Dileme oko datuma potpisa koji bi nam otvorio put ka Evropi bile su prilika za inventuru političkih prilika u BiH. Prava izložba naknadne pameti, dio šire Kalimero platforme koja probleme prebacuje negdje van zemlje, skrećući pažnju sa povezanosti unutrašnjih zbivanja i odnosa drugih prema BiH.

Piše: Hamza Bakšić

Odgađanje je izazvalo pribojavanje, jer je Bosna i Hercegovina već podugo u stanju korak naprijed, dva nazad. Nije, dakle, pala Ev­ropa, ne treba za nju brinuti, pala je Bosna i Hercegovina. Njeno međunarodno priznanje je zadnjim događajima načas relativizirano, a prije toga ono je osporeno tamo gdje je najvažnije – među građanima.

Nema tog Ist Rivera niti Brisela koji nešto može uči­niti za Bosnu i Hercegovinu, ako nju ne priznaju za državu u Švrakinom Selu. Za autoritet vlasti ne treba brinuti – pao je do dna.

Pali smo jer nas mrzi učiteljica. Istorija kao učiteljica života. Evropa je, ukoliko postoji kao cjelina, zdravo sebična i svjesna svoje moći. Oko ove zemlje se nije pretrgla. Ona je uoči rata poslala ovdje svoje posmatrače u bijelom, koji su obilazili nacionalne stranke i, naravno, došli do zaključka kako je riječ o vijekovima kumuliranoj mržnji kojoj nema lijeka i da treba pustiti krv kako bi opao pritisak.

Evropa je Bosnu i Hercegovinu ostavila na cjedilu devedeset druge i, da ne bi Akašija, većina zala što su se ovdje dogodila mogla bi se staviti u grijeh i evropskim političarima i generalima.

Evropa je, dugo, svoju politiku prema BiH ostavljala na volju i nevolju visokim predstavnicima, sa sudbinskim ovlaštenjima i bez ikakve odgovornosti. Osim Vestendorpa i Štajnera, niko od visokih funkcionera nije se trudio da država prohoda.

Ovdašnje javno mnijenje ostajalo je u ubjeđenju da su u pitanju personalni promašaji i da će sljedeća promjena biti spasonosna. Možda više nego ranije, to nije bio slučaj sa Lajčakom, za što zasluge pripadaju njegovom prethodniku.

Njemačka spada među zemlje koje su Bosni i Hercegovini istinski i nesebično pomogle, a slanje Švarca Šilinga pokazuje da tolika količina dobrih namjera nije pokrivena i kvalitetnim poznavanjem problema koji treba riješiti.

Sad, eto, Evropa ugovor sa BiH prevodi sa sanskrta na staroegipatski, pa ide sporo. Istina, o čemu se ovdje ne govori, zabavljena je ratifikacijom Lisabonskog ugovora, kojim je zamijenjen nesuđeni ustav Unije: odluke će se donositi većinom, a ne jednoglasno.

Pouke, dakle, nisu izvučene ovdje, greške su napravljene ovdje, Evropa jeste kakva jeste i pokazala je i dosta strpljenja. Ovdašnja politička elita, van svake osnovane sumnje, ne želi u Evropu. O evropeizaciji zemlje neka kaže podatak da su posljednju sjednicu dva doma Parlamentarne skupštine, najprije zakazanu za prošli ponedjeljak, vladajuće stranke odgodile a da opoziciju o tome nisu ni obavijestile.

Valjda je opozicija trebalo da zna da je Đurđevdan Dodikova krsna slava, a to je, eto, državni praznik u Bosni i Hercegovini. Uočljivo odsustvo elementarnog samopoštovanja.

Oslobođenje