Otvoreno pismo Udruženja Majki enklava Srebrenica i Žepa državnom vrhu i građanima Crne Gore

U potpunosti podržavamo sve inicijative civilnog društva kao i istupe u bosansko-hercegovačkoj i crnogorskoj javnosti koji predstavljaju veoma ozbiljan i odgovaran pokušaj da crnogorsko društvo odgovori na zločine i nepravde učinjene prema građanima Bosne i Hercegovine, posebno prema izbjeglicama koji su aktom hapšenja i deportacije doživjeli najužasnije stradanje.

Osim što nas snažno pogađa i vrijeđa ignorantski odnos crnogorskog državnog vrha koristimo i ovu priliku da građane Crne Gore pozovemo na ljudsku i građansku solidarnost i principijelnost kako bi podstakli proces tranzicione pravde i zaustavili licemjerstvo svojih političara i donosilaca odluka, koji su odgovorni za hapšenje i deportaciju naših najmilijih.

Posebno nas pogađaju javni pokušaji predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, poduprijeti određenim medijima i drugim strukturama društva, da relativizuje stradanje Bošnjaka i smrt 86 – ljudi koji su deportovani iz Crne Gore proglasi nevažnim događajem koji ne može umanjiti i zasjeniti tradicionalnu predusretljivost, otvorenost i ljubaznost onog dijela građana Crne Gore koji su suosjećali sa patnjom bošnjačkog naroda za vrijeme genocidne agresije na BiH i koji su otvorili svoje domove da ih istinski zbrinu.

Boli nas takav odnos, i upravo pišemo zbog svih uhapšenih i deportovanih među kojima su bili i naši sinovi i braća a koji su iz Srebrenice, koji su hapšeni i pobijeni samo zato što su bili Bošnjaci i što su bili pripadnici islama.

Nedavni skup poglavara islamskih zajednica nekoliko zemalja regiona, koji je održan u Podgorici, predsjednik Vujanović nije iskoristio, kako se javno očekivalo, da uputi jasno i nedvosmileno pokajanje i izvinjenje žrtvama hapšenja i deportacije njihovim porodicama. Na žalost, Vujanovićev istup je dodatno povrijedio i zabrinuo kako porodice tako i sve koji se u regionu zalažu za povratak dostojanstva svim žrtvama.

Ako i sam vjeruje u ono što priča, pitamo predsjednika Vujanovića, zašto se onda stradali Srebreničani i ostali građani Bosne i Hecergovine, koji su pokušali zatražiti spas u Crnoj Gori, zašto izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, koje je deportovala crnogorska policija, nisu naišili na prijem otvorenog srca i pune srdačnosti, i zašto im je crnogorska vlast i policija onemogućila siguran povratak kućama, najmilijima i svojoj domovini Bosni i Hercegovini?!

Da li se radi o običnom politikanstvu, pokušaju predsjednika Vujanovića da na ovaj način predstavi Crnu Goru kao „dobrog domaćina" ili je riječ o istinitom istupu?! Zato javno pitamo predsjednika Vujanovića, gdje su nam sinovi koji su potražili utočište u Crnoj Gori, zašto ste na skupu tvrdili da su u Crnoj Gori "imali drugi dom, da su primani otvorenog srca i sa punom srdačnošću, njima je učinjena pomoć da se vrate svojim domovima." Gospodine Vujanoviću gdje su nam sinovi?!

Na kraju ponavljamo da su svi zvaničnici iz Crne Gore, za nas u Bosni i Hercegovini, nepoželjne osobe sve dok se jasno ne izjasne po pitanju zločina i ne upute izvinjenje zbog istih i posebno zbog deportacije izbjeglica 1992. godine.

Majke enklava Srebrenica i Žepa
Munira Subašić, predsjednica

Napomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN