Profesor Kimura iz Japana konstruisao je mašinu za mjerenje smijeha i uspostavio jedinicu "ha" koja omogućava da se utvrdi da li je smijeh neke osobe iskren, ciničan ili podrugljiv.

"Po mojoj teoriji, čim mozak prepozna nešto smiješno, pokreće se dijafragma", izjavio je Jodži Kimura, profesor na odsijeku za nauku o komunikaciji na univerzitetu Kansai u Osaki.

Pomoću receptora koje je volonterima u istraživanju postavljao na stomak u visini želuca, mjerio je pokrete dijafragme i mišića.

Njegova mašina može da registruje do 3.000 električnih signala u sekundi koje čovjek proizvodi kada se smije. To omogućava da se ustanovi da li se neko smije od srca ili na silu, pa čak i da li je u pitanju ciničan smijeh ili podrugivanje.

Da bi klasifikovao smijeh, Kimura je ustanovio novu mjernu jedinicu koju je nazvao "ha".

"Otkrili smo da je dječiji smijeh najspontaniji, sa 10 "ha" jedinica u sekundi, što je dva puta više nego kod odraslih", objasnio je on, ističući da odrasli gube spontanost pitajući da li je u datoj situaciji prigodno smejati se ili ne.

Postoje četiri faze smijeha: pokretanje smijeha, izlazak iz norme, smijeh od sveg srca i ponekad grohotan smijeh.

Razumijevanje mehanizma prelaska iz jedne u drugu fazu, prema njegovom mišljenju, predstavlja "ključ tajne ljudske duše".

Smijeh omogućava čovjeku da se ponovo pokrene, kao "resetovanje" kod računara, kaže Kimura, dodajući da vjeruje da je čovječanstvo u stanju da iz "vijeka ratovanja pređe u vijek humora i tolerancije".