Preporuke: Skinuti obilježje službene tajne sa istrage i osloboditi istražnog sudiju drugih obaveza. Ispitati komandnu odgovornost u vojsci i policiji i istragu dodatno usmjeriti i u tom pravcu…
Nansen dijalog centar – Crna Gora
Watch dog "Bukovica"
IZVJEŠTAJ I
19. februar 2008.
TEME IZVJEŠTAJA
1. Tok istrage u Višem sudu u Bijelom Polju
2. Aktivnosti Višeg tužilaštva
Prethodne informacije
Više tužilaštvo u Bijelom Polju u decembru 2007.god. pokrenulo je istragu protiv sedam lica zbog sumnje da su izvršili masovni zločin u pljevaljskoj Bukovici '92’ i ‘93.god. gdje je osam osoba izgubilo život, stotinu kuća popaljeno, a nekoliko stotina Bošnjaka protjerano.
Početak istrage proglašen je službenom tajnom, a osumnjičeni su crnogorski državljani, nekadašnji rezervni pripadnici crnogorske policije i Jugoslovenske narodne armije.
Istraga je povjerena sudiji Višeg suda Milanu Smoloviću. On je i istražni sudija u slučaju Kaluđerski Laz, koji je pokrenut u februaru 2007. i koji još uvijek nije rezultirao tužbom Tužilaštva, a u kome je za ratni zločin počinjen nad dvadeset kosovskih civila osumnjičeno dvanaest pripadnika Vojske Jugoslavije, uglavnom beranskih rezervista.
Glavne ocjene
Dvije istrage za ratne zločine koje vodi isti sudija preveliko su opterećenje i pored visokih profesionalnih referenci sudije Smolovića koga u stručnoj javnosti prepoznaju kao jednog od najefikasnijih i najobjektivnijih sudija.
Zaštititi svjedoke i naći način da se lista optuženih proširi na adekvatnu brojku i na suštinske krivce, što nije učinjeno i predstavlja glavnu manjkavost početka istražnog procesa. U tom smislu niko iz komandnog kadra vojske i policije nije za sada obuhvaćen istragom.
Osobe obuhvaćene istragom su uglavnom nižeg društvenog statusa, što može ukazivati da su najodgovorniji, ipak, zaštićeni od ruke pravde nekom moćnom političkom rukom koja bi mogla imati uticaj na Tužilaštvo, a posredstvom njega i na Sud.
Nijednom od osumnjičenih pri tome nije određen pritvor, što je postala praksa koja je primijenjena i u slučaju Kaluđerski Laz, u ostalim slučajevima kada su vođene istrage za ratne zločine u Crnoj Gori, a što može uticati na svjedoke na više načina.
Većina svjedoka, žrtava iz Bukovice, naime, saslušava se u bjelopoljskom Višem sudu i sada je nastanjena u Bosni i Hercegovini. Tek njih desetak odazvalo se do sada pozivu istražnog sudije, dok ih još toliko pozvanih iz raznih razloga nijesu došli da daju svoj iskaz. Neki od njh su u međuvremenu i umrli.
Samo davanje iskaza proteklo je bez ikakvih pritisaka na svjedoke, ali je sasvim moguć i vjerovatan određen stepen njihove opreznosti zbog boravka u Crnoj Gori, naročito pri pominjanju konkretnih imena ljudi, upravo zbog toga što niko od potencijalnih krivaca nije u pritvoru.
Veliki protok vremena od petnaest godina, takođe, uticao je da su se zaboravili pojedini detalji, ali i da su nestali materijalni dokazi za pojedine slučajeve. Iskazi svjedoka u velikom stepenu potvrđuju istinitost sumnji tužilaštva.
Iskazi osumnjičenih i njihova štura odbacivanja krivice, koja ne upućuju na druge izvršioce, a što oni takođe objašnjavaju velikim protokom vremena, nedovoljni su za objektivno ocjenjivanje jer im nedostaju upravo svjedočenja najodgovornijih ljudi, odnosno komandnog kadra i vojske i policije, kao ključnih svjedoka zločina, pored žrtava.
