Diskriminacija ženskog biračkog tijela od strane državne i opštinskih izbornih komisija, i medija u Crnoj Gori

PRATIMO ovih  dana  informacije o rezultatima aprilskih izbora za Predsjednika nezavisne Crne Gore. Zanimaju nas izvještaji i odnos budućih kandidata prema ženskom biračkom tijelu.

Medjutim, u Crnoj Gori ponovo –  sve je prošlo bez žena, jer one valjda ne žive i ne glasaju ovdje. U Crnoj Gori postoje još uvijek samo GLASAČI, PARLAMENTARCI i PREDSJEDNICI.

Ova država i svi njeni politički subjekti, institucije i mediji su čvrsto odlučili da isključe, uprkos potpisane Medjunarodne konvencije o eliminisanju diskriminacije žena i pripadajućeg Protokola, usvojenih 2006., te usvojenog Zakona o rodnoj ravnopravnosti, da isključe zene. 

Uključili su SJEVER i JUG.

Mediji su zainteresovani za projekciju buduće politike, i aktuelni Predsjednik Filip Vujanović  je rekao: „Kao što sam govorio i tokom kampanje biću predsjednik svih građana, potpuno posvećen rješavanju problema u zemlji i približavanju evropske budućnosti, kazao je Filip Vujanović".

Niko ga nije pitao da li su i žene uključene u bolju budućnost.

On je dodao: „Želim da zahvalim onima koji su nas podržali, jer svima mora biti jasno da zajedno treba da gradimo budućnost. Kao predsjednik, posvetiću se neravnomjernoj rezvijenosti juga i sjevera države ali i svim drugim problemima na koje budemo nailazili – istakao je Vujanović".

Jesu li žene isključene iz bolje budućnosti?

Kandidat PZP Nebojša Medojević nakon glasanja u Osnovnoj školi "Štampar Makarije" izjavio je i da je njegovoj supruzi uskraćeno da glasa na mjestu gdje je to činila već 15 godina.

Sudeći po rezultatima izbornih komisija, nije bilo ni neophodno! I niko se nije uznemirio.

Kandidat SL baratao je podacima „činjenica da 75 odsto crnogorskih Srba podržava SL predstavlja dobru osnovu na kojoj se može graditi bolja budućnost i ujedinjenje. Ostalo je nejasno, jer nije bilo novinarskog pitanja, da li u navedenu grupu uključuje  ŽENE.

Čak ni predsjednički kandidat Srđan Milić, koji se bavio rejtingom svoje partije, nije bio radoznao da zna gdje su žene  – „Poručuje da se nikada nijesu mjerili prema tome koliko imaju poslanika, nego prema kvalitetu njihove borbe za građane.

Uključuje li ovo žene?

Politički diskurs je jasan.

Toliko o demokratskim  procesima u Crnoj Gori koji ignorišu polovinu populacije svrstavajući je u muško biračko tijelo i ne uvažavaju činjenicu da žene u Crnoj Gori trpe najveći stepen diskriminacije po polu u odnosu na region.

Sem iz  političkih  projekcija, žene su isključene i iz medija.

Nijedan novinar/ka  nije postavio/la  pitanje kakav će odnos biti predsjednika u odnosu na prava žena u Crnoj Gori i da li smatra da su žene ugrožene (zvanična statistika kaže DA, političari NE ) tj. kako će se sprovoditi politika rodne ravnopravnosti.

Mogli su upitati i Gospodara, koji je brižljivo vršio analizu svih učesnika i rezultata izbora, npr. gdje će  biti žene u budućoj vlasti i strategiji razvoja ka evropskim integracijama? Kako to da to pitanje nije bitno? Ni strani gospodari i posmatrači to ne konstatovaše.

Naravno, žene ne stanuju ovdje ni kao politički subjekti, ni kao diskriminisana kategorija, one se jednostavno podrazumijevaju kao poslušna masa koja glasa u skladu sa očekivanjem supruga ili porodice. Toliko o tome, a o mitovima i vicevima drugi put.

Ljupka Kovačević, koordinatorka ženskog programa
Ervina Dabižinović, kordinatorka programa ženskih studija
Aleksandra Kovačević, koordinatorka INDOK