelom Polju.

Takođe, trojica rezervista V. J., svjedočio je i Jakup Durgut, pretukli su starca Osmana Bungura. Bili su to Pljevljaci S. D. M. S. i S. B. koji takođe nijesu obuhvaćeni istragom. Osman Bungur je od posljedica batinanja ogluvio.

Salim Šljuka iz sela Vitine takođe je za batinanje i psihičku torturu optužio pripadnike rezervnog sastava V. J. On je među nasilnicima, kojih je bilo desetak, prepoznao jedino Pljevljaka S. L. takođe neobuhvaćenog istragom.

Istragom su neobuhvaćeni još i  crnogorski državljani L.O. R.D. A.M. M.B. D.D. R.R. S.D. G.K. S.P. M.M. D.K. Đ.G. koji se terete za batinanje i torturu, kao i još nekolicina lica koja se po izjavama oštećenih terete za manje ozbiljna djela počinjena u Bukovici. 

Istražni sudija nije izrazio spremnost da sasluša i dvojicu stanovnika Bukovice, pravoslane vjeroispovjesti, o čemu je na vrijeme informacije dobio.

Potsjetimo, amnestionim aktom predsjednika Republike Crne Gore Mila Đukanovića od decembra 2001. Mojaš Vreću, ubici Džafera Đoga, jedinom optuženom za zločin počinjen u Bukovici, ali u procesu pokrenutom bez navođenja sumnje o etničkom čišćenju, dvanaestogodišnja robija je umanjena za više od dvije godine.

Pozitivna strana procesa za Bukovicu je odlična saradnja crnogorskog i bosanskohercegovačkog tužilaštva, što je omogućilo relativno brzo nalaženje adresa ljudi koji su svjedočiti u slučaju Bukovica. Tu spada i najavljena spremnost da se neka saslušanja obave u Sarajevu. Negativna strana je što se to, međutim, saslušanja u Sarajevu nijesu održala.

Monitoring međunarodnih organizacija, takođe, mogao bi biti od suštinske važnosti, jer je teško verbalnu spremnost iskazanu više puta pred očima javnosti ne pretočiti u praksu bez objašnjenja, što je do sada bio slučaj.

PREPORUKE

1)         Iskoristiti spremnost za svjedočenje dvojice domicilnih stanovnika Bukovice, pravoslavne vjeroispovjesti i obezbijediti im status zaštićenog svjedoka.

2)         Ispitati komandnu odgovornost u vojsci i policiji i istragu dodatno usmjeriti i u tom pravcu.

3)         Dodatno intenzivirati istragu ispitivanjem svih svjedoka, pa saslušanja obaviti i u BH gdje mnoge žrtve trenutno žive.

4)         Ispitati špekulacije o navodnim zločinima koje su počinile žrtve i iznijeti ih u javnost. Za eventualne neistine i zloupotrebe, pokrenuti postupak odgovornosti.

5)         Pritvoriti osobe za koje postoji osnovana sumnja da su učestvovali u bukovičkim zločinima i pokrenuti krivični postupak, a zaštititi svjedoke i naći način da se lista optuženih proširi na adekvatnu brojku i na suštinske krivce.

6)         Spriječiti političko manipulisanje žrtvama.

7)         Lokalna samouprava treba da počne sa dugo najavljivanim investicijama u infrastrkturu u Bukovici, kako bi se počeli stvarti uslovi za povratak.

---

Napomena: Podnaslov je dao PCNEN