Od toga kada će Hrvatska priznati Kosovo važnije je kada ćemo priznati sebe i shvatiti da nas Hrvatima ne čini bijes prema Srbima

Piše: Miljenko Jergović

Zašto su tako bijesni? – pita se tako jedan naslov u našim novinama, posvećen beogradskim reakcijama na proglašenje kosovske samostalnosti. Pa da mu odgovorimo: bijesni su jer su huligani, a takvi jedva dočekaju da budu bijesni, i ne nalaze, živeći među različitima od sebe, drugoga smisla osim bijesa. Bijesni su jer su nacionalisti i šovinisti, bijesni su jer su nogometni navijači, mladi neonacisti, kojima su krv, tlo i rasa udarili u glavu. Bijesni su jer ih vođe potiču na bijes. Bijesni su jer je bijesan Koštunica, a on je bijesan jer ga, očito je to po rezultatima predsjedničkih izbora, ništa osim bijesa više ne može zadržati na vlasti. I na kraju: bijesni su jer će se neki začuđeni Amerikanac iz State Departmenta, koji je do jučer davio Arape krpama natopljenim u vodi, ne bi li priznali kako im je Al Kaida naredila da budu baš Arapi, pitati zašto su Srbi u Beogradu tako bijesni. To pitanje o srpskome bijesu u glavi nekog ne baš jako lucidnog vašingtonskog geostratega savršeno je dobar razlog mladome Srbinu da bude bijesan.

Na dan proglašenja kosovske samostalnosti po Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj slavili su ljudi u jurećim automobilima, kroz čiji prozor se vihorila zastava Republike Albanije. Sutlićeva je televizija u svim informativnim emisijama emitirala dirljive priče o pekarima albanske narodnosti, koji su Zagrepčanima darivali svoje proizvode. Nakon toga, Dijana Čuljak i Mislav Bago danima će, u emisiji "Otvoreno", ponavljati pitanje kada će već jednom Hrvatska priznati nezavisnost Kosova. Samo što ministru Jandrokoviću nisu uvrtali ruku i mučili ga "indijanskom vatrom" da ga koliko sutra prizna. Na dodjeli Večernjakove ruže nekakav Danijel Delale čestitat će Kosovarima nezavisnost, iako je prema protokolu samo trebao dodijeliti nagradu jednoj radijskoj urednici, koja nije s Kosova i koja s ovom pričom nema ama baš nikakve veze. Kada su dva automobila u Puli odletjela u zrak, Sutlićev radio je u svojim glavnim informativnim emisijama, prije policijske istrage, za taj teroristički čin optužio Srbe, a jedan od dvojice oštećenih pročitao je u program navodnu sms poruku navodnog napadača, naravno – Srbina. Na stranicama naših novina izašao je vic o Srbiji koja se smanjuje iz godine u godinu, kao što se smanjuju Nokijini modeli, dok je Sutlićeva televizija dala priliku nekome zagrebačkom zlataru da najgorim šovinističkim uvredama vrijeđa Srbe općenito. Televizijski dnevnik objavio je izvatke intervjua Hashima Thacija za američku novinsku agenciju, baš kao da je sam kralj Tomislav ustao iz groba pa daje intervju. Naravno, u tom intervjuu mladi Hašimaga one u Beogradu, i Srbe općenito, podučava kako bi se trebali okrenuti budućnosti. A u našim novinama, opet, Glas naroda ljutito se pita: "Hoće li nam Vojislav Stanimirović diktirati kada ćemo priznati Kosovo?"

Zbilja, što mislite kako su se osjećali pripadnici najveće hrvatske nacionalne manjine dok su se po Hrvatskoj vihorile zastave Republike Albanije i dok je trajalo sedmodnevno slavlje u emisiji "Otvoreno", jer je Kosovo proglasilo nezavisnost? Pritom su znali, ono što zna svatko od nas, da se ne radi o kolektivnom oduševljenju zbog još jedne albanske države, nego je riječ o uživanju u srpskome gubitku. Možete li zamisliti situaciju u kojoj bi se oni, kao pripadnici najveće hrvatske nacionalne manjine, vozali po Zagrebu s istaknutim srpskim zastavama?

Vrlo je vjerojatno da bi hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu bilo žrtva napada i da nije bilo svega ovog i da su se hrvatski mediji s manje zluradosti postavili prema amputaciji južne srbijanske pokrajine. No, u tom slučaju bismo čista srca mogli postaviti američko pitanje: Zašto su tako bijesni? Nakon čega bismo i dalje trebali sve činiti da sami ne budemo bijesni i da naši najvažniji susjedi – oni s kojima činimo okosnicu zapadnoga dijela balkanskog poluotoka – nekako prezdrave svoj bijes, jer je nama u interesu da se nakon osamdesetak godina bijesa promijeni paradigma u odnosima Hrvata i Srba. Od toga kada će Hrvatska priznati Kosovo važnije je kada ćemo priznati sebe i shvatiti da nas Hrvatima ne čini bijes prema Srbima.

Jutarnji list