Intervju: Nikola Visković, doktor prava i član HHO, o posljedicama odcjepljenja Kosova
Piše: Vladimir Matijanić
Još prije 15 godina napisao sam da je za Srbiju objektivno dobro što se Albanci na Kosovu odcjepljuju, jer u protivnom bi s njihovim eksplozivnim natalitetom za dvadesetak godina činili polovicu stanovništva Srbije. Istovremeno smatram da i Srbi u odcijepljenom Kosovu imaju sada također pravo na samoopredjeljenje – što znači na dio teritorija, barem na sjeveru oko Kosovske Mitrovice, po istom principu koji koriste i Albanci. Tu ideju o podjeli Kosova iznio je početkom osamdesetih godina Dobrica Ćosić i na veliku štetu i Srba i Albanaca njegov je prijedlog ignoriran
Nikola Visković, član Hrvatskog helsinškog odbora i profesor teorije države i prava na splitskom Pravnom fakultetu, dobar je sugovornik za razgovor o posljedicama proglašenja kosovske neovisnosti. Osim što je pravni stručnjak, Visković je dugogodišnji borac za ljudska prava, ali i pozorni pratitelj političkih zbivanja, a na početku intervjua tumači kako bi se međunarodna politika ubuduće trebala odnositi prema narodima koji traže izdvajanje iz postojećih država.
– U ovoj stvari mislim da se treba postaviti posve principijelno. I u tom smislu valja shvatiti da svaki narod koji je brojan i živi na kompaktnom teritoriju ima pravo na samoopredjeljenje i konstituiranje u državu. To danas vrijedi za Albance na Kosovu, ali isto tako trebalo bi vrijediti po spomenutim uvjetima i za svaki drugi narod koji se nalazi u granicama neke države – jednako, na primjer, za Kurde u Turskoj i Iranu, kao i za Baske, Korzikance i Flamance koji sutra mogu postaviti demokratski zahtjev na samoopredjeljenje i odcjepljenje od sadašnje Španjolske, Francuske i Belgije. Ne vidim zašto bi se nova praksa međunarodnog priznanja odcjepljenja primjenjivala samo na Albance na Kosovu, a ne i na druge brojne i kompaktno naseljene narode u svijetu. Taj princip bi trebali legitimirati i legalizirati Ujedinjeni narodi, jer je posve suglasan s idealima Povelje UN-a. Povelja UN-a danas prije svega štiti suverenost država, a to je starinska koncepcija: istina je da suverenost treba štititi, ali je neophodno priznati i konkurentni princip – pravo brojnog i teritorijalno kompaktnog stanovništva na samoopredjeljenje do odcjepljenja.
Bushova tvrdnja da je Kosovo izuzetak posve je proizvoljna i opravdavajuća za njegovu strategiju političko-vojnog osvajanja prostora Balkana, jer ako uzmemo njegov argument da je Srbija izgubila moralno pravo na Kosovo zbog pokušaja etničkog čišćenja, onda isto treba vrijediti i u Turskoj gdje su Kurdi dulje i žešće podvrgnuti teroru režima nego što su bili Albanci na Kosovu. Uz to, za razliku od albanske, kurdska borba za samostalnost proglašena je međunarodnim terorizmom, premda su Kurdi bili duže i teže maltretirani. To su dvostruka mjerila obilježena američkim interesima. Americi je stalo da s osamostaljenjem Kosova dobije novi prostor na Balkanu, prostor na koji mogu više računati nego na Bugarsku i Rumunjsku. U Turskoj se radi o obrnutom slučaju, pa tamo ne podržavaju Kurde, jer je Turska bitna članica NATO-a. Očito je da se tu ne može govoriti o principima.
Dobro rješenje
– Očekujete li eskalaciju nasilja u Srbiji?
– Još prije 15 godina napisao sam da je za Srbiju objektivno dobro što se Albanci na Kosovu odcjepljuju, jer u protivnom bi, s njihovim eksplozivnim natalitetom, za dvadesetak godina činili polovicu stanovništva Srbije. Vrlo je mala vjerojatnost da će ponovno doći oružanih sukoba i za očekivati je da će se Srbi postupno miriti s racionalnošću i pravednošću odvojenih država. Druga je stvar što na Kosovu zaista nije ostvareno etničko čišćenja Albanaca, nego naprotiv, u posljednjih 20 godina, izbjeglištvo preko 200 tisuća Srba, a to onda povlači obvezu međunarodne zajednice da ne samo osigura prava preostale srpske manjine na Kosovu, nego i da se pobrine za eventualni povratak izbjeglica kao što se brine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Istovremeno smatram da i Srbi u odcijepljenom Kosovu imaju sada također pravo na samoopredjeljenje – što znači na dio teritorija, barem na sjeveru oko Kosovske Mitrovice, po istom principu koji koriste i Albanci. Tu ideju o podjeli Kosova iznio je početkom osamdesetih godina Dobrica Ćosić i na veliku štetu i Srba i Albanaca njegov je prijedlog ignoriran.
Današnji dominantni stav prema Srbiji posljedica je i užasne politike koju je vodio Milošević prema čitavom okružju i koji je kod mnogih ljudi u Evropi učinio da Srbiji opadne ugled, a djelomično su ljudi i omrznuli i Srbe uopće zbog Srebrenice, niza ratova, etničkih čišćenja, pa i bježanije Albanaca prema Albaniji 1999. godine. Ljudi na Zapadu danas shvaćaju da je dobro da se ta dva naroda odvoje, jer zaista ne mogu koegzistirati na istom političkom prostoru, a jednog dana će i Srbi shvatiti da je to dobro.
– Tko bi trebao preuzeti nadležnost za kontrolu mira, reda i ljudskih prava?
– Kosovo jest i treba ostati briga Ujedinjenih naroda, jer samo su oni po međunarodnom pravu nadležni za osiguranje kolektivne sigurnosti i razrješavanje konflikata ovoga tipa. Najnovije miješanje Europske Unije, s brojnom mirotvornom misijom koju šalje tamo, nema nikakve osnove ni u međunarodnom pravu, ni u temeljnim aktima Unije. Bojim se da je ovaj upad EU-a na Kosovo još jedan korak k njenoj arbitrarnoj funkciji međunarodnog policajca na našem kontinentu koji uzurpira isključiva prava UN-a u toj materiji.
Makedonska kriza
– Kakve bi posljedice mogli ostaviti aktualni kosovski događaji na zemlje bivše Jugoslavije?
– Kosovski presedan mogao bi se zloupotrijebiti u Makedoniji gdje je značajan dio teritorija naseljen Albancima koji bi mogli imati pretenziju na pripajanje Albaniji. No, po mom sudu, oni tamo nisu dovoljno brojno stanovništvo da bi to pravo mogli tražiti prema gore spomenutom principu. S druge strane, u Bosni i Hercegovini situacija nije jasno analogna s kosovskom, jer je u BiH došlo do etničkog čišćenja koje je od isprepletene multietničke države stvorilo tri etnički dosta čista teritorija. Ne obnovi li se barem donekle ranija nacionalna izmiješanost, a što bi se moralo postići i prema daytonskom dogovoru, lako bi se moglo dogoditi da za određeni broj godina srpski i hrvatski čisti entiteti zatraže i postignu ono što danas postižu Albanci na Kosovu.
– Hoće li kosovski događaji imati posljedice na Hrvatsku?
– Ovo ne bi trebalo imati nikakve negativne posljedice za Hrvatsku ni za odnose sa Srbijom. Hrvatska se obvezala prihvatiti sve izbjegle Srbe koji se žele vratiti kao ravnopravne građane s poštovanjem njihove imovine i svih drugih prava. Bude li se to ostvarilo, Srbi u Hrvatskoj mogu imati uz građansku ravnopravnost i stanovite elemente autonomije koji ipak neće moći dovesti do prava na samoopredjeljenje do odcjepljenja, jer ne čine toliko brojno stanovništvo na etnički kompaktnom teritoriju. Hrvatska vjerojatno neće osjećati posljedice, ali BiH i Makedonija bi ih mogle osjetiti.
0 Comments