Izbori za predsjednika Crne Gore se bliže. Jasno, ni ovi neće proći bez zloupotrebe Bošnjaka

Piše: Šemso Agović

Bošnjaci, kao kolektivitet u Crnoj Gori, podsjećaju na najamnike, nekadašnje čobane, koji su svoj kruh služili čuvajući stada gazdama, ne tražeći ništa više preko te kore kruha, osim tvrdog ležaja i kakvog-takvog krova nad glavom. I još nešto: da ih gazda ne bije. Ovaj posljednji zahtjev, odnosno želju, bahate gazde nisu poštovale. Za upotrebom sile posezali su u skladu sa svojim raspoloženjem i odvijanjem svakodnevnih događaja.

Ovdje treba povući još jednu paralelu između Bošnjaka Crne Gore i nekadašnjih najamnika: ni jedni ni drugi ne predstavljaju kolektivitet. Radi se samo o nepovezanoj masi pojedinaca, koji se neorganizirani u sistemu, stvorenom tuđom rukom i po tuđoj mjeri, bore za sopstveni opstanak.

Zašto Bošnjaci Crne Gore nisu uspjeli dostići status kolektiviteta – priča je – stara najmanje sedamnaest godina. U toj priči glavni akteri su oni sami, ali i vladajući režim, personificiran u liku i djelu Mila Đukanovića, odnosno stranke DPS.

Popevši se pučom na vlast, Đukanović je za rješavanje bošnjačkog nacionalnog pitanja u Crnoj Gori imao jasan recept. Eskalacijom agresije Srbije i Crne Gore na Bosnu i Hercegovinu, taj recept sasvim izlazi na vidjelo. Uslijedila su hapšenja viđenijih Bošnjaka, njihova zatvaranja i zvjerska mučenja. Cilj je bio utjerati strah u kosti preostalom bošnjačkom stanovništvu, koje se pretvorilo u poslušnu masu, pogodnu za zloupotrebe. Teror režima bio je strašan: u području Bukovice izbrisana su sa lica zemlje mnoga sela, dok su na području Donjeg i Gornjeg Bihora, kao i širom Sandžaka, režimske snage hapsile i odvodile izbezumljene i prestrašene ljude u nepoznatom pravcu. Posljedica svega bilo je masovno iseljavanje bošnjačkog stanovništva.

Ne znajući o kakvom fašističkom režimu je riječ, mnoge bošnjačke porodice bježe iz Bosne i Hercegovine pred kamom podivljalih četnika Radovana Karadžića i traže spas u Crnoj Gori. Kakve li ironične tragedije – crnogorski režim im misli isto što i Karadžić, zato pribjegle muškarce hvata, fizički i psihički terorizira, te nakon toga predaje na nož Karadžiću.

U normalnim uslovima i u normalnim društvima počinioci pomenutih zločina bili bi izvedeni pred sud. U Crnoj Gori to nije slučaj: glavni funkcioneri pomahnitalog režima čak i danas vode Crnu Goru. Svi redom, Đukanović, Vujanović, Marović… Kako je to moguće!? Zar Crna Gora ne zaslužuje rukovodstvo koje bi imalo autoritet kod kuće i napolju!? Vrlo čest odgovor na ovo pitanje je fraza ‘nedostatak demokratskih snaga’. Ipak, po srijedi je nešto drugo: neviđena lukavost, oholost i bezobzirnost pomenutih funkcionera.

Divljanju srpsko-crnogorskih hordi po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao da nije bilo kraja. A onda dolazi do zaokreta u rukovodstvu DPS-a, odnosno crnogorskog režima i oni ‘okreću ćurak naopako’, odnosno zabijaju nož u leđa Miloševiću. Naivno bi bilo misliti da je to zbog toga što su im se žrtve u Hrvatskoj i BiH smilovale; ili što su se nasitili rušenja, ubijanja i orgijanja. Okretanje ćurka bio je posve pragmatičan potez promućurnih funkcionera DPS-a sa Đukanovićem na čelu: shvatili su da su mnogo pretjerali i razjarili NATO, vojnu silu sa kojom nema šale. Trebalo je bježati. Izgovor za zaokret Đukanović je vješto našao: samostalnost Crne Gore! Ali, kako to ostvariti u republici ogrezloj do koljena u hrvatsko-bošnjačkoj krvi? Rješenje se mu je takoreći samo nudilo u bošnjačkom narodu.

DPS preko svojih agenata stupa u akciju širenjem floskule da Bošnjaci moraju glasati za Đukanovića, jer će ih u protivnom (pobjeda Bulatovićeve stranke) nestati, odnosno četnici će ih poklati. Varka je u potpunosti uspjela: bošnjački intelektualci se u strahu za sopstveni život upisuju u DPS i postaju njeni ‘funkcioneri’, dok bošnjački narod njoj daje svoj glas.

Zloupotreba Bošnjaka Crne Gore od strane DPS-a dostići će vrhunac na referendumu o nezavisnosti, jer im poslije masovnog glasanja ‘za’ nikakva obećanja neće biti ispunjena. Ustoličenjem tobožnje građanske države Crne Gore njeni Bošnjaci ostaju raspršeni u masi koja im garantuje tihu asimilaciju, odnosno nestanak.

Izbori za predsjednika Crne Gore se bliže. Jasno, ni ovi neće proći bez zloupotrebe Bošnjaka.

bosnjaci.net