Medijska kampanja koja se pri tome od dijela sredstava informisanja vodi u pravcu da se prestraše žrtve, tako što se u novinskim tekstovima, ali i za skupštinskom govornicom, neki od tih ljudi koji su žrtve proglašavaju potencijalnim krivcima za druge zločine, činjene nad Srbima u Republici Srpskoj, još je jedan od vidova pritisaka na svjedoke, koji često i javno govore da se zbog toga osjećaju ugroženim u okruženju u kome žive, pogotovo one osobe nastanjene u Pljevljima.
To ima indirektan uticaj i na one nastanjene van Crne Gore, jer se negativna slika javnosti djelimično okreće na način da se od žrtava medijski prave krivci, relativizujući bukovičke zločine, tako da kod nekih vlada mišljenje da bi bilo bolje da istražni proces nije ni započinjao. To je i razlog što neki sa nepovjerenjem prihvataju dolazak na svjedočenje.
To obeshrabruje žrtve, a čini spokojnim potencijalne počinioce, pogotovo kada se zna da je u Crnoj Gori godinama «na čekanju» rješavanje slučajeva deportacija Bošnjaka iz Bosne koji su u proljeće ‘92. pokušali naći spas u Crnoj Gori, slučaja Kaluđerski Laz i logora Morinj, a da je tek za jedan slučaj, otmicu i ubistvo dvadeset putnika iz voza u stanici Štrbci od 1993.god. na petnaestogodišnju robiju osuđen tek jedan čovjek, inače sasvim marginalna ličnost tog, takođe velikog zločina.
Pozitivna strana procesa za Bukovicu je odlična saradnja crnogorskog i bosanskohercegovačkog tužilaštva, što je omogućilo relativno brzo nalaženje adresa ljudi koji će svjedočiti u slučaju Bukovica. Tu spada i najavljena spremnost da se neka saslušanja obave u Sarajevu, što se do sada nije desilo.
Iako je proces proglašen službenom tajnom, što ne doprinosi njegovoj efikasnosti, dobro je to što se u sudskim spisima bilježe detaljna i opsežna svjedočenja, tako da bi se, ako bude postojala istinska volja za to, onoga momenta kada optužnica bude proširena i pokrenuta od tačke istrage, moglo raspolagati sa više ubjedljivih činjenica.
Monitoring međunarodnih organizacija, takođe, mogao bi biti od suštinske važnosti, jer je teško verbalnu spremnost iskazanu više puta ne pretočiti u praksu bez objašnjenja, što je do sada bio slučaj.
U tom pravcu važno je i pozitivno što je gospođa Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, naložila da se do aprila ove godine mora završiti faza istrage u svim procesima za ratne zločine koji su pokrenuti u Crnoj Gori.
Gospođa Medenica je, inače, što nije previše važno za proces, ali je indikativno u smislu pozitivnog pritiska javnosti koji jeste postojao, praktično odlazeći sa funkcije Vrhovnog državnog tužioca, i pokrenula istražni proces za slučaj Bukovica.
PREPORUKE
1) Skinuti obilježje službene tajne sa istrage i osloboditi istražnog sudiju drugih obaveza.
2) Ispitati komandnu odgovornost u vojsci i policiji i istragu dodatno usmjeriti i u tom pravcu.
3) Dodatno intenzivirati istragu ispitivanjem svih svjedoka, pa saslušanja obaviti i u Sarajevu gdje mnoge žrtve trenutno žive.
4) Ispitati spekulacije o navodnim zločinima koje su počinile žrtve i iznijeti ih u javnost. Za eventualne zloupotrebe, pokrenuti postupak odgovornosti
5) Pritvoriti osobe za koje postoji osnovana sumnja da su učestvovali u bukovičkim zločinima
6) Lokalna samouprava treba da počne sa najavljivanim investicijama u infrastrkturu u Bukovici.
Nansen dijalog centar Crne Gore je angažovan u regionu Sandžaka od 2003. godine, a tokom nekoliko zadnjih godina fokusirali smo naše aktivnosti na Opštinu Pljevlja. U kontekstu brojnih i različitih akcija, NDC je 2007. godine producirao dokumetarni film "Praznina", posvećen zločinima koji su se desili u regionu Bukovice 1992/93. Tokom 2008. godine, NDC ce sprovesti, na kvartalnom nivou, watch dog toka istrage u Višem sudu u Bijelom Polju i aktivnosti Višeg tužilaštva u ovom slučaju.
Napomena: Naslov i podnaslov je dao PCNEN
0 Comments