Moguće je u državi BiH sve, navikli smo to odavno, posebno kada su u pitanju državne institucije, političari koji ih predstavljaju i ostali uposlenici.

Piše: Senad Mešetović

U prvom trenutku gotovo nevjerovatno je zazvučala informacija predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željke Komšića da je iz ove državne institucije nestao original Dejtonskog mirovnog sporazuma. Taman kada smo pomislili kako je ostalo malo stvari koje nas mogu iznenaditi jer smo godinama svjedoci raznih faza, onih teških, kroz koje su ova država i njeni građani prolazili, dogodi se nezamisliva glupost da jedan historijski važan dokument nestane iz zgrade Predsjedništva?! I to dokument kojim je zaustavljen troipogodišnji krvavi rat u BiH. Što bi rekao pokojni sportski novinar Mladen Delić: „Ljudi, da li je to moguće"?

Moguće je u državi Bosni i Hercegovini sve, navikli smo to odavno, posebno kada su u pitanju državne institucije, političari koji ih predstavljaju i ostali uposlenici. To je ona nedodirljiva kategorija ljudi koja uživa sve beneficije, a neće i ne žele nikakvu odgovornost. To su oni koji godinama imaju, za ove naše uslove, astronomske plate, više su na službenim putovanjima i visokim dnevnicama nego li kod svojih kuća, neograničeno koriste skupocjena službena vozila, policija im na cestama razgrće prolaz da se gospoda ne bi nervirala po gužvama, a nerijetko se i oblače o državnom trošku. Ta krema našeg društva, koja koristi funkcije ponajviše za privatne biznise i talove i svakim danom je sve bogatija, nije imala kad ni misliti o Dejtonskom mirovnom sporazumu, a kamoli sačuvati originalni dokument.

Odmah nakon Komšićevog šokantnog otkrića reagirao je glavni kantonalni tužilac iz Sarajeva Branko Šljivar i zatražio od Predsjedništva da mu dostave sve raspoložive informacije o nestanku originala Dejtonskog mirovnog sporazuma, na osnovu koje će Tužilaštvo poduzeti mjere da utvrdi odgovornost, s obzirom na to da bi se moglo raditi o djelu uništenja ili prikrivanja arhivske građe. Komšić je munjevito reagovao i naložio sekretaru Predsjedništva da isti dan Tužilaštvu Kantona Sarajevo odgovori na upite. Dalje je do Šljivara, pa ćemo u dogledno vrijeme vidjeti hoće li uspjeti pronaći original Dejtonskog mirovnog sporazuma, ili osobu odgovornu za njegov nestanak.

Kad čovjek malo bolje razmisli, možda glavni kantonalni tužilac iz Sarajeva i ne bi trebao trošiti previše energije za traženje dokumenta. Posljednjih godina se svakako na najvišim političkim nivoima zagovara kako je neophodna promjena Dejtonskog sporazuma, kako on više ne odgovara BiH u ovoj fazi razvoja… Pa zašto ga onda tražiti? Što se tiče političara i naroda, i ne treba, ali što se tiče obraza države, koji je nestankom originalnog dokumenta podobro ukaljan, neophodno ga je pronaći.

Rekao je predsjedavajući Željko Komšić i da u stručnim službama Predsjedništva vlada pravi haos. Ne sumnjamo u predsjednikove tvrdnje, čak smo uvjereni da je istina još crnja od njegove konstatacije, pa bi bilo poželjno da tužilac Šljivar i istražni organi uđu u Predsjedništvo i izvrše određene provjere u stručnim službama. Još bi bilo poželjnije da rezultate istrage u stručnim službama prezentiraju javnosti, da narod ima uvid u (ne)rad državnih službenika, onih koji svaki mjesec primaju visoke plate o kojim obični građani mogu samo sanjati, a imaju, zasigurno, i drugih beneficija: regres svake godine, topli obrok nekoliko puta veći od onog koji primaju radnici u firmama… I pored takvih blagodeti koje su ih zapale ti državni službenici nisu uspjeli sačuvati značajan historijski dokument.

Nestanak originala Dejtonskog mirovnog sporazuma ukazuje na sav javašluk, nerad, neodgovornost i nemar koji godinama vlada u državnim institucijama. Možda se to najbolje vidi iz izjave visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, koji je rekao za nestanak mirovnog sporazuma da ne zna da li je vijest više tužna ili smiješna. Na žalost svih nas, vijest je i tužna i smiješna i glupa, a na kraju i ponižavajuća kako za državu, tako i za sve građane. Treba se naposljetku napokon zapitati koga to biramo na izborima, ko vodi ovu državu i narod, ima li nade da krene nabolje? Biće bolje, naučio je govoriti naš narod i kada je najteže. Sigurno je da hoće, ali ne sa ovim političarima. Sadašnji funkcioneri nisu uspjeli sačuvati original Dejtonskog mirovnog sporazuma, pa kako ćemo očekivati da sačuvaju državu.

Oslobođenje