Stručnjaci koji se bave istraživanjem uzroka potonuća Titanika došli su do šokantnih otkrića kada su pregledali arhivu brodogradilišta "Hartlend i Volf". Oni su zaključili da Titanik nije potonuo jer se sudario sa lednikom, nego zato što je bio napravljen od nekvalitetnog materijala.

Na 96. godišnjicu potonuća slavnog broda, 14. aprila, Njujork Tajms je objavio izvode dnevnika graditelja broda u kojima se navodi kako im nedostaje dovoljno kvalitetnog materijala i da će gradnju nastaviti sa manje kvalitetnim. Međutim, taj materijal nije zadovoljavao osnovne standarde za prekookeanski brod, kakav je Titanik bio.

Ovo nije prvi put da se spominje mogućnost da je loša izrada uzrok katastrofe. Prve takve glasine počele su da kruže pre 10 godina, ali je brodogradilište to odmah odbacilo uz tvrdnju da ne postoje nikakvi detaljni pismeni dokazi.

Međutim, to sada više nije slučaj. Najnovija otkrića istoričara potvrđuju teoriju koja je bila odbačena, ali u "Hartlendu i Volfu" i dalje tvrde kako su otkrića nepotpuna i da nema čvrstih dokaza, mada su istoričari u knjizi opisali gradnju Titanika do poslednjeg detalja.

Najveći problem, tvrde stručnjaci, bio je nedostatak kvalitetnog materijala i kratki rokovi za izgradnju što je primoralo brodogradilište da pri gradnji koristi vijke lošeg kvaliteta.

Jedan od autora knjige Dženifer Huper Mekarti za Njujork Tajms je izjavila kako su "graditelji za sve vreme konstruisanja Titanika radili u lošim uslovima i pod konstantnim stresom. Na svakom sastanku oni su upozoravali na probleme manjka radnika, probleme sa viljcima i čeličnom konstrukcijom."

Osim što su zavirili u arhive, istraživači su i testirali 48 vijaka koji su pronađeni na mestu potonuća Titanika. Uz pomoć moderne tehnike i simulacije, uporedili su čelik koji je korišćen pri gradnji Titanika sa ostalim metalima koji su uto vreme bili u upotrebi. Oni su detaljno proučili komentare inženjera i graditelja brodova, kao i njihova mišljenja o kvalitetnim materijalima.

Problem se, prema mišljenju istoričara, pojavio kada su rokovi za izgradnju broda skraćeni. To je graditelje primoralo na saradnju s malim fabrikama koje su isporučivale metalne delove slabijeg kvaliteta.

Pri tome, naručeni su vijci broj 3, uprkos preporuci da se koriste vijci broj 4 koji su tada bili sam vrh kvaliteta. I problem manjka radnika bio je rešen kombinovanjem metalnih i čeličnih vijaka što je skratilo vreme gradnje, ali i oborilo kvaitet izrade broda.

Knjiga koju su objavili istoričari pod naslovom "Šta je u stvari potopilo Titanik" (What really sank the Titanic) podigla je mnogo prašine, najviše zbog detaljnih opisa otkrivene dokumentacije i saznanju da je Titanik mogao da doplovi do luke da nisu zanemarivane osnovne potrebe gradnje